Hrvatskim novcem financira se rad vijeća srpske nacionalne manjine, ali i kapitalni projekti Srpskog narodnog vijeća (SNV), koji uključuju kupnju, izgradnju i obnovu nekretnina diljem Hrvatske. Srpski kulturni centri otvoreni su u Zagrebu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Kninu, Glini i drugim gradovima. Sam SNV navodi da su pojedini kulturni centri u njegovu vlasništvu te da se kapitalni projekti temelje na operativnim programima Vlade Republike Hrvatske.
Istodobno, javno dostupni statuti pojedinih vijeća srpske nacionalne manjine sadrže odredbe koje otvaraju ozbiljna pitanja. Članak 23. Statuta Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba izričito predviđa da se u slučaju prestanka rada Vijeća njegova imovina daje na upravu i čuvanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Jednaka odredba nalazi se u članku 23. javno objavljenog Statuta Vijeća srpske nacionalne manjine Osječko-baranjske županije.
Posebno je značajan članak 33. službeno objavljenog Statuta samog Srpskog narodnog vijeća iz 2019. godine. Njime je predviđeno da se u slučaju prestanka djelovanja SNV-a preostala imovina, nakon podmirenja obveza, daje na upravu i čuvanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili drugoj organizaciji s istim ili sličnim statutarnim ciljevima, prema odluci Skupštine SNV-a. Članak 29. istog Statuta među imovinom SNV-a navodi i nekretnine, dok članak 30. među izvorima financiranja navodi državni proračun Republike Hrvatske.
Riječ je o Srpskoj pravoslavnoj crkvi čije je najviše crkveno sjedište u Beogradu.
Hrvatski porezni obveznici imaju pravo pitati zašto se upravo SPC pojavljuje kao mogući upravitelj imovine tih organizacija. Posebno je važno znati koliko je javnog novca uloženo u srpske kulturne centre, tko je njihov vlasnik i što se s tom imovinom događa u slučaju prestanka rada SNV-a. Ne može se od hrvatskih građana očekivati da financiraju kupnju i obnovu nekretnina, a da istodobno nemaju jasne informacije o uvjetima njihova budućeg korištenja i upravljanja.
Hrvatska stranka prava smatra da se svako ulaganje proračunskog novca mora pratiti odgovarajućom zaštitom javnog interesa. Statutarne odredbe koje predviđaju predaju imovine vjerskoj organizaciji zaslužuju ozbiljnu političku raspravu, osobito kada se radi o institucijama koje se financiraju javnim sredstvima. Hrvatski građani imaju pravo znati koliko su platili, što je tim novcem stečeno i tko će tom imovinom upravljati.
Hrvatska stranka prava
Izvor fotografije: Hrvatska stranka prava
Leave a Comment