By U vrijeme dok se obilježava, odnosno slavi, 15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Hrvatske, pojedini tzv. lijevi literati iskoristili su i ovaj dan da popljuju i pobljuju prije svega hrvatske branitelje , a poglavito one koji su dali krv i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Tako je neki dan „uvod“ u bljuvanje hrvatskih stradalnika započela notorna Slavica Lukić (a nije daleko od nje otišao i besramni Fred Matić). S obzirom da je drže (i plaćaju) kao „vrhunsku“ novinarku (sic!) očekivali smo da će se na stranicama lista u kojem najčešće svojim prilozima obavlja nuždu po Hrvatima i Hrvatskoj, osvrnuti na „gostovanje“ Milorada Pupovca, saborskog zastupnika i predsjednika jedne srpske udruge (SNV) u svezi njegova odlaska među četnike (svaka čast iznimkama) u Banja Luku. Ali Lukić, unatoč tome što je i supruga navedenog, o ovoj priči ni ovog puta „ne zna ništa“. Ali, i te kako zna sve o zločinima Hrvata u velikosrpskoj agresiji, pa nas neprestano gnjavi, maže i laže, kao da se agresija odvijala na prostorima Srbije i Banja Luke, a ne od Vukovara, Lipika, Voćina, Pakraca, Saborskog, Zadra, Knina, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Šibenika, pa sve do Dubrovnika.
U istim dnevnim novinama svaki nas tjedan svojom smiješnom, a još više žalosnom kolumnom, uveseljava navodno bivši oficir ili podoficir zločinačke JNA – Ante Tomić, kojeg su svojedobno njegovi vjerni čitatelji nagradili – kantom fekalija, pa toga dana nije mirisao samo on, već i cijela splitska riva.
Taj „klasni optimist“, kako naziva i sam sebe, na Međunarodni dan priznanja Hrvatske (15. siječnja 2022.) posvetio je cijelu stranicu izrugivanju Ministarstva hrvatskih branitelja, legendi Domovinskog rata Tomi Medvedu, a ono što je ipak najgore – bacanjem fekalija na stradalnike hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Umjesto da šuti o ovoj temi, jer je 1991. čuvao glavu u nekom podrumu ili je pak sjedio i „čučao“ na zahodskoj školjci, tj. kao bivši oficir JNA predvodio ratne dezertere, on 30 godina od početka velikosrpske agresije diže glavu i obnaša „svete propovjedi“ u kojima ističe (čujte sad ovo!) da su „mnoge ratne vojne invalidnosti besramna laž, drska muljaža i teško sranje.“
Za časnog i uvaženog ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika hrvatske Vlade i legendu Domovinskoga rata Tomu Medveda kaže da izmišlja „junačke priče“ te se potom sprda s ratnim vojnim invalidima (Junacima Domovinskoga rata!) koji, zamislite, primaju i mirovine, besplatno odlaze u toplice (a ne kao dotični u „vinarije“), a što je za njega još čudnije ti koji su ostali u vrijeme rata u invalidskim kolicima imaju, zamislite, na vjetrobranskom staklu automobila i – naljepnice, s kojima mogu parkirati na invalidskim mjestima!
Nakon ovoga, i još štošta drugoga što je namljeo o ljudima koji su bili prvi kad je trebalo, neka se nitko ne čudi ako ovog i ovakvog Tomića (šale radi) neki konj ili krava useru dok na splitskoj rivi, sa šeširom ala Al Capone ispija svoju jutarnju kavu ne bi li mu i na taj način čestitali Međunarodni dan priznanja Republike Hrvatske!
Ovome i ovakvima (i poput Slavice Lukić) ipak bi najbolje bilo da zatvore usta – iz higijenskih razloga!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
