By Godina 2025. je na izmaku i trenutak kada se u ozbiljnoj državi podvlači crta i sagledava gdje se stiglo. U Hrvatskoj, međutim, i dalje tapkamo u prostoru između stvarnosti i kolektivne zablude. Posljednje istraživanje Crobarometra za prosinac 2025. samo je još jedna potvrda da se sa društvom događa nešto duboko poremećeno i krajnje zabrinjavajuće.
Pitanje “stanja nacije” ostavljam struci, ako uopće postoji alat kojim se može racionalno objasniti ovakav raskorak između mišljenja i ponašanja birača. Nama ostaje obveza postavljanja neugodnih pitanja. Jer rezultati ankete nisu samo nelogični, oni su simptom ozbiljnog društvenog i političkog poremećaja.
Kako je moguće da svega 22 posto građana smatra da Hrvatska ide u dobrom smjeru, a istodobno HDZ kao stranka koja već gotovo desetljeće upravlja državom i snosi najveću odgovornost za taj “krivi smjer” uživa podršku od 28 posto? Kada se tome dodaju i rejting koalicijskih partnera, dolazimo do apsurda u kojem vladajuća većina ima gotovo 50 posto bolji rejting od ocjene vlastitog upravljanja državom. Drugim riječima, građani kažu da država ide loše, ali i dalje podržavaju one koji su za to izravno odgovorni. To više nije politička kontradikcija, to je ozbiljan problem političke svijesti samih građana, birača.
Zašto bi itko podržavao stranku za koju sam priznaje da zemlju vodi u pogrešnom smjeru? Ne postoji razumno objašnjenje koje ne vodi prema slijepoj stranačkoj odanosti, a slijepa odanost nije politički stav već oblik društvene patologije. Još je poraznija činjenica da su među četiri najveća problema koje građani prepoznaju siromaštvo i niske mirovine. Dakle, problemi koji najteže pogađaju umirovljenike. Pa ipak, u istraživanjima nema ni jedne od tri prepoznatljive umirovljeničke stranke. HSU i SU, koje godinama služe kao dekor HDZ-ove politike prema umirovljenicima, ne dobivaju povjerenje što je nekako i logično. No nema ga ni za BUZ kao jedinu političku opciju koja je dosljedna, jasna i otvoreno suprotstavljena takvoj politici.
Postavlja se legitimno pitanje što bi BUZ još trebao učiniti da bi dobio podršku, ponajprije onih u čije ime i za čija se prava bori? Govoriti glasnije? Biti još oštriji? Ili je problem dublji, možda u potpunoj apatiji i odustajanju umirovljenika od vlastitog političkog interesa? Je li moguće da su umirovljenici postali toliko ravnodušni, ili još gore, toliko zavedeni, da svjesno daju potporu onima koji su najodgovorniji za njihovu nikad težu egzistenciju?
Ne treba se nitko zavaravati, pravedan sustav mirovina, dostojanstven život umirovljenika, prava osoba s invaliditetom ili osoba s poteškoćama u razvoju, neće se “samo od sebe” dogoditi. Rješenje neće donijeti oni koji su problem stvorili. To se ne događa slučajno, to se osvaja političkom borbom. Ako društvo to ne razumije, onda doista možemo zaključiti da smo kao nacija spremni za “Vrapče”. Ne zato što nema rješenja, nego zato što se uporno odbija vidjeti tko je problem, a tko jedina stvarna alternativa.
BUZ neće pristati na šutnju, privid i lažnu nadu. Prava umirovljenika i socijalno ugroženih ne osvajaju se poslušnošću, već hrabrošću i jasnim otporom nepravdi, no bez vas dragi naši sugrađani, posebno umirovljenici, ja ni BUZ bez vaše podrške no možemo doći do cilja.
U Zagrebu, 26.12.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
