By Evo nas na trećem, zadnjem članku na temu koja samo koristi Thompsonov koncert, a u biti radi se svehrvatskom narodnom zahtjevu za uljuđenim životom u uljuđenoj državi temeljenoj na europskim i hrvatskim vrijednostima u Republici Hrvatskoj, vrijednostima izborenih u Domovinskom ratu. U prva dva članka obrazložio sam o čemu se radi sve ovo uoči, tijekom i nakon Thompsonovog koncerta pa idem sada na obrazloženje onoga tko je nadležan odgovoriti na pitanja koja je otvorio ovaj koncert, a to je država, odnosno hrvatska vlast. Ipak, kada je u pitanju hrvatska država ajmo malo obrazložiti razdoblje prije Thompsonovog koncerta, kao i ovo što se nakon koncerta kao bujica valja na društvenoj i političkoj sceni.
Dakle, što je bilo prije Thompsonovog koncerta?
Zahvaljujući Tudžmanu koji se poslužio udbašima koji su prišli njemu za „Hrvatsku stvar“ u trenutku pada Berlinskog zida 1989. koji je bio mig za rušenje totalitarnih režima pa tako i SFRJ pokrenuto je razdruživanje od SFRJ. Kada kažem „udbašima“ mislim na pripadnike velikog broja tajnih i polutajnih organizacija koje su djelovale u Jugoslaviji, a uz koje su također bili hrvatski izdajnici koji su mučenjem i izdajama svojih hrvatskih kolega htjeli biti u milosti te velike udbaške porodice. Uz Tudžmanove pozitivce polutajno su djelovali i oni koji su ostali dosljedni velikosrpskoj ideji i SFRJ. Mnogi takvi, na kojekakve načine ušli su u sve pore novog mladog hrvatskog društva, u institucije i politiku te su izborili da se ne provede lustracija i tako su se izvukli. Provedba lustracije ključna je stvar za svaku mladu državu rođenu nakon pada totalitarizma jer njena tranzicija, najprije društvena tranzicija, počinje obaveznom lustracijom. Lustracija znači čišćenje od onih koji će zbog svoje nemogućnosti promjene i prilagodbe novoj državi onemogućiti njen društvenopolitički i svekoliki razvoj. Izbjegavanje lustracije u Hrvatskoj uspjelo je hrvatskim udbašima pa su se razmiljeli u sustavu hrvatske vlasti, od Sabora, političkih stranaka, sudstva, MUP-a, visokog školstva i t.d. Prolazile su godine, stari negativci udbaši polako su odlazili u penziju, ali su se pobrinuli za svoju djecu koja su zauzela slične čelne pozicije, jer zaboga, pa briga o obitelji je najvažnija 😊 😊 … Prolazile su godine, prolazili su izbori i sa cca. 40-tak % izlaznosti stranačka se vlast mijenjala između SDP i HDZ, u čemu je HDZ unatoč svemu bivao sve jači, da bi u zadnjim izborima skoro došao na nivo nezamjenjive stranke u Hrvatskoj. Ipak, onih 60% koji nisu izlazili na izbore, kao i odlazak iz Hrvatske, njih oko 400.000 mladih visokoobrazovanih ljudi nešto je govorio, ali vladajući kao da nisu sve to „čuli“. Narod je bio i ostao nezadovoljan, a nada u bolje sve je jasnije kopnila i nestajala. Zašto, pa jednostavno zato što se u državi, zbog odbijanja lustracije, stvorilo okruženje u kojemu vlast ima vlast, ali nema moć! Moć i mogućnost promjena na bolje ostala je u rukama negativaca koji su umreženi i rade protiv ove države, protiv slobodne i prošlošću neopterećene Hrvatske. Znamo ono „od stojeća sedmog …“, pa je istina da Hrvatsku nosimo u mislima i srcu stoljećima, jer nikad nismo imali svoju Hrvatsku državu, ali kroz Domovinski rat hrvatski domoljubi su je izborili. U cijelom tom pred-Thompsonovom muzičkom pozivu na promjene, vremenu nakon Domovinskog rata punom nezadovoljstva Hrvata, Hrvati nisu pali. Mnogi pojedinci poduprti hrvatskim narodom, onim narodom koji je 1991. sa 94% odlučio izdvojiti se iz ropstva SFRJ, javno su se izjašnjavali, otkrivali istine teške prošlosti Hrvata u SFRJ i ukazivali na nepostojanje države potrebne hrvatskom narodu. Iako je to bilo doba kada je vlast imala vlast, ali ne i moć njihovi istupi, napisi, pozivi na promjene i slično nisu bili uzaludni. Mnogo je takvih, kao što su primjerice, projekt „Velebit Potcast“, moj imenjak novinar i kolumnist Tihomir Dujmović, a zatim uporni Hebrang, ali i brojni drugi koje je nemoguće sve nabrojiti, označili su to vrijeme upornog obraćanja državi i vlasti koja ih nije „čula“. Koliko brojčano nas hrvatskih domoljuba ima, kruže razni proračuni i procjene pa ću kratko obrazložiti neke. Dujmović je jednom izjavio, ako sam dobro shvatio, da u Hrvatskoj ima 20% onih koju su „za“ i 20% onih koji su „protiv“, a ostalih 60% su raja. Cijenim njegov rad i istraživanje, ali kao da se malo „zaigrao“ sa procjenama, jer i ta raja ima svoje domoljubne osjećaje pa mislim da ta procjena „ne pije vodu“. Mislim da je procjena odnosa snaga u Hrvatskoj ipak poprilično jasna promatrano kroz neke druge pokazatelje. Prvo, 400.000 mladih koji su otišli iz Hrvatske govori o izgubljenoj nadi u život u državi kakvu želimo. Također, 60% onih koji ne izlaze na izbore govori o dubokog rezignaciji građana, pa ako od onih 40% koji izlaze 20% ima domoljuba onda ipak možemo reći da imamo preko 80% istinskih domoljuba. Nadalje, 94% građana koji su 1991. glasali za izdvajanje iz SFRJ, što jasno govori o domoljublju Hrvata pa se tih 80% bitno povećava. A kada pogledamo reakcije na Thomphsonov koncert onda je hrvatsko domoljublje jasno. Dakle, zaključak je da danas velika manjina koja se sastoji od zlih ljudi, stranaka i organizacija ima moć te da u negativnom smislu poteže konce u ovoj Hrvatskoj. U svemu tome pitam se, događaju li se ipak polako neke stvari koje naznačuju bolje dane za Hrvatsku? Mislim da se događaju, ali jako polako, gotovo neprimjetno, kao da se vladajući boje preuzeti moć. Eto, mjesto podpredsjednika Sabora tek je nedavno preuzeo pripadnik „manjine“, a ne više Pupovac ili neki Srbin, kao nešto što je bilo kao obavezno. I sad, evo, desio se Thompsonov koncert, a u biti narod pa su i te političke i društvene zmije raznih vrsta, koje mrze Hrvatsku, izmiljele napolje i sad su vrlo javne i izjavama jer su ljute. Aktiviralo se ono što dugo tvrdim, nastavak Domovinskog rata koji je sada državi na grbači kao obveza da ga završi i mnogo toga riješi što je ranije izbjegavala.
Dakle, što je sad nakon prvog Thompsonovog koncerta u Hrvatskoj, a biti će ih još, što je jako dobro!
Hrvatski četnici, četnici-početnici i komunjarski jugonostalgičari nisu izdržali, i evo ih s napadima svih vrsta pa su svi u Hrvatskoj ustaše osim njih. Pritom koriste sva moguća sredstva, pa tako primjerice ona (zbunjena) gradonačelnica na Braču domoljublje poistovjećuje sa plaćanjem poreza, a evo, danas vidim u medijima kako vjerojatno naši anti-antifašisti pokreću prikupljanje potpisa za tužbu protiv Marka Perkovića Thompsona. Radi se o anonimnom (guja se sakriva, ali zna se odakle to dolazi… pametnom dosta…) pozivu na prikupljanje potpisa za tužbu DORH-u pa se primjerice, u Direktno.hr 15. 07. 2025. navodi tekst anonimnog poziva na Instagramu: „Smeta ti što se usred Zagreba uzvikuje ‘Za dom spremni’? Čudi te što institucije nisu reagirale. Zašto DORH nije ispitao Thompsona zbog uzvikivanja ‘Za dom spremni’ na Hipodromu? Možda zato što ga nitko nije prijavio. Prijavi ga ti i slijedi link s ispisanom prijavom i pošalji je DORH-u“, piše u objavi te se taj poziva na Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, broj PPŽ-1387/2024, u Zagrebu, 21. veljače 2024. godine. Autor tog poziva navodi da se prijava može podnijeti i anonimno. I tu je baš zanimljivo niz činjenica koje taj anonimac na Instagramu navodi koristeći neznanje naroda. Pogledao sam Presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Zagrebu, 23. svibnja 2025., kao odgovor na žalbu i vidio da se žalba odbacila uz određeno obrazloženje okolnosti gdje se to dogodilo. Kako se ta presuda vidi na Internetu, sud izbjegava navesti ime tog navodnog „prekršitelja“, inače HOS-ovca pa navodi samo V.B., što je veoma neuobičajeno. Drugo, autor poziva na potpise za tužbu Thompsonu, a zasigurno zna da odluka jednog suda u Hrvatskoj nije tzv. izvor prava, što znači da jedna presuda za „nešto“ ne obvezuje neki drugi sud ili suca za to isto „nešto“. E baš bi bilo zanimljivo da se javno obznani, čak imena nisu važna, koliko je ljudi potpisalo tu peticiju za tužbu Thompsona DORH-u 😊 😊 😊 … Dakle, radi se o lažima, prevarama, podmetanjima, ali i jasnoj aktivnost podzemlja mrzitelja Hrvatske. Koliko je to daleko došlo i koliko je to zlo, jasno svima govori tekst u ZagrebInfo od 15. 07. 2025. pod naslovom „RTL-ov novinar iznenadio objavom o Thompsonu: ‘Pa jel’ vas ja moram kao Srbin podsjećati’“ gdje se navodi: „Sad se oglasio i poznati RTL-ov novinar Boris Mišević. Na svojem je Facebook profilu objavio status u kojem bez zadrške piše svoj stav. “Pa jel vas ja moram kao Srbin podsjećati lijevi kako se poštuje država u kojoj živite i rat koji joj je donio samostalnost nakon toliko godina. O Domovinskom ratu MPT pjeva ne o poraženim ustašama nekim tamo prije milijun godina, šta glumite da ne znate sad kao. Ljudi su ginuli od 91 do 95 za slobodu i demokraciju. Sram vas može bit koliko ne poštujete pola milijuna ljudi i njihov zdrav patriotizam. I još ih i vrijeđate”. Mislim da ova izjava hrvatskog Srbina novinara Borisa Miševića sve kaže i da daljnji komentari nisu potrebni. Pametni i dobri ljudi nemaju boju kože, vjeru niti nacionalnost, jer ako želiš živjeti u nekoj državi ne možeš je mrziti, a imati njeno državljanstvo.
A sad idem na onoga koga se ovo itekako tiče i koji ima zadatak riješiti sve ovo, a to je država, odnosno hrvatska vlast koja sad konačno treba uzeti moć i biti vlast hrvatskog naroda.
Odmah na početku imamo jedan divan primjer koji puno govori o statusu hrvatske vlasti i njene moći, a to je jedna dobra i iskrena izjava Pupovca na društvenim mrežama, Facebooku, gdje se navodi njegova izjava: „Beograd je glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj“. Mislio sam da mu je to netko podmetnuo, jer je to toliko suludo, ali ipak je istina. Bilo kako bilo, istina je važna pa je Pupovćeva izjava izvrsna i vrlo jasna. To je izjava koji razotkriva stav hrvatskih četnika i njima pridruženih, kako sam ih nazvao u uvjetima postojanja ustaša u Hrvatskoj kako ih oni vide. Ovdje ne treba kritizirati Pupovca, jer on kao i svi oni koji misle kao on ima pravo imati svoje mišljenje i vidjeti Hrvatsku kako hoće, nego se treba obratiti hrvatskoj državi sa pitanjem „Vi koji vladate Hrvatskom razmislite i odgovorite, kako netko čiji je glavni grad Beograd, ne ulazeći u obrazloženje (ne)prijateljskog grada, ima mjesto u Hrvatskom Saboru? Šta taj tu radi?“ Ovdje su posve jasne 2 stvari, a to je neprovedena lustracija pa imamo ovakvu bratiju kojoj nije mjesto u Hrvatskoj, i neprihvaćanje Venecijanske konvencije po kojoj manjine nemaju šta tražiti u Hrvatskom Saboru. Problem, rad i djelovanje manjina u Hrvatskoj treba osigurati i podržavati, jer je to važan dio Hrvatske, ali oni ne mogu odlučivati o pitanjima za hrvatski narod. Znam, znam da je tih 8 zastupnika iz redova manjina u Saboru bilo potrebno za sigurnost političke većine u Saboru, ali sada je te igre dosta. Nemojmo se igrati na taj način nego rješavajmo probleme na drugi način kao i sve uljuđene države, ne samo razvijene, jer smo predaleko od njih, nego države u tranziciji za što nam Poljska može i treba biti uzor. Zašto? Objasnio sam to o Poljskoj u tekstu od 21. svibnja 2025. pod naslovom „Razvija li se Hrvatska ili…. (Treći dio: koji su činitelji uspjeha Poljske?)“ pa neću ponavljati. Ovdje ću samo u najkraćim crtama navesti činitelje koji su Poljsku sa dna dna, koji nitko ne može ni zamisliti kakvo je to dno, danas doveli jako blizu razvijenim državama Europske unije. Kako se to dogodilo? Poljaci su povukli sljedeće poteze:
- Hitno su proveli lustraciju i riješili se kočničara razvoja i društvenopolitičkih odnosa u Poljskoj pa su uz pomoć i nadzor Solidarnosti, od 1989. sa Lech Walesom, krenuli u izgradnju Poljske kao europske države.
- Shvatili su da moraju zaštiti domaću ekonomiju pa su pristupili razvoju poljoprivrede bez ulaska stranog kapitala.
- Da bi provodili financijsku politiku, osigurali su da u Poljskoj bude nešto više od 50% domaćih banaka.
- U trgovačkim lancima dominiraju domaći trgovački lanci.
- Od 2021. donijeli su zakon koji nedozvoljavan posjedovanje više od 49% udjela u Poljskim radijskim i televizijskim postajama. Slično je i sa stranim tiskovinama, posebno koje dotiču nacionalnu politiku. Na taj način su se zaštitili od neželjenih informacija i indoktriniranja građana koje šteti Poljskoj.
Uz sve navedeno jasno se ističu dva elementa:
- Snažan nadzor koji provodi tzv. Solidarnost u svim aspektima društvenopolitičkog života u Poljskoj, a domoljublje se podrazumijeva.
- Snažna suradnja znanosti sa politikom i poduzetništvom. Pritom fakulteti i znanstvenici intenzivno surađuju i uče od kolega iz razvijenih država, primjerice iz Njemačke.
Dakle, ovaj treći članak najviše je upućen hrvatskim političarima, članovima svih stranaka, Hrvatskom Saboru, a posebno HDZ-u kao dominantno vladajućoj stranci u Hrvatskoj. Razgovarajući sa kolegama, na moje otvaranje teme o dominaciji jedne stranke u Hrvatskoj, HDZ-a, zaključili smo da to nije nužno loše u ovim prilikama u Hrvatskoj. Važno je da konačno vladajuća stranka i Sabor čuju glas naroda, shvate kakvu državu hoćemo i postave se snažno u tom pravcu. Pritom ponavljam, ako ne znate kako, uzmite Poljsku kao primjer. Neki će reći da je za neke stvari kasno, kao što su primjerice banke, ali mogućnosti su još uvijek velike pa se otvara pitanje što se dešava u hrvatskom turizmu i gubimo li ga pomalo? Puno je tu mogućnosti jer Hrvatska ima resurse, ali treba krenuti u izgradnju Hrvatske u političkom i društvenom smislu kako bi kao zdravo društvo krenuli u obnovu ekonomije, hrvatske ekonomije. S tim u svezi, istaknuo bi i pohvali nastup Predsjednika Hrvatskog Sabora, Gordana Jandrokovića koji je uljudno (i previše uljudno) prekorio zastupnicu Marković koja je uz sve to uzviknula „Smrt fašizmu“, kao komunistički pozdrav, dakle zabranjeni komunistički istup, i to još u Hrvatskom Saboru ☹. Ali iako to nije dozvoljeno, to ostaje nekažnjeno.
Ali ajmo polako završiti ovaj treći članak, pa ponovno pozivam vladajuće u Hrvatskoj da zaštite hrvatske interese, podrže domoljublje i suzbiju i sankcioniraju napade mrzitelja Hrvatske. Stoga predlažem da počnemo sa istinom, pa bi naveo kako Hebrang navodi „Tri velike laži u hrvatskoj povijesti“, za što bi ja rekao da se radi o tri pitanja i problema koja treba zbog mira u Hrvatskoj što prije riješiti. Mir je najveće blago svakog čovjeka pa tako i društva i države. Stoga, kada Hebrang navodi, kao prvo, neotkopane grobove nakon 1945., otkopajmo ih pa istražimo radi istine. Kada Hebrang navodi dvojnost žrtava Jasenovca, na kojem hodočašće svi vjerujući da su baš njihovi tu izgubili živote, ajmo riješiti i to pa sa DNK utvrditi tko je tu. Kako Hebrang dobro kaže, na tome se ništa nije uradilo, jer bi to potaknulo potrebu lustracije, ali bez obzira na sve, riješimo Jasenovac radi konačne istine. Istina o Jasenovcu instrument je mrziteljima Hrvatske da napadaju Hrvatsku i okrivljuju ovu državu koja s Jasenovcem nema veze, što je suludo i zločesto. Ponavljam, kako je rekao moj uvaženi D.R., koji je istražio sve koji su kroz noviju povijest činili zlo Hrvatskoj, „svi su ubijali“ ,,, vjerujem da je to istina za sve, pa i za NDH, a posebno za SFRJ. Ali ajmo i to riješiti. Treće na što Hebrang upozorava je Domovinski rat, za koji navodi kako nijedna vlada do danas nije obznanila srpske zločine. Da ne duljim, ovdje se nameće vladajućima da radi istine i mira ulože napore i otkriju sve istine ma kakve one bile i da se konačno napiše hrvatska povijest. Obaveza svake države je nakon rata napisati svoju povijest pa je to obaveza i Hrvatske, a ne da naša djeca uče svakakvu povijest iz raznih izvora zavisno o stavu nastavnika.
Nesporno je da je Hrvatska na tragu i na sugestijama temeljnih ideja Europske unije te da u potpunosti teži ispunjavanju zahtjeva za borbu protiv rasizma i ksenofobije, kako se navodi u tekstu glasnogovornice Europske komisije prikazano na slici, ali sankcioniranje svih negativnih oblika u Hrvatskoj nije riješeno. S tim u svezi, a sukladno činjenici da Hrvatska funkcionira jedino temeljem zakona, upućujem zahtjev Hrvatskom Saboru i Vladi da donese zakon sa točno navedenim pjesmama, izrazima, nastupima i svemu što je neprihvatljivo. Svakako, tu se misli na sva tri zla, nacizam, fašizam i komunizam. Prepustiti odluku sucima i u sudu ponaosob, neprihvatljivo je. Vi vladajući, budite jasni i transparentni pa riješite ovo zakonom i neka konačno bude mir u Hrvatskoj po tom pitanju.
Prema tome, da ne duljim, hvala ti Thompsone na ovome što si pokrenuo pjesmom, pjesma nas je nosila u Domovinskom ratu pa neka nas Tvoj pjesma nosi i danas u miru i neka bude zahtjev naroda vladajućima da se konačno uhvate sređivanja ove države i oblikovanja hrvatske države na temeljima o kojima smo sanjali i radi kojih smo ginuli u Domovinskom ratu. Pjevaj Thompsone, a vi u vlasti pokažite da ste čulu narod i svojim djelovanjem sada opravdajte čast koju vam je hrvatski narod podario u tim udobnim stolicama vlasti.
Bog i Hrvati.
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Zagreb, 15. srpnja 2025.
