By To nitko ne spominje! To se „zaboravlja“ da međunarodna zajednica opere svoju savjest!
Hrvatskoj je oduzeto pravo na samoobranu!
To je licemjerna međunarodna zajednica!
I to na inicijativu i traženje Engleske i uz pomoć ministra vanjskih poslova Jugoslavije Budimira Lončara!
Ukrajina je dobila 600 milijardi dolara pomoći od SAD i NATO, i međunarodne zajednice, a Hrvatska je 1991. dobila od međunarodne zajednice EMBARGO na uvoz naoružanja.
Hrvatskoj su zabranili da se brani.
To nitko ne spominje i to je razlika između Hrvatske i Ukrajine.
I još pišu da nije istina da nitko Hrvatskoj nije pomogao!
Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji.“
Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć JNA u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija. Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.
I ne samo UN, EMBARGO je uvela i EU.
Uz snažnu potporu Velike Britanije i brojnih drugih europskih zemalja, taj je embargo onemogućio svaki značajniji pokušaj Hrvatske (a poslije i Bosne i Hercegovine) da iskoristi svoje pravo na samoobranu!
Dana 5. srpnja 1991. Europska Unija (tada EEZ) uvela je vrlo nepravedan embargo na uvoz oružja u SFRJ gdje počela brutalna agresija na Hrvatsku. Omjer naoružanja bio je u tom trenutku 98% oružja u rukama Srbije i samo 2% na strani Hrvatske.
Hrvatski narod se našao goloruk , razoružan od te iste JNA, koja je naoružanje Teritorijalne obrane oduzeto od Hrvatske proslijedila pobunjenim Srbima u Knin.
Hrvatski narod suočen sa strašnom vojnom silom JNA, ostao je osamljen i ostavljen od međunarodne zajednice!
Hrvatska je dovedena pred gotov čin i presudu da bude uništena: na jednoj strani oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i očekivani napad do zuba naoružane JNA, a sa druge strane međunarodna zajednica koja želi očuvati Jugoslaviju i to na najbesramniji način: dozvolom EU da Srbija na čelu s JNA napadne gotovo potpuno goloruku Hrvatsku.
EU je znala što se događa u Jugoslaviji i ova odluka je bila, promišljen i namjeran čin, u korist Srbije i uništenja Hrvatske. Pokazao je to i tijek događaja kasnije kada EU nije prstom mrdnula tijekom genocida u Vukovaru, kao i cijelog rata u Hrvatskoj i BiH, sa strašnim epilogom i genocidom u Srebrenici ubijanjem preko 8000 ljudi, kojeg su nizozemski vojnici u sastavu UN-a šutke promatrali.
Po podacima jednog uglednoga britanskog časopisa (The Military Balance, The International Institute for Strategic Sudies) JNA je 1991. imala okvirno:
- 1850 srednjih tenkova,
- 13 lakih tenkova,
- 240 izvidničkih oklopnih vozila,
- 490 bojnih vozila pješaštva,
- 500 oklopnih transportera,
- 1934 artiljerijska oruđa većeg kalibra (od 105 mm naviše),
- oko 3000 minobacača 120 mm i 3400 minobacača 82 mm,
- 1799 protuoklopnih topova,
- 449 zrakoplova i 190 helikoptera,
- 11 podmornica, 15 raketnih čamaca i topovnjača, 14 torpednih čamaca i 79 ostalih brodova.
Svo to naoružanje usmjerilo se prema Hrvatskoj koja nije imala tenkova, aviona, teških topova, topovnjača, brodova, uglavnom lako naoružanje sa ponekim policijskim transporterom, bestrzajnim topom i minobacačem.
Snagu JNA znali su i EU i UN i cijela međunarodna zajednica!
Ta silno nepravedna i nehumana odluka dogodila se u jeku najžešće agresije na Hrvatsku.
Britanska znanstvenica Carole Hodge u knjizi “Britanija i Balkan” opisuje odnos Engleske diplomacije prema Hrvatskoj. Takvu je odluku u Vijeću sigurnosti gurala upravo Britanija. Problem je nastupio kad je postalo jasno da će Kina uložiti veto. UN-ovi diplomate su se zabrinuli, jer se uz veto ne može uvesti embargo i onda su Englezi sjetili lukavo riješiti problem.
Obraćaju se Budimiru Lončaru, ministru vanjskih poslova Jugoslavije i, prema britanskim izvorima, “čovjeku Zapada u SFRJ”. Pored Ante Markovića, tadašnjeg premijera, Lončar je bio političar na kojega je Zapad računao u očuvanju kakve-takve Jugoslavije. Godinu dana prije ova dvojica Hrvata u Beogradu pokrenuli su plan – pristupanje Jugoslavije u EU. Lončar tada nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.
James Gow, najcjenjeniji britanski stručnjak za pitanja Balkana, napisao je da je Lončar “molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo”.
Bio je to uvod u Domovinski rat nepravedan, težak, prljav, praćen masovnim ubijanjima i etničkim čišćenjem Hrvata, medijskom agresijom, sveopćom hajkom, diplomatskom izolacijom i prljavim igrama, ali na kraju je pobjedila hrabrost i požrtvovnost hrvatskih branitelja i zapečatila – Oluja!
I tu veličanstvenu i pobjedonosnu Oluju , vrli su „domoljubi“ nastojali omalovažiti i obesčastiti. Dobroslav Paraga je za Oluju izjavio;
„Oluja nije bila oslobodilačka akcija. To je bio dogovor Miloševića i Tuđmana o preseljenju stanovništva. Trebamo prestati pogrešno predstavljati događaje i zapitati se je li Oluja bila akcija zaposjedanja okupiranih teritorija RH ili je to plaćanje goleme cijene za politiku u BiH.“ – rekao je za „Jutarnji list“ 2001. godine.
Naravno da jugo Hrvati veličaju Budimira Lončara. Isti taj Budimir Lončar postaje vanjskopolitički savjetnik predsjednika Mesića, a poslije predsjednika Ive Josipovića.
Tvrtko Jakovina, povjesničar zaljubljen u Jugoslaviju napisao je biografiju Budimira Lončara “Od Preka do vrha svijeta”, ali kada je Lončar 1.rujna 2024. umro u Preku na otoku Ugljanu, njegov ispraćaj novinar Ivica Marijačić ovako je opisao na svom FB profilu;
“Lončar ispraćen kako i zaslužuje, kao pas i uz bojkot žitelja Preka! Jugoslavenski diplomat i jedan od najvećih hrvatskih izdajnika, Budimir Lončar, danas je iz rodnoga Preka na Ugljanu ispraćen na posljednji počinak u Zagreb.
Osim članova obitelji, posljednjem ispraćaju bilo je nazočno dvadesetak mještana, prijatelja i obožavatelja koji su slični Lončaru po mržnji prema Hrvatskoj, među njima Ivica Maštruko kodnoga imena Katolik.
Hrvatski narod Preka i Zadra, kao i svi predstavnici lokalne vlasti, bojkotirali su ovaj događaj. Uz lijes nije bilo križa, nije bilo fotografije umrloga krvnika, nije bilo zastave i nije bilo svećenika.
Ispraćen je kao pas, valjda takav ispraćaj i dolikuje osobama kao što je bio Bude Lončar, čovjek zaslužan za embargo UN-a na uvoz oružja protiv napadnute Hrvatske, jugoslavenski ministar koji je na toj dužnosti u Beogradu proslavljao srpsku okupaciju Vukovara i pokolje na Ovčari i u Škabrnji. Neka mu je hrvatska zemlja oganj vječni.”
Budimir Lončar nikada nije optužen , nikada nije odgovarao nadležnim tijelima u Hrvatsko za ovaj čin koji je Hrvatsku koštao velikih uništenja i dovođenja hrvatskog naroda na sam rub opstanka. Dapače, u hrvatskoj apsurdnosti koja traje do danas se čak među povjesničarima i političarima javljaju mišljenja da je ovim činom Lončar odmogao JNA u agresiji na Hrvatsku!
Još nepriznata, naoružana tek s nekoliko desetaka tisuća kalašnjikova, RH je bila pred slomom. Embargo je za Hrvatsku značio početak kraja,
Spretnim i uspješnim vođenjem obrane i države predsjednik Tuđman , prisiljavajući blokadama kasarni JNA da napusti Hrvatsku, hrabrošću i požrtvovnošću branitelja i junaka iz MUP-a, ZNG-a, HOS-a, dragovoljačkih postrojbi, obranjena je domovina i sačuvana opstojnost hrvatskog naroda.
Budimir Lončar uživao je mirovinu države koju je osudio na smrt, dok ti ostaci jugo komunističkog sustava, koji su na vlasti skidaju spomen ploče,braniteljima, zahvaljujući kojima uživaju sadašnje blagodati, poništavaju Domovinski rat i tvrde da nije bilo NOB-a, da ne bi bilo Hrvatske.
I još tvrde da je notorna laž da Hrvatsku nitko nije pomagao tijekom Domovinskog rata. Kao što je dokazano nije nitko pomagao i što je još apsurdnije, po vijesti HINE , https://www.hina.hr/vijest/7087712 EU je tek 21.studenog 2000. pristala na ukidanje embarga na oružje Hrvatskoj, priznajući joj pritom napredak koji je Hrvatska učinila prema primjeni Daytonskih mirovnih sporazuma. E pa…
Lili Benčik/hrvatskepravice
