By Igor Štimac: ‘Meni je jako teško shvatiti da je, u ovom primjeru, bošnjački narod vrlo brzo zaboravio što je hrvatski narod napravio za njih. Od 1991. do 1996. ovdje smo udomili oko 800 tisuća Bošnjaka, prihvatili ih, dali im dom, toplinu i srce’.
Jeli to Igore naš došlo vrijeme pa se slobodno šire protuhrvatske protuhe sa svojim planiranim Novo SANU-u projektima preko onih koje smo pomagali i zvali braćom, jer su to prihvaćali i naoko bratski uzvraćali, uzvikujući drito iz Sarajeva: „Hrvatska do Drine“, dok smo mi manje ambiciozni nastojali da trećina (1/3) okupirane Hrvatske ne preraste u polovinu(1/2), što je bez mudre pregovaračke politike dr. F. Tuđmana bilo bliže nego dalje ostvarenju.
Podmeću mu da je svašta govorio, a tko ne vidi ono što gleda upravo današnjih dana mogao bi na to nasjesti.
Prodaju nam šovinizam pod zajedništvo i građanstvo prema svojoj, istočnoj mjeri, služeći se zapadnom LGBT-zacijom, saveznikom Istanbulske deklaracije, ne bi li nas navukli na KOS-ovske priče.
Njima je brat bio i Fikret Abdić, dok nisu pokazali kako se grabi i uništava čudo od giganta „Agrokomerc“ u Kladuši.
“Dobar” pokušaj. BiH mislili podijeliti, a onda jedan od Naroda (Hrvate) unitarizirati pod sebe, nemoćni se oduprijeti Srbima po navici prihvatiti tlačitelje… Jugo KOS. To nema potrebe crtati… Ali dva manje jedan neće biti jedan jer tri je uvijek tri, ako ne rade na tome da je cjelovito onda će biti zasebno i kao već dugo vremena ukupno tri.
Zapovjednik 505. Bužimske brigade, napominjem, Armije BiH 4. kolovoza 1995. godine (Operacija Oluja) je izjavio: „Još uvijek smo u teškoj situaciji. Nama je spas najzad Hrvatska i Hrvatska vojska. Od ove operaciji zavisi i naša sudbina. U koliko Hrvatska vojska bude poražena, mi smo poraženi. Tako da znate. Vrijeme i pitanje kada. Znači da mi sad moramo maksimalno potporu dat Hrvatskoj vojsci. Ovo je momenat da se spojimo s hrvatskim snagama, jer oni su krenuli“.
Što je rekao, rekao, jer već sutradan 5. kolovoza više mrtva usta nisu mogla govoriti. Ubijen.
Danas se javlja nekakav složenac iz BiH Federacije Dragan Mioković, i to ni manje ni više nego njen Predsjednik Parlamenta, ali i kao Sarajevu lojalan Srbin, tako možda prije Sarajevo lojalno njemu. Otvoreno izjavljuje, budući da je četničkih korijena, a ratovao na strani Armije (kažu BiH), kako su oni malo Hrvata pobili u Bleiburgu. Ne znam što bi danas na ovog visokog Federalca rekao moj prijatelj iz HOS-a Sarajevo, kojemu su četnici u 2. svj. ratu pobili gotovo kompletnu familiju, ali ovakvi im Dragani pokazuju tko su gazde i otvoreno srbujući prikazuju sebe saveznicima Bošnjaka. Nakon što su neki prezreli takozvanu im braću, evo dokle su došli i koji su im sljedbenici zločinaca u igri za “jednounitarnograđansku“ Bosnu ostali podgrijavati Fildžan u vatru.
Pravo je lice “građanske” struje u BiH ovaj potkapacitirani povjesničar?, ljubitelj zločinstava, a tu je i Komšić, valjda da pokažu put Hrvatima radeći na tome da nas ojačaju kako bi ih bolje prezreli zločeste sebi ali po nadasve svojima, što ih guraju prema rubu litice. Ako slučajno zapne tu je ministar policije čestiti Ramo Isak čije mi komične video uratke šalju od kad se manje prosipaju mudrosti stabilnije Ave Karabatić.
Mutno je sve ovo za sad ali će se bistriti i to ako je vakat, a jest, što prije to bolje, dok ne uskuha u bosanskom loncu.
Da se spustimo u “našu“ Metropolu pogledati što se događa osim smeća i prljavog snijega koji jedva čega bljuzgu da se krene topiti.
Osiguravaju li protuhrvatsku “kulturno” prosvjetiteljsku djelatnost naše institucije, koje “rade svoj posao”… ili Ministrica kulture (Hrvatske), ovako „širokom demokratizacijom“ crveno kmerske ideologije, preventivno djeluje u obrani Hrvatske treniranjem za ponavljanje povijesti.
Srpske folk pevačice Snežana Đurišić, za 35. godišnjicu Vukovar 1991- Zagreb 2026. Ista osoba nekad mlada a sad baka dobit će tu šaku, jal škuda, jal dukata da podigne tenzije, i ne znam na koji stimulans svoju otadžbinu što je u jadu i bez nas Hrvata jer im je ne bi ni da nam je daju, a oni se boje od naše “ustašizacije” i planova, evo pucam od smijeha (u prošle su 2 ure po ponoći), za agresiju na Srbiju. Srbiju u kojoj ovakvu pevaljku na bini doma gađaju grudama snijega pa ona zove u pomoć policiju, dok u Hrvatskoj srbuje bezbedna. Apsurdno reklo bi se, ali nije slučajno. Ništa meni više nije čudno a na kraju teksta shvatit ćete da mi je i jasno. Nije zagonetka za onoga tko je svojim očima 1990.-1992. puno više gledao JNA petokrakaša, a puno manje četnika i to tek krajem 1992. Da budemo jasni pišem o jugu Hrvatske.
Država nam se u vrhu pravi blesava… u nas brte same slobode svega što se ne cenzurira u “našim“ medijima, dopuštajući da im se pred zdravim očima naš glavni grad pretvorio u Senfograd.
Sramota, jedni na hipodromu ljube ono što je obranjeno dok imaju strpljenja gledati kako je i taj hipodrom Senfo-team prethodno opljačkao plaćajući stvarnom lovom nevidljive zaštitare. Nisu jedini oni kriminalizirani. Svemu dođe kraj.
Da se na trenutak vratimo i temama u Hrvatskoj što se zamagljuju kulturološkim podmetaljkom Moše Pijade i sljednika im nastavljača agende ne smislivši toplu vodu ni za lice poslije prevara, malo bar, za izlazak u javnost umiti.
Od nekih, zbog nekih od sljedbenika takvih kupujemo skupu struju već godinama. Punih sedam (7) godina nagomilalo se štete od teške tragedije Hidroelektrane Dubrovnik u Platu, da bi nas se napokon zamantalo protokom vremena i napravilo što prije nije smjelo zbog srama i stida, a to je poskupljenje električne struje i naplata znoja, krvi, suza i ogromne materijalne štete i gubitaka (u milijardama eura) koji ni u kojem slučaju nisu bila slučajnost. Na pravosuđu i odvjetnicima je da se utvrdi jeli bila i namjerna, jer ono što je bilo najvažnije utvrditi nije utvrđeno, a to je Uzrok izbijanja požara.
Geneza zla je i djetetu jasna a ja postavlja na promišljanje sljedeću kratku logičnu tvrdnju, kao preporuku nadležnima, i mi (nisam ni blizu u ovome sam) tražimo na nju odgovor:
„Bilo bi dobro krenuti od velikih nedostataka dva praktično novo ugrađena agregata (hidro turbine) zbog kojih su rađene opasne periferne konstrukcijske promjene u sklopu pogona HE, što su ugrozile stanje sigurnosti i rezultirale u konačnici “slučajnom” ili namjerno izazvanom teškom katastrofom s izgubljenim ljudskim žrtvama i ogromnom nepopravljivom materijalnom štetom Narodu i Hrvatskoj državi.“
Dakako još ćemo mi, ako se iza svega ne valja zastara (a ne bi smjela biti za zločin), o ovoj temi koja me boli ali još više obitelji i prijatelje ovih mladih heroja našeg vremena, čija su imena Mato Maškarić, Davor Pozniak i Ivica Zvrko.
Gledam i čitam što se događa koliko stignem, jer sam napokon nastavio raditi na dovršavanju knjige tako vidite da rijetko ponešto napišem na nekim još uvijek Našim portalima, ali svim domoljubnim Hrvatima je jasno i ništa ne treba objašnjavati. Sve se više i bolje čuje glazba od muzike, dovoljno je napisati: „Istra je Hrvatska je Istra“ i pozdraviti dragu Lili Benčik Thompsonovom pjesmom po izboru.
Bog i Hrvati.
Marko Mujan
