By Govor mržnje i prijetnje u glasilu Novosti Saveza antifašističkih boraca i antifašista
Za govor mržnje odgovorni su autor teksta i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin koji je takav tekst odobrio da se objavi u glasilu Saveza antifašista i antifašističkih boraca Hrvatske.
Osobito bih ovdje istakao novinara iz Istre Armanda Černjula, koji se primitivnim i prostačkim načinom komunikacije obračunava sa svima koji ne misle kao on. Sve medije koji nisu po njegovom svjetonazoru naziva „ultradesničarskim i proustaškim“, a one s kojima se ne slaže bi preodgajao elektrošokovima.
Takav izričaj nije sloboda mišljenja i izražavanje slobode mišljenja, to je govor mržnje. Od kuda mu pravo iznositi takve osobne klevetničke ocjene o ljudima o kojima ništa ne zna?
Prenosim drugi tekst Armanda Černjula objavljen u glasilu Novosti SAAB RH kojim me kleveće
EDO ZENZEROVIĆ, STRUČNJAK ZA ELEKTROTEHNIKU, OPET UZDIŽE DR. ANTU CILIGU POLITČKOG PREVRTLJIVCA, BIVŠEG UREDNIKA KOMUNISTIČKOG LISTA BORBA I UREDNIKA LISTA SPREMNOST, GLASILA USTAŠKOG POKRETA!
SADA NA ULTRADESNIČARSKOM PORTALU TJEDNO.HR NAJPRIJE NAPADA MENE DA SAM PRIJAVLJIVAO “HRVATSKE PROLJEĆARE”, GLASILO TAKOZVANIH HABULINOVIH ANTIFAŠISTA, NEKADAŠNJEG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA STIPU MESIĆA I OBAVEZNO TITA KOJI JE KRITIČKI PISAO O CILIGI, ŠPIJUNU OVRE I GESTAPOA…
inž. elektr. trebalo je čak četrdeset i pet (45) dana da “odgovori” na moj kritički osvrt koji sam pod naslovom “Zašto neki hrvatski povjesničari, novinari i skribomani objavljuju povijesne falsifikate o dr. Anti Ciligi?”, objavio na ovom portalu 1. lipnja ove godine. U novoj floskuli “Armando Černjul je prijavljivao hrvatske proljećare”, objavljenom na zagrebačkom ultradesničarskom portalu Tjedno.hr (15. 07.2022.) nije umetnuo svoje titule, pa je to jedno od malih iznenađenja.
Nisam mislio reagirati na članak od 1. lipnja ove godine jer ne želim trošiti psihičku energiju na sina sindikalnog i privrednog rukovodioca koji nije završio Novinarsku školu u Beogradu 1966. godine. U tekstu ispod prenosim dijelove iz mog životopisa kako bi drug Armando Černjul znao koga kleveće.
Rođen je sam 12. veljače u partizanskom selu Prodolu, općina Marčana. Osnovnu školu završio sam u Krnici 1958., općina Marčana, a 1962. maturirao sam realnu gimnaziju u Puli 1962. s vrlo dobrim uspjehom. Položivši kvalifikacijski ispit na Elekrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao prvi na rang listi upisao sam rujna 1962. godine, a diplomirao sam 19. studenog 1966. godine s odličnim uspjehom. U osnovnoj školi upoznao sam bratića dr. Ante Cilige rukovodioca u Seljačkoj radnoj zadruzi Krnica. Njegov je sin išao sa mnom u razred. Igrao sam šah na prvoj ploči za školu 1956. godine za Dan mladosti na kupu maršala Tita za Istru. Prije finala pobijedili smo sve svoje protivnike s 4:0, a u finalu 3,5:0,5 Osnovnu školu Poreč. Tijekom studija igrao sam na prvoj ploči za Zavičajni klub istrana i primoraca i na šestoj ploči za Elektrotehnički fakultet u Zagrebu.
Od 12. rujna 1966. godine radio sam u Elektrotehničkom institutu “Rade Končar” na razvoju uređaja energetske elektronike. Od 1. rujna 1970. do 1974. godine radio sam kao nastavnik elekrotehničke grupe predmeta u Politehničkoj školi “Rade Končar”. Zbog podržavanja politike čistih računa Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala 1973. godine Komisija za ispitivanje moralno političke podobnosti proglasila me je nepodobnim za rad u odgoju i obrazovanju. Odd 1. veljače 1974. do 31. kolovoza 1980. godine radio sam u Inženjeringu za energetsku elektroniku poduzeća “Rade Končar”. Magistrirao sam ožujaka 1974. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s odličnim uspjehom. Tijekom rada u Inženjeringu za objekte i postrojenja realizirao sam brojne projekte postrojenja za neprekidno napajanje istosmjernim naponom u brojnim trafostanicama i elektranama širom Hrvatske, državama Azije i Afrike. Od 1. rujna 1980. do 30. rujna 1982. godine predavao sam na Višoj tehničkoj školi Obrazovnog centra “Nikola Tesla” u Zagrebu osnove elektrotehnike i automatsku regulaciju. Za vrijeme rada na Višoj školi vodio sam Katedru elektrotehnike za jaku struju i bio sam vanjski član Savjeta Elektrotehničkog fakultete. Od 1. listopada 1982. do 10. travnja 1991. godine radio sam u Inženjeringu za objekte i postrojenja poduzeća “Rade Končar” na gradnji trafostanica Fassa i Yazd u Iranu, a od 1. rujna 1991. godine do umirovljenja 1. siječnja 2008. godine u I. tehničkoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu kao nastavnik elekrotehničke grupe predmeta. Tijekom rada u I. tehničkoj školi vodio sam šahovsku grupu. Tijekom Domovinskog rata bio sa načelnik Stožera civilne zaštite u zagrebačkom naselju Vrbani. Odlikovan sam Spomenicom Domovinskog rata. Od umirovljenja volonterski se bavi analizom izbornog zakonodavstva, zločinima (fojbama) u Istri i razvojem neposredne demokracije.
A.Č. nastavlja „Edo Zenzerović, koji mi pokušava odgovoriti na moj spomenuti kritički osvrt, ne znam zašto stavlja naslov o meni da prijavljujem “hrvatske proljećare” koji uistinu nema nikakve veze s njegovim tekstom – “odgovorom”, točnije što je sve nadrobio, nanovo pokušavajući “spasiti” i rehabilitirati političkog prevrtljivca dr. Antu Ciligu. Ali uvijek kroz napad na Josipa Broza Tita, a ovoga puta i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Čak je tu brojnu organizaciju oklevetao jer je u podnaslovu objavio: “Ovo ponavljam zbog članka Armanda Černjula u Glasilu (glasilo se piše malim slovom, dipl. inž. elektr.) takozvanih Habulinovih antifašista (…)”.
Nisam stavio naslov da A.Č. prijavljuje „hrvatske proljećare“!
Glagol denuncirati (koga,što) znači:
| 1. | baviti se doušništvom; potkazati/potkazivati |
- pren. lažno optužiti/optuživati neku osobu ili grupu u javnosti ili putem anonimne ili potpisane prijave nadležnim vlastima; (o)klevetati. A.Č. je kao novinar denuncirao u novinama hrvatske proljećare nakon Karađorđeva 1971. godine i ponavlja sada nakon 50 godina.
A.Č. nastavlja klevetnički tekst.
„ Zenzerović floskulama i klevetama napada Mesića, Habulina…
Stručnjak elektrotehnike vrijeđa predsjednika SABA RH Franju Habulina i antifašiste koji mu uopće nisu ništa skrivili, a naravno da ćemo se svi zajednički boriti protiv gluposti i krivotvorina koje se objavljuju o dr. Anti Ciligi. Štoviše E. Z. se pravi mutav i misli da smo mi neznalice. Opet, i u ovoj floskuli na navedenom portalu, koji je strašnim riječima u jednom članku napao, gdje se održava svečanost antifašističkih boraca i antifašista u Brezovici. To, dakle, nije neko veliko iznenađenje jer navedeni ultradesničarski portal zna se kamo cilja i tko su njihovi ljubimci!
Autor floskule pravi se se drži da je poznavatelj tema o kojim piskara jer opet skriva da je njego “junak! Ciliga bio član Komunističke partije Jugoslavije (prije toga bio je član Komunističke partije Italije (Partito Comunista Italiano), zatim jedan od urednika komunističkog lista Borba, urednik i suradnik lista Spremnost, glasila Ustaškog pokreta enedehazije (!), nakladnik i urednik časopisa “Na pragu sutrašnjosti” u Rimu, komentator na talijanskoj državnoj televiziji RAI, uglavnom je govorio protiv Tita i Jugoslavije. U svom časopisu – o tomu ne piše E. Z. – objavio je da je Josip Broz Austrijanac i druge gluposti.“
Trust mozgova takozvanih Habulinovih antifašista bi trebao dati bolje kritike mojih tekstova od Armanda Černjula temeljene na povijesnim činjenicama, a ne na povijesti koju su napisali pobjednici. U NDH – oj radio je otac takozvanog antifašiste Zorana Pusića i književnik Miroslav Krleža skrivajući se od Titovih ubojica. Što je dr. Ante Ciliga pisao u Spremnosti i u brojnim tiskovinama neka nam A.Č. argumentiran
Teme o kojima sam pisao nemaju nikakve veze sa klevetama A.Č.
A.Č. nastavlja me klevetati neprimjerenim rječnikom:
„U svom najnovijem “friškom” tekstu kritizirao je Tita što je pod pseudonimom W. Viktrov u Rundschau, glasilu Kominterne, za trockistu Ciligu objavio da je špijun OVFRE i Gestapoa. O tomu nije nikad čuo i prvi put je pročitao u mom kritičkom osvrtu o dr. Ciligi”! O toj Titovoj tvrdnji E. Z., stručnjak za elektrotehniku, sprda se i piše nebuloze – citiram: “Armando Černjul potvrđuje da je Tito denuncirao (sic) jugoslavenske komuniste”. To je laž i povijesna krivotvorina jer nikada tako nešto mi nije palo na pamet, a kamoli da objavljujem povijesne falsifikate! To je E. Z. u njegovoj bolesnoj glavi i očito mu liječnici moraju liječiti elektrošokom!!“
Mentalni boljševici bi elektrošokovima preodgajali onie s kojima se ne slažu!
A.Č. nastavlja klevetnički tekst:
„Medijski “junaci” Zenzerovića: Pletikos i Bertoša izgubili su sudske sporove!
I, sada, pripazite što nadalje E. Z. piše:”… a Armando Černjul hrvatske proljećare nakon Karađorđeva: Ivu Siljana, Ivana Pletikosu i profesora Miroslava Bertoša”. Ta rečenica je besmislena, nerazumljiva i tupa. Što je htio reći stručnjak za elektrotehniku? Kad nema izlaza tada je uzbuđen i zbunjen i ne zna što piše te rabi laži i samo laži!! Htio je napisati, a to se vidi iz naslova teksta, da sam prijavljivao “hrvatske proljećare”… Kome sam prijavljivao? Općinskom komitetu SKJ-SKH u Puli ili Milicijskoj postaji ili Službi državne sigurnosti (SDS) u Puli? E. Z., čini se da ima iskustva kad tako neprovjereno objavljuje o špijunima… „
Da svatko može zaključiti da se vidi iz teksta da je A.Č. denuncirao u novinama hrvatske proljećare, a denuncirati znači lažno optužiti/optuživati neku osobu ili grupu u javnosti ili putem anonimne ili potpisane prijave nadležnim vlastima; (o)klevetati.
A.Č. nastavlja klevetnički tekst:
„Nikada u dugogodišnjoj novinarskoj karijeri, prije i poslije, nikad me nije nitko opomenuo, objavio članak ili slično, da sam prijavljivao “hrvatske proljećare”! Stoga E. Z. je izmislio cijelu storiju da bi me osramotio u javnosti. To važi za trojicu čija je imena iznio: Ive Siljan je mrtav i ne može govoriti, Ivan Pletrikos nema ni jednog dokaza da sam ga prijavio, a to važi i za Miroslava Bertošu.
Međutim, istina je da sam svu trojicu kritizirao u različitim vremenskim razdobljima… Pletikosa i njegove kompanjone tužio sam Općinskom sudu u Puli jer su me uvrijedili i oklevetali u jednom listu, a kad sam tražio da mi objave ispravak odbili su me! Općinski sud donio je presudu kojom se Ivan Pletikos i njegovi suradnici i prijatelji osuđuju na uvjetnu zatvorsku i da se presuda u cijelosti objavi u zagrebačkom tjedniku Polet. Što se, pak, tiče prof. dr. sc. Miroslava Bertoše, kritizirao sam ga u zagrebačkom Večernjem listu kao generalnog konzula Republike Hrvatske u Trstu. On mi je uzvratio uvredama i klevetama u intervjuima koje je dao pulskom Glasu Istre i zagrebačkom tjedniku Nacional. Kako mi je Nacional ipak objavio nezadovoljavajući ispravak, Glas Istre je to odbio. Stoga sam tužio sudu Glasa Istre i Miroslava Bertošu… Glasa Istre je mućkama koje našao u vrlo lošem zakonu, promijenio naziv tvrtke i tu više nisam mogao ništa, Zato je tužba protiv Miroslava Bertoša bila valjana i on je, nakon dugotrajnog sudskog procesa, izgubio spor!“
Sudovi su u zločinačkom režimu Josipa Broza Tita sudili prema naredbi partije, a i danas nisu neovisni!
A.Č. nastavlja klevetnički tekst:
„Neka se okani ćorava posla – politike i povijesti
O Ivi Siljanu sam također više puta kritički govorio, o njegovim politikantskim i spisateljskim zavrzlamama, te kritički pisao. No, kako nije među živima, ostavljam ga, kako kažu naše none i noni, u miru Božjem.
Ovo je posljednji put da na ovom portalu reagiram glede Eda Zenzerovića. Bolje mu je neka se okani ćorava posla: politike i povijesti, a ne mogu zabraniti da obožava i voli našega neprijatelja dr. Ante Cilige… i neka u zadovoljstvu obavlja svoj posao mr. sc. i dipl. inž. elektrotehnike.“
Nitko nema pravo ograničavati moja ljudska prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske. Umirovljenik sam i ne bavim se u osamdesetoj godini života svojom strukom. Sudjelovao sam u odgoju i obrazovanju oko pet tisuća elektrotehničara i petsto pogonskih inženjera, a sada se mogu igrati šah i baviti politikom te čitati povijesne knjige. Dvaput sam bio 25. na radničkom prvenstvu Hrvatske u šahu, a u Labinu 1958. godine ukrali su mi prvo mjesto na pionirskom prvenstvu Istre. Nisam probisvijet i lažov kako me A.Č. kleveće u glasilu takozvanih Habulinovih antifašista, a Armandu Černjulu preporučam da završi novinarsku školu u Beogradu. To se može ostvariti i u osamdesetoj godini života. Nikoga ne smatram svojim neprijateljem, a nikako ljude koji su mrtvi 28 godina kao dr. Antun Ciliga što je u tekstu napisao Armando Černjul. Na XX. Kongresu KPSS održanom 14. I 15. veljače 1956. godine tajnim referatom Nikite Sergejeviča Hruščova osuđene su Staljinove čistke i sve žrtve pa i Lav Trocki i vođa Proštiske bune dr. Antun Ciliga su rehabilitirane. Jugoslavenski komunisti i takozvani Habulinovi antifašisti prema apologijskim tekstovima zločinačkom totalitarnom sustavu megazločinca Josipa Broza Tita još ga nakon 28 godine njegove smrti smatraju svojim neprijateljem.
mr. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.
