Onaj ko doista misli na penzionere u Zagrebu dobiće izbore. U Zagrebu je 20 posto penzionera koji vape za rješavanjem njihovih problema. Penzionerima trebaju prije svega novi kvalitetni, subvencionirani domovi za starije koje će si moći priuštiti svojom penzijom. Ako je to mogla Cuba napraviti za svoje penzionere može i Zagreb.
Dragica Trumbetaš :
Prošli su tjedan označili sprovodi.U istom tjednu dva velika.
Milan Bandić kako je iznenađivao za života i umro je u velikom stilu,
uvalivši mnoge u nevolju.
Najprije državni vrh, koji nije bio načistu kako se ponašati, upravo su počeli s demontažom čvrste veze pomoću mlađahnog pionira Filipovića kojeg su izvukli iz pričuve,
kada su izredali sve donekle izgledne kandidate, ponudili nam pionira koji će kad zatopli,u kratkim hlačicama i bijelim dokoljenicama obilaziti grad sa svojim pajdašima pjevati pjesmicu:Sve se može….
Pionir je zagrizao i već se vidi da se suzdržava da već sada ne zapjeva od veselja što je Milan iznenada preminu.
Tvrd je to bio zalogaj za kandidate i još je uvijek pod upitnikom, jer možda ostavio Milan crnu knjižicu i je l’ upisivao svoje novčane transakcije,
imao je on u politici transfere skuplje od nogometnih.
Svaki žetončić plaćen je zataškavanjem i odugovlačenjem sudskih procesa za nestanak silnih milijuna koji će sada netko morati platiti.
Ljudi su ostali začuđeni brojem ljudi na sahrani,
a ako su bili samo advokati iz sudskih procesa i redari kojih je bilo preko 300 već bi bio pun Mirogoj.
Vladajuća svita na sprovodu bila je suzdržana, nije bilo izljeva olakšanja, mora proći vrijeme,
olakšanje će nastupiti kada se sa sigurnošću bude znalo postoji li ili ne postoji crna knjižica.
Pionir Filipović je postao nestrpljiv, on bi odmah u fotelju gradonačelnika,vidi glasače gdje ih nema, od vjernog zastupnika koji je glasao za sve Bandićeve rupe koje su gutale novac zagrebačkog proračuna, uporno se preoblači u crno runo kritičara.
Građani grada Zagreba koji se još nisu oporavili od vijesti od smrti ,ipak je Bandić bio ” faca” kojemu su se znale sve tajne crte karaktera,
dakle netko s kim se živjelo 20 godina,
propitkuju se namjere i dugovječnost onih koji su u ponudi.
Dr. Škoro iskoristio je odmah preminulog Cicu Kranjčara, on bi odmah gradio stadion s njegovim imenom, prigrabio bi simpatije ljubitelja nogometa,
jer i oni su se okupili u velikom broju i bez redara ,bez advokata, bez mažoretkinja.
Protokol je bio na čistoj odanosti nekada bezbrižnim vremenima, kada je nogomet bio igra loptom,
a ne bankovnim transakcijama.
Na sprovodu se žal za takvim vremenima osjećao na svakom licu.
Škoro bi te glasače,odane do smrti, ali ne da Filipović, podsjeća ga na ozloglašeni parking na kojem je Škoro sakupljao kapital s kojim je krenuo u politiku.
Ostali kandidati u ponudi još skrivaju svoje adute, niti jedan još nije predstavio pravi program koji bi mu garantirao siguran prolaz prve utrke,
ankete favoriziraju Tomaševića, no on je više zbunjen nego odlučan u namjeri da pridobije građane na svoju stranu.
Ovo kako stoje stvari danas, ne mora značiti da bude sutra, mnogi građani grada Zagreba prije samo tjedan dana probudili su se s uvjerenjem da će Bandić i dalje biti gradonačelnik Zagreba.
Mislili su pročitavši vijest o njegovoj smrti da se netko neukusno šali, no život je još jednom pokazao svoju nepredvidivu stranu.
Umirovljenici grada Zagreba čine 20 % stanovništva grada Zagreba,
veliki je to broj koji može presuditi svakom kandidatu, niti jedan ih do sada nije spomenuo,
potpuno su van kampanje, a oni vape za rješenjima za njihove probleme.
Oni vape za gradonačelnikom koji je svjestan da je starost dio života kada su sve igre odigrane,
sve strasti ispucane,
mnogi prijatelji zauvijek otišli ,
mjesta gdje su se okupljali s puno praznih stolica,
vape za čovjekom koji je svjestan da mala pažnja u starosti donosi mir i povjerenje.
Umirovljenici žele vidjeti položen kamen temeljac za državni “Dom za starije”, koji će imati cijenu koju će moći platiti,
žele imati mjesto gdje će moći svratiti i popričati s preostalim vršnjacima o zajedničkim uspomenama,
kad već i nema nekih dugoročnih planova, a da ih mlađahni konobar iz prikrajka ne gleda hoće li im zadrhtati ruka kada prinose ustima svoj čaj i ili kavu.
Naši mladi vratit će se iz tuđine ako ih doma budu čekali živahni roditelji,
koji neće vaditi neplaćene račune, već će im pričati o susretima s prijateljima i veselim druženjima.
Naš novi gradonačelnik mora brinuti o svim građanima, pa i o umirovljenicima,
ne samo o samoprozvanim vođama, koji interese umirovljenika prodaju za samo
svoje sitne interese, zbog tih sitnih interesa umirovljenici Zagreba, osim najteže socijalne kategorije, niti su vidjeli Božićnice, niti Uskrsnice, kad ostare i više se ne mogu brinuti za sebe moraju tražiti smještaj u “Domovima” u mjestima za koje nisu nikada čuli,
ti su Domovi ,bez života, samo čekaonice za smrt.
Čekamo da se pojavi taj čovjek, ili da ovi koji su krenuli u utrku za tu fotelju pokažu interes za te probleme, naravno i ponude rješenja, čekamo čovjeka koji je svjestan da će i on biti star jednoga dana.
Samo takav može dobiti naše povjerenje.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment