Temeljne činjenice sa zapada Hrvatske…

Svjedoci smo da se primjerice u Hrvatskom Tjedniku ali i općenito u hrvatskoj javnosti počesto govori o Istri, točnije onom njezinu dijelu unutar granica Republike Hrvatske pod kojim podrazumijevamo Županiju Istarsku. No, valja nam reći da pojavnosti u IŽ se također reflektiraju, srećom u manjoj i znatno benignijoj formi u susjednoj Primorsko-goranskoj županiji koja je istočni dio zapadnog dijela Hrvatske. Ali tu valja jasno reći da su pogranične općine uz granicu s Hrvatskom (Piran, Izola, Koper (tal. Capodistria, hrv. Kopar), Ankaran te djelomice i Hrpelje-Kozina te Ilirska Bistrica) također u Istri. Kao i mjesta Muggia (hrv. Milje) te San Doligo della Valle (hrv. Dolina) na slov.-tal.granici najisturenije točke Istre tik do Trsta. I često puta smo te činjenice skloni smetnuti s uma. A ne bismo trebali. Zato je ovo prigoda da se posvetimo i tim istinama u smislu pjesme nam odveć poznate ‘Ako ne znaš što je bilo’ a i što jest također. Naime, pred kakvih tri-četiri ili možda pet godina na portalu morski.hr izišao je članak o jednoj Facebook grupi u kojoj stanovnici slov. dijela Istre negoduju zašto se taj prostor zove “Obalom” te traže da se umjesto tog neodređenog imena za dotično područje isključivo koristi pojam Istra. I ističe se da su njegovi stanovnici Istrijani te da ih se tako i tretira. I kada tu situaciju usporedimo sa situacijom u malo južnijem području Hrvatske onda vidimo ogromnu razliku. Zašto? Čemu? Budući je Istra s obje strane državne granice! Zašto je sa obje strane granice u Istri na nekadašnjem graničnom prijelazu između Slov. i Tal. Republike ujednačeno stanje dok iz prethodnog primjera tako nije? Što nam to govori? Govori nam to da očito nešto nije u redu i da netko ne slijedi dobar primjer. Pa o kome se to onda radi? Upitajmo se a pitajmo i biračko tijelo IDS-a i samu tu stranku i njoj slične zašto IDS i ostale ‘istarske stranke’ ne djeluju u slov. i tal. dijelu Istre? Zašto tamo nitko ne promovira ‘convivenzu’ koju zastupa IDS u Hrvatskoj? Zašto u slov. i tal. dijelu Istre nema puno glasova o tamošnjoj deslovenizaciji i detalijanizaciji te suprotstavljanja slovenskim i talijanskim nacionalistima te neofašistima? Za razliku od hrvatskog dijela Istre (dijela Istre u Hrvatskoj). Stalno se vrti priča iliti ‘politička mantra’ točnije ‘neojugoslavenska’ da s istočne strane Učke i Ćićarije dolazi puzajući ‘fašizam’, ali za negativne tendencije s druge strane hrvatske državne granice puno manje kritika i halabuke. Predstava za javnost i opet obračun s hrvatskim “fašizmom”! Ne može se s tim “naprednim liberalima i ljevičarima”! Uvijek samo po hrvatskoj strani! Zamjena teza! Već viđeno i prozirno do bola!

Pitamo li se čemu sve to? Zašto? Znamo li odgovore na ta pitanja? I kako to okrenuti u hrvatsku korist umjesto štetu? Zašto u slovenskim ili talijanskim medijima se na takav način i u tolikoj mjeri ne piše na takav način o njihovim dijelovima Istre? Zašto velika većina stanovnika toga prostora ne znaju da uopće živi u Istri te se ne osjećaju Istrijanima? Zašto se slov. dio Istre osim “Obala” još zove i južnom Primorskom (neslužbena regija na zapadu današnje Slovenije između Piranskog zaljeva te sjeverno od Tolmina blizu granice s Austrijom)? Pitanje glasi ako za Sloveniju i Italiju nije dobra politika slična IDS-ovoj zašto se nas uvjerava da je baš ta politika dobra za hrvatsku Istru pa čak i za Hrvatsku općenito? Tko nas u to uvjerava? Zašto? Jer nam želi dobro? Samo mi toga “nismo” svjesni ili se tu zapravo radi o zlim namjerama spram IŽ te ostatka Hrvatske kao i hrvatskog naroda? Pa nama se stalno natura da su i Slovenija i Italija naprednije države od Hrvatske i više EUropskije pa ako je tako zašto u pogledu Istre ne bismo slijedili njihov primjer umjesto onoga po mjeri IDS-a i tzv. hrvatske ljevice? Zašto je službena Ljubljana poništila projekt ‘Euroregija Istra’ te time ‘spasila’ i Hrvatsku a sve propraćeno “uzdržanošću” službenog Zagreba? Zašto se ne bavimo hrvatskim narodom u Sloveniji i Italiji pa i u njihovim dijelovima Istre? Koliko nas zna da u gradskoj općini Koper u Istri ima naselje Hrvatini? Kao da se zove po Kinezima ili Rumunjima ili kome već a ne po Hrvatima! Znamo li da su istarske općine sjeverno od hrvatske granice više demografski heterogene od istarskog područja unutar Hrvatske? I to poprilično. Općine Piran, Izola, Ankaran, Koper su dvojezične pa nema tamo ni blizu sličnih problema. Zašto? U tim općinama po popisu iz 2002. (79 000 stan.) 4% ih se izjasnilo Hrvatima u nacionalnom smislu dok ih je čak 8% reklo da im je materinski jezik hrvatski. Jesmo li ravnodušni spram asimilacije tamošnjih Hrvata? Kada će nam biti kristalno jasno da sretni, zadovoljni i nacionalno-identitetski održivi hrvatski narod u tom dijelu Primorske ali i ostatka ‘dežele’ je jamac isto takvoga hrvatskoga naroda u hrvatskom dijelu Istre i u cijeloj Hrvatskoj? Hrvati u Kopru i Ljubljani kao i Hrvati u Livnu ili Subotici te Tivtu su jednako Hrvati kao i Hrvati u Rovinju, Opatiji ili Rijeci. Hrvati su jedan narod živjeli u Primorskoj, Beloj krajini i Prekmurju, Herceg-Bosni, Bosanskoj krajini (Turska Hrvatska), Vojvodini ili Janjevu te Karaševu a i Baji, Gradišću, dijaspori. Pa krajnje je vrijeme da Hrvati u današnjoj Sloveniji budu priznati u najmanju ruku nacionalnom manjinom ili zajednicom poput tamošnje talijanske i mađarske nacionalne manjine s identičnim jezičnim pravima u smislu da hrvatski jezik u Beloj krajini, Prekmurju, istarskom dijelu Primorske i još u jednoj regiji Kranjske bude priznat službenim uz slovenski i talijanski (istarski dio Primorske) te mađarski

(Prekmurje). Ako su Talijani i Mađari kao takvi priznati u današnjoj Sloveniji onda bi po svim kriterijima trebali biti i Hrvati. Pogotovo jer su Slovenci u Hrvatskoj priznati nacionalnom manjinom. Hrvata u toj zemlji (Rep.Slov.) ima po svim kriterijima neusporedivo više i od Talijana i Mađara zajedno. Hrvati dugi niz stoljeća žive u regijama Bela krajina, Prekmurje i u istarskom dijelu Primorske i u još jednoj regiji pov. Kranjske. Ništa manje dugo od Talijana i Mađara. Čak i mnogo duže odn. mnogo prije su prisutni u slov. deželi današnjoj od Talijana i Mađara. Po toj logici u spomenutim regijama bi i hrvatski jezik trebao biti službenim pored slovenskog i talijanskog odn. mađarskog. Podsjetimo se da je briga o hrvatskom narodu van granica Hrvatske ustavna obveza Republike Hrvatske. Ovo nam je i s druge strane dodatni poticaj da svi pokažemo veću brigu oko toga i pružimo jači angažman. Primjerice glede brige za hrvatski jezik koji je spomenimo jedan od šest službenih jezika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini osim u Hrvatskoj i BiH. Zašto ne bi još negdje isto to bio a mogao bi. Pogotovo i u jednoj Beloj krajini koja je do u drugu polovicu 13 stoljeća bila u sastavu Hrvatske, Prekmurju koje do 1918. bivstvovaše u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, istarskom dijelu Primorske u čijem središtu Kopru i čije je povijesno upravno središte bilo u Poreču (Republika Hrvatska), prva gimnazija bijaše hrvatskom (u Kopru) a i u pojedinim mađarskim županijama pogotovo s aspekta tamošnjih hrvatskih lokalnih samouprava.

Zaključak

Poruka nam je svima da prestanemo  pojačavati “zidove” i ravnodušnost između jedinstvenog hrvatskog naroda te gradimo međuhrvatske mostove držeći se veza zajedništva poput čvrstoga hrvatskog pletera ili tropleta uz geslo ‘kad je Hrvat uz Hrvata ni metal bačen u vodu potonuti neće’.

Važna napomena

I još nešto. Glede talijanskog iredentizma valja znati da tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada. Italija je pod Duceom osvajala tuđe da bi na kraju sve to izgubila  i čak se bila povukla sa vlastitoga (Trst i okolica). A Mađarska točnije Ugarska koja je u Trianonu izgubila dva puta veću površinu od sadašnje bude li ponavljala greške mogla bi joj se lako okrnjiti i ova trećina koja joj osta od predtrianonske Kraljevine Ugarske.

A valja podsjetiti da je bivša ugarska (ne mađarska) Županija Zala od 1785. bila sastavni dio Hrvatske (Zagrebačke oblasti). Pa to baca novo svjetlo na hrvatske odnose s Mađ. osobito ‘orbanistima’. Bez Recipročnosti nema prosperiteta! Baja, Šopron su trebali 1918. pripasti Hrvatskoj poput Prekmurja (južni dio u Županiji Zala do 1918.). A te istočni Srijem u današnjoj AP Vojvodini i Beogradu koji je povijesni prostor Hrvatske. Dio današnje Vojvodine oko Šida je sastavni dio Banovine Hrvatske od 26.8.1939. poput većeg dijela današnje Hrvatske, pretežitog dijela sadašnje većinske hrvatske Herceg-Bosne i vidnog dijela aktualne BiH van Herceg-Bosne. Toga trebaju biti svjesni (veliko)srbi i (pro)bosanci. Pa Hrvatska ima pravo i na Trst i dio njegove okolice upravo preko stoljetne pripadnosti toga prostora Habsburškoj Monarhiji kasnijoj Austro-Ugarskoj unutar koje je bila i Hrvatska za razliku od Italije kojoj taj dotični prostor s cjelokupnim sjeverom Apeninskog Poluotoka uključujući i Južni Tirol (Alto Adige) i Julijsku krajinu (Friuli-Giulia-Venezia) nije pripadao.

I pustimo priče o puzajućem hrvatskom fašizmu jer antihrvatskim elementima pa i u Istarskoj županiji kao i u PGŽ svaki jači oblik hrvatskog domoljublja i nacionalizma je “fašizam'”. A što drugo i očekivati od onih (IDS u Puli) koji su gradsko kino ‘Zagreb’ nazvano po glavnom gradu Hrvatske i svih Hrvata preimenovali u kino ‘Valli’ po ljubavnici ‘Ducea’ i manekenki fašističke Italije (samo jer je rođena u Puli?!) a busaju se da su antifašisti!? Oni jesu antifašisti samo u navodnim znacima! Oni su “antifašisti”.

P.S. Prema najnovijem izvješću CIA-e u današnjoj Sloveniji živi najmanje 100 000 Hrvata! Budući ih je toliki broj oni su naš hrvatski neprocjenjivi ljudski i nacionalni “kapital” koji treba u toj zemlji biti službeno priznat sa svim pravima koja iz toga proizilaze pa i političkima uz zagarantirana mjesta na svim razinama vlasti od najnižih do najviših (Vlade i Parlamenta). A i radi toga jer su oni prva karika glede brige za stratišta Hrvata poraća Drugog svjetskog rata te priznanje hrvatskoga naroda kao takvoga u Rep. Slov. od steane službene Ljubljane znači brisanje nepravde glede ‘izbrisanih’ iz ranih devedesetih prošloga stoljeća te satisfakcija ne samo Hrvatima u Slov. nego i cjelokupnom hrvatskom narodu zbog toga jer je ista ta ‘dežela’ najveće groblje zemnih ostataka nedužnoga hrvatskoga puka koji je nasilnim putem s ovoga svijeta otišao ‘Bogu na pravdu’. Nedavno izišla knjiga ‘Grobišta Hrvata u Sloveniji’ u izdanju ‘Školske knjige’ o svemu tome zorno svjedoči! Stoga bez oklijevanja u ostvarenje svega spomenutoga!

To smo prije svega dužni samima sebi kao i precima ali i budućim pokoljenjima hrvatskoga naroda kako u današnjoj Rep. Slov. tako i u globalnom smislu. Jer svi smo mi zapravo ‘globalna’ Hrvatska.

Josip Žgela