By Tko je naredio da se ubije i tko je ubio Antu Brunu Bušića?
Ove gore riječi i slika izišli su na jednom portalu, pa je netko te rriječi prikrpio uz životopis Ante Brune Bušića
Evo vidite kako neki ljudi zloupotrebljavaju tuđe riječi, pa ih kasape i ubacuju na internet bez da navode odakle je to uzeto i tko je to napisao. Ove riječi pored Brunine slike, isčupane su iz moje pjesme: Tako je govorio Bruno Bušić.Ta pjesma objavljena je u mojoj Kamenoj knjigi.
Na današnji dam, 16. studenog 1978. godinje, prije 45 godina ubijen je mučki u Parizu Ante Bruno Bušić.
Mega zločinac Josip Broz zvani Tito, dao je usmenu naredbu Franji Herljevića da se likvidira Bruno Bušić, pa je taj tada ministar policije Hrvat Franjo Herljević pokrenuo udbašku mašineriju zla, od vrha do dna. Od Beograda, preko Zagreba, Rijeke, Mostara, Splita do Pariza. Ta udbaška hobotnica, ta banda nalagodavaca, organizatora, suradnika i krvika izvela je taj zločin kako je to uvijek činila kad je ubijala hrvatske domoljube, emigrante, Hrvate u lijepoj našoj tuđini.
Brunu sam oslovljavao s imenjače, ili Bruneleski. Za ovu četrdeset i petu godišnjicu smrti A.B.Bušića prilažem ovu moju pjesmu u prozi, koju su neki krivo shvatili i na razne načine zlonamjerno i zlurado intepretirali. Ovu pjesmu u prozi napisao sam 1975. godine u Frankfurtu, nakon jednog druženja s Brunom i Zlatkom Markusom (publicist, živi u Švedskoj) i prvi put objelodanio u mojoj zbirki pjesama Kamena knjiga na 77. stranici.
Mnogo godina kasnije obistinile su se Brunine riječi, kojima sam, naravno i normalno dodao nešto Zlatkovo i svoje, pa bi se moglo reći da smo Bruno, Zlatko i ja razgovaraju tada u restoran Mostar u Franfurtu o svemu i svačemu, a ponajviše i zloj sudbini hrvatskog naroda kroz povijest i sada u Titovoj satrapiji. U toj pjesmii su Brunine, Zlatkove i moje mislii spletene u jednu pjesmu, koja ima u biti proročku poruku hrvatskom puku.
Bio je uman čovjek, genijalan, dobar domoljubni pjesnik, blistav politički analitičar i još bolji kroničar svoga vremena. Za Brunu važi ona naših mučenika Zrinskog i Frankopan: Navik on živi ki zgine pošteno.
Tako je govorio Bruno Bušić
Frankfurt, 1975.
Da smo složni davno bi imali državu.
Biće i rodit će se slobodna Rvacka
kad padne berlinski zid
kad se budu pod ovim krvavim podnebesjem
rušila komunistička krvava carstva
kao krvave kule od karata.
Nema države bez krvavih gaća.
Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima,
s poturicama i sa posrbicama
a možda i s našim izdajicama.
Teret rata podnijeti svi podjednako.
Kad se oslobodimo srpskog ropstva,
komunističkog mraka i zlosilja
i stvorimo konačno državu,
vidjet će se kako naši kradu.
Svatko nas je krao i potkradao,
oslobađao nas slobode i nade,
a najteže će biti kad nas naši budalaši
budu varali, lagali, krali i prodavali
svjetskim maherima i makro lopovima.
Navalit će na nas velike ptice grabljivice.
Do neba i Boga dižem svoj glas
Kako tada nas spasiti od nas?
Ante Matić
