By Sad već pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, ostat će upamćen kao notorni ratni huškač, šovinist, žestoki promicatelj velikosrpskog fašizma i intimus četničkog vojvode Vojislava Šešelja s kojim je skupa već od 1990. godine aktivno sudjelovao u pripremama za rat i agresiju na prekodrinske prostore (propaganda preko medija, organiziranje barikada i naoružavanje srpskih ekstremista u Hrvatskoj i BiH, suradnja s KOS-om JNA, SDB-om i paravojnim skupinama u cilju stvaranja kriznih žarišta, homogenizacija Srba u Srbiji i Crnoj Gori itd.). Ostaju zabilježena njegova drugovanja s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom koji je sa svojom paravojskom (“Srpskom gardom”, “Tigrovima”) jedno vrijeme boravio u cetinjskom manastiru kao Amfilohijev gost (za tu je prigodu manastir bio pretvoren u četničku vojarnu) – a ovi su ga za uzvrat čuvali (kao tjelesna straža), jednako tako, bio je intimni prijatelj s jednim od najvećih zločinaca s područja bivše SFRJ u novijoj povijesti, Radovanom Karadžićem, a upamćeni su i brojni huškački govori kojima je nastojao rasplamsati ratni sukob i izazvati što veće krvoproliće. Nije bilo onoga što Amfilohije Radović nije poduzeo kako bi se ostvarila ideja “Velike Srbije” i to ga je svrstalo među “jastrebove” kojih je u redovima SPC ionako bilo mnogo više nego onih drugih koji nisu podlegli zovu ratnih truba. Nikad nije propuštao prigodu blagosiljati najveće krvnike i masovne ubojice i s njima lomiti pogaču, nastavljajući tako utabanom stazom Nikolaja Velimirovića Žičkog, patrijarha Pavla i drugih “apostola” novovjeke velikosrpske ideologije.
Upravo zahvaljujući tim ratnim zaslugama Amfilohija su uz veliku pompu na posljednji put ispratili deseci tisuća obožavatelja, a tisuće njih ga je i poljubilo u lijesu – unatoč epidemiji korona virusa koja je tada već uzimala maha (jesen 2020.) nakon čega su mnogi od njih završili u bolnicama, a neki i na respiratorima. Tako su srpski “vjernici” posljednji put iskazali zahvalu mitropolitu Amfilohiju Radoviću za sva ona zla što ih je počinio za svoga života u ime “srpstva” i “Velike Srbije”.
Među Srbima Amfilohije ostaje visoko cijenjen i uvažavan kao “duhovnik”, “teolog”, jedan od “autentičnih svedoka vere” i “božjih ljudi”, a naročito se vrednuju njegove goleme zasluge u “posrbljivanju” Crne Gore, budući da je za života bio žestoki negator postojanja Crnogoraca kao naroda.
U lipnju 2015. godine, odlikovao je ratnog zločinca Vojislava Šešelja Zlatnim likom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca “za Kosovsko rvanje i služenje zakonu Svetom Božije Pravde”. Nema tog nedjela koje se počini u ime “srpstva” a da SPC neće iza njega stati i proglasiti ga “Božjim djelom”. To je blasfemija, bogohuljenje, sotonizam i teški grijeh protiv Božjih i ljudskih zakona i onaj tko je na ovo spreman, niti je čovjek niti kršćanin.
U znak sjećanja na “lik i djelo” Amfilohija Radovića, evo samo jednog detalja iz njegova burnog životopisa. Neka čitatelji sami izvuku zaključak.
U ožujku 2014. godine, šest država izvan EU, među kojima su bile Crna Gora i Albanija, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju usvojile su europske mjere (sankcije) u odnosu na Rusiju. Ovaj postupak Crne Gore izazvao je masovno ogorčenje među srpskim nacionalistima, pa i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao bastionu osvajačke velikosrpske ideologije.
Dana 29. travnja 2014. godine kune tadašnjeg premijera Crne Gore, Mila Đukanovića zbog uvođenja sankcija Rusiji:
“Ko ne bio vjeran jednovjernoj, jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene. To je ono što je ostavio Sveti Petar Cetinjski svojim Crnogorcima, pa bi bilo dobro da i sadašnji predsednik Vlade Crne Gore pročita ove riječi u trenutku kada po prvi put u istoriji zavodi sankcije Rusiji.“
Vidi: https://youtu.be/W75TNlIiufM
Može li tko zamisliti bilo kojeg našeg (katoličkog) svećenika, a kamo li biskupa koji bi izgovorio ovako nešto?
Zlatko Pinter
