Ovo što se u posljednja 33 dana događa u Ukrajini s Ukrajinom i ukrajinskim narodom, zločin je bez presedana, pokušaj istrebljenja čitavog jednog naroda od 44 milijuna duša, grijeh i zlodjelo koje novija ljudska povijest ne pamti. Krvnici iz Kremlja u ime Ruske Federacije i Rusije, koriste svoju vojsku i resurse u najbrutalnijem ratu koji se može zamisliti. U pravom zločinačkom pothvatu bez premca.
Ruše se čitavi gradovi i sela, na udaru zrakoplovstva, topništva, tenkova, zračnih bombardera i raketnih projektila s kopna, mora i iz zraka su zgrade i kuće, bolnice i crkve, spomenici kulture i zdanja zaštićena kao svjetska baština, tvornice, škole, dječji vrtići, ceste, pruge, mostovi, pri čemu se neselektivno ide na istrebljenje civila i okupaciju cijele Ukrajine. To je, dakle, barbarski rat protiv cijelog jednog naroda, velikog i ponosnog naroda koji ima svoju povijest, kulturu, tradiciju, protiv mirnog i civiliziranog naroda koji ničim nije izazvao ovakvu reakciju svoga susjeda. Ničim. Jedini razlog zbog kojeg su ruski barbari krenuli u totalno uništenje Ukrajine sastoji se u tomu što ovaj narod nije pristao na diktat, na ropski položaj koji su mu namijenili krvnici iz Kremlja predvođeni zločincem Vladimirom Putinom – tim opskurnim likom čije su ruke umrljane nevinom krvlju do ramena, od početka vladavine Rusijom i razaranja Čečenije i Groznog 2019. godine.
I odmah moramo sasvim jasno i glasno reći: Ukrajinu je napala barbarska, zločinačka, krvožedna država Rusija, Rusija koja živi u bolesnim glavama mitomana, onih čija je opsesija stvaranje novog “Ruskog Carstva” na razvalinama Europe, Rusija koja mentalno pripada azijatskom, plemenskom, divljačkom, primitivnom, barbarskom mentalitetu ranog srednjeg vijeka.
Ukrajinu i njezin narod nije napala Rusija Dostojevskog, Jesenjina, Bulgakova, Solženjicina, Čehova, Stravinskog, nju ne razara Rusija Turgenjeva, Musogorskog, Šostakoviča, Rahmanjina, nego Putinova Rusija – ali to je Rusija koja ima vlast (i po svemu sudeći većinu Rusa na svojoj strani), to je Rusija koja ima vojsku, to je Rusija koja raspolaže medijima i materijalnim resursima za vođenje dugotrajnog rata. Rusija koja nanosi zlo i ne poštuje nikakve međunarodne i civilizacijske norme. Rusija koja je podigla zid između sebe i normalnog, uljuđenog svijeta.
Ovaj GENOCID kojemu svi svjedočimo, mrlja je i na savjesti današnje zapadne civilizacije, koja niti je znala kakvo se zlo na istoku rađa, niti protiv tog zla ima djelotvoran lijek. I to je kako god promatrali ovaj fenomen, poraz naše civilizacije koja se diči ljudskim pravima, slobodama i svojom moći, a danas nije u stanju zaštiti one koji krvare i bore se za te vrijednosti tako hrabro kako se rijetko koji narod u povijesti borio.
Stelitska snimka do temelja razorenog Mariupolja – zločin genocida i urbicida koji će ostati upamćen
(Izvor za fotografiju: https://images.telegram.hr/8qAYxB6nLfYbJ-944teXOuh4IpXGfp532CRe1Rdq8HE/preset:single1/aHR0cHM6Ly93d3cudGVsZWdyYW0uaHIvd3AtY29udGVudC91cGxvYWRzLzIwMjIvMDMvZm5yajZwbHgwYWFvY3E2LmpwZw.jpg)
Od strane ruskih krvnika iz Kremlja i njihovog vođe koji je sebe već uvrstio u red najvećih zločinaca u novijoj povijesti, današnjem je svijetu zaprijećeno i nuklearnim oružjem, što samo po sebi govori kako smo suočeni s monstrumima koji nemaju ni savjesti, ni morala ni ikakvih obzira prema bilo komu. Njima nije stalo ni do života vlastitog naroda. Desetke tisuća svoji odrpanaca i jadnika koji nemaju ni osnovne uvjete za bilo kakvo ratovanje, silom natjeruju u vojsku Ruske Federacije koja je sramota za cijeli ruski narod. Uz to, Putin i njegova zločinačka kamarila, mafija iz Kremlja (jer to nije državna vlast nego mafija) angažiraju čečenske, sirijske i plaćenike iz svojih redova (pronacističku paravojnu postrojbu Wagner i separatističke skupine iz Donjecka i Luganska) i ove ubojice ratuju za novac i plijen – to su besprizorni krvnici, pljačkaši, silovatelji i rušitelji, ljudski šljam i ološ, psi rata, talog društva.
Ruski barbari usprkos svoj sili naoružanja i tehnike, nisu dorasli Ukrajincima i njihovoj vojsci, Teritorijalnoj obrani i Nacionalnoj gardi Ukrajine. Kao ratnici na terenu pokazali su se potpuno nesposobnima za bilo kakav ozbiljniji sukob s Ukrajincima i sve nade polažu u oklop, topništvo, zrakoplovstvo i raketne sustave. Jad i bijeda vojske Ruske Federacije vidljivi su na svakom koraku. Oni nasilno natjeruju vojne obveznike u rat uz priče o “vojnoj vježbi” (slično kao što su radili Srbija, Crna Gora i “JNA” 1991.). Ne kupe svoje mrtve na bojištu, niti ih žele razmijeniti. Za sobom vuku pokretne krematorije u kojima spaljuju tijela poginulih kako ih ne bi nosili u Rusiju u ljesovima i time uznemirili javnost. Njihova propaganda je najprije tvrdila kako je “Ukrajina napala Rusiju” i negirala svako postojanje agresije, a tek potom (kad se ono što se događa u napadnutoj zemlji više nije moglo sakriti), državni mediji i sam krvnik Putin, počeli su govoriti o “ograničenoj vojnoj intervenciji”. Ta “ograničena vojna intervencija” donijela je neviđena razaranja gradova i sela, zatrpavanja stotina civila u ruševinama, okruživanje Hersona, Mariupolja, Harkiva, Kijeva i drugih gradova. Mariupolja više nema. Razoren je do temelja. Broj žrtava koje leže po ulicama ili su pokopane u masovne grobnice ne zna se. Oko 400 tisuća civila završilo je u okruženju, bez vode, struje, hrane, grijanja. U drugom desetljeću 21. stoljeća doživjeli smo da nam ljudi umiru od dehidracije (žeđi) i gladi. Ovo je poraz ne samo Europe, nego i današnje civilizacije, grijeh protiv Boga i čovjeka koji vapi u nebo.
Moral ukrajinskih branitelja zadivljuje – oni ne mogu izgubiti rat
(Izvor za fotografiju: https://priznajem.hr/wp-content/uploads/2022/02/26382622234_3fe775a4f2_k.jpg)
Sotonskoj, zločinačkoj, krvničkoj kliki u Kremlju mora se stati na put ako mislimo opstati. Po prvi put u povijesti ove civilizacije doživjeli smo da jedan besprizorni partijski aparatčik, špijun KGB-a, zločinac, profiter, turanin i mafijaš javno zaprijeti narodu od 44 milijuna stanovnika uništenjem – uz obrazloženje kako oni nisu narod i nemaju pravo na svoju državnu samostalnost!? I nije to sve. Otišao je i korak dalje i učinio ono što nam se do tada činilo nemogućim: podigao stupanj pripravnosti nuklearnog arsenala i tako nam jasno dao na znanje kako je spreman ostvariti svoje bolesne ciljeve i po cijenu globalnog uništenja ljudske vrste.
Rusija nije cijela uz Putina i njegov režim, ali svi Rusi koji žive tamo, platit će cijenu ovog zločina. I tragove te velike sramote bit će teško izbrisati. Rusija je već danas izopćenik iz svijeta koji ne može prihvatiti ovakve barbarske metode ostvarivanja ciljeva, neovisno od toga čime se to pravdalo.
Sankcije koje Zapad uvodi, sve osude civiliziranog svijeta (pa i krovne organizacije Ujedinjenih naroda), za sada ne daju rezultate. Krvnik Putin i njegova klika nastavljaju svoj ples smrti. Oni i dalje ubijaju Ukrajinu i prijete proširenjem ratnog sukoba na ostatak Europe – spominjući u tom kontekstu i BiH i Hrvatsku.
Već sada je sasvim jasno: Ukrajinci ovaj rat ne mogu izgubiti. Njihova hrabrost, organiziranost, jedinstvo, a iznad svega požrtvovnost da svi kao jedan ustanu u obranu svoje Domovine po svaku cijenu i bez obzira na žrtve, zadivljuje. Ali, moramo se upitati: Jesmo li učinili dovoljno i činimo li sve što možemo i što bi morali?
I ono najvažnije: Što će Zapad učiniti ako bolesnik iz Kremlja (budući da Rusija gubi rat) uporabi kemijsko, biološko ili nuklearno oružje? Što? Je li politika beskrajnog popuštanja pravi put i gdje je granica toga?
Gdje?
Mi Hrvati opet smo pokazali kako smo mali narod s velikim srcem. Slično kao i Ukrajinci prolazili smo trnovit put do svoje slobode. Zato ih i razumijemo. Primili smo raširenih ruku izbjeglice kao svoju braću i sestre, smjestili ih i spremni smo za prihvat svih koji će doći. I to je lijepo, humano i ljudski. I kršćanski. Nikad ne smijemo dopustiti da oni kojima je najteže naiđu na zatvorena vrata naših domova i zaključana srca.
Jer, ne zaboravimo: ukrajinski narod danas krvari ne samo za svoju slobodu, nego i za naše civilizacijske vrijednosti, za one univerzalne slobode i prava koji nam pripadaju prema Božjim i ljudskim zakonima. Za svijet ravnopravnih ljudi, za svijet koji ne zna za ropstvo i diktat, za svijet u kojem su čovjek i njegovo dostojanstvo neporecivi i nepovredivi. Takav svijet vrijedan je svake žrtve.
Zato Ukrajince ne smijemo ostaviti same. Svijet ih ne smije ostaviti same.
Zlatko Pinter