By Uhićenje glavnog državnog inspektora zbog sumnje na pogodovanje i primanje mita u uređenoj i demokratskoj državi bilo bi nezamislivo. Ako se korupcija infiltrirala čak i u institucije koje bi trebale štititi zakonitost, tada je potpuno jasno da je „voda odavno došla do grla“.
Nakon niza zastupnika, ministara i drugih visokih dužnosnika koji su preko noći podnosili ostavke ili bivali smijenjeni neposredno prije pokretanja kaznenih postupaka ili uhićenja, teško je povjerovati da politički vrh nije unaprijed znao što se događa i što slijedi. Tako je i u slučaju Andrije Mikulića, koji je sa pozicije glavnog državnog inspektora navodno „slučajno“ smijenjen nekoliko sati prije nego što je objavljeno da je za njim raspisan nalog za uhićenje.
Postavlja se pitanje, što se to događa sa ljudima iz samog vrha u državnoj službi kojima ni iznimno visoke plaće, privilegije i društveni status nisu dovoljni? Što ih motivira da s vrhunca moći skrenu u kriminalne vode? Kakvo opravdanje uopće može ponuditi Andrija Mikulić, osoba koja je zbog mita dopustila da se po nekim informacijama deseci tisuća tona opasnog, pa i medicinskog otpada, nezakonito odlože u Hrvatskoj, izravno ugrožavajući zdravlje ljudi? I postoji li uopće kazna dovoljna za onoga tko svjesno ugrozi živote vlastitih sugrađana?
Nakon toliko ministara i drugih dužnosnika koji su završili u lisicama, opravdano se postavlja pitanje, što se još mora dogoditi da politički vrh države, na čelu s predsjednikom Vlade, podnese ostavku? Nije više ključno je li Plenković znao za pripreme uhićenja Mikulića ili za ranije slučajeve. Ključno je što svi ti slučajevi, a riječ je o njegovim najbližim suradnicima, traže jasnu političku odgovornost.
Opravdanja kako „nije znao“, „nije vidio“ i „nije čuo“, kao i floskule o tome kako „institucije rade svoj posao“, više nisu prihvatljiva. Svrha im je samo skidanje osobne odgovornosti za sustavne zloupotrebe onih koje je upravo Plenković postavljao na najvažnije funkcije.
Naposljetku, nije presudno ni događaju li se sva uhićenja kao posljedica unutarstranačkih obračuna ili kao rezultat rada DORH-a, USKOK-a ili EPPO-a, presudno je to da bi u bilo kojoj drugoj zemlji EU ovakvi razmjeri korupcijskih skandala već odavno doveli do ostavke Vlade, raspuštanja parlamenta i prijevremenih izbora. No za takav ishod u Hrvatskoj u ovom trenutku ključnu ulogu imaju saborski zastupnici koji trenutno drže HDZ-u većinu.
Podržavati aktualnu saborsku većinu danas znači, svjesno ili nesvjesno, podržavati sve dosad otkrivene, ali i buduće korupcijske afere. A iskustvo nas uči da, nažalost, „to nije sve“.
Nova uhićenja će zasigurno doći. Jedino je pitanje kada, i tko je sljedeći.
Je li previše nakon do sada viđenog tražiti političku odgovornost, prijevremene izbore i izgradnju sustava u kojem će sigurnost građana, vladavina prava i pošten rad konačno imati prednost nad stranačkim interesima i korupcijskim mrežama koje razaraju državu.
U Zagrebu, 29.11.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
