By Crni su se oblaci nadvili nad Hrvatskom, a nad mojim rodnim gradom, Zagrebom, osobito. Tolike godine borili smo se da maknemo doživotnog gradonačelnika Bandića s položaja da su nam svakakve kombinacije padale na pamet. Glasovali smo za kojekoga ni ne znajući što ti ljudi zastupaju i koga predstavljaju i kakvi su im ciljevi samo ako smo mislili da imaju šanse maknuti našeg šerifa. Nažalost, s mjesta gradonačelnika maknula ga je smrt. Nitko to normalan, naravno, nije želio, ali eto, tako je priča završila. I nakon smrti sve ih je zeznuo: svi su svoje predizborne kampanje temeljili na borbi protiv njega i bez njega su ostali zatečeni. Zanijemili su. Nažalost, najbolje se snašla ekstremna ljevica, dok se desnica potpuno izgubila. Godine aktivističkog rada koji smo mi, htjeli-ne htjeli plaćali, iako je tu bilo i stranih financijera, tajkuna kojima ništa dobro nije bilo na pameti, urodile su plodom. Naime, uvježbali su se kako subverzivno djelovati, kako psihološki ratovati, a to je ono što desnica i centar nikad nisu znali i podcjenjivali su to. Isto tako, iako vrlo prozirno i ne baš spretno, pokušavali su sakriti ideologiju koju žele nametnuti svima i temeljili su izbornu utrku u velikoj mjeri na borbi protiv korupcije koja djeluje u Zagrebu (kao i drugdje u Hrvatskoj, uostalom) već odavno, a s pokojnim gradonačelnikom je, ako je suditi prema napisima u medijima svih ovih godina, dosegnula vrhunac. To su radili i centar i desnica, doduše, ali druga crta „bojišnice“ ovih ekstremista bilo je bavljenje stvarnim problemima grada i građana: komunalnim problemima, uređenju grada, zbrinjavanjem otpada itd. itd. sve ono što muči prosječnog građanina. Usput su prozivali desnicu i centar za vraćanje u prošlost, bavljenje koječim nebitnim, ali i za nepoštenje. Mediji su im u tome svesrdno pomagali. Desnica se dala uhvatiti na svjetonazorsku udicu kao da se na lokalnoj razini rješavaju svjetonazorski problemi i tako se utakmica prebacila u potpunosti na njihovu polovicu terena u korist ljevičara. Zamaskirala se njihova ultraljevičarska pozadina. Desnica i centar nisu na to znali uspješno odgovoriti i u prvom krugu je Tomislav Tomašević dobio tako nadmoćnu većinu da ni svi ostali zajedno nisu imali ni blizu toliki broj glasova da bi ga ikako, i najmanje, mogli ugroziti. Njegovih malo preko 45 % koje je dobio nedostižni su bili za sve druge. Situacija izgleda očajno. Kad se pogleda postotke izgleda kao da je stvarno gotovo pola Zagrepčanaca glasovalo za neokomuniste. No jeli to uistinu tako? Pogledajte izlaznost. Na izbore je izašlo točno 34 % glasača… dakle, oko trećine. Od te trećine manje od pola je dalo glas Tomislavu Tomaševiću i njegovoj opciji. Dakle to nam govori da su ljudi siti izbora i ovakvih kakvi nam paradiraju na političkoj pozornici. Sumnjivi, sklapaju čudne koalicije kakve niti jedan domoljub ne bi sklopio, ne mogu se dogovoriti o zajedničkom nastupu na izborima jer svatko za sebe misli da je mucho velika i važna žaba u ovoj našoj maloj bari. El Torro osobno. Ni pod cijenu gubitka izbora i prelaska vlasti u ruke onima koji nam ne će donijeti dobro ne žele poduprijeti jedni druge… To je naša desnica, to je naš centar… Ultraljevica je pak suprotna priča: eto, našli su zajedničkog kandidata i stisnuta šaka poznata nam iz davne prošlosti vraća nas u tu davnu prošlost… Naravno, ako se ne probudimo. Jedina prepreka im je sad Miroslav Škoro. Nema drugog. Nema! Osvijestite se vi koji mu ne želite dati glas jer mu koješta zamjerate iz vremena prošlih izbora. Je li bolje da nam ultraljevičari zauzmu glavni grad? Da im to bude odskočna daska za dalje? Hoćete li se i dalje ponašati prkosno, kao uvrijeđena mlada? Samo da susjedu crkne krava, može i moja, ako je to preduvjet. To je takvo razmišljanje. Pokrenite se i dajte glas jedinom kandidatu koji im stoji na putu. Sigurno ima gomilu mana. Gomilu. No protivnik mu ima samo jednu manu: ne valja! Uz veći odziv na izbore imamo šanse zaustaviti crvenu/crnu pošast (crno je anarhistička boja da ne bi tkogod krivo pomislio). Ovo je referendum. Biramo između novog fašizma ljevičara i demokracije, ma kako loša bila i ma koliko mana imala. Probudite se i izađimo svi na taj referendum i složno im recimo ne! Kao što smo izašli na referendum o neovisnosti, jer tu se i o tome radi.
Ne dajmo svoj glavni grad!
Ne dajmo svoju Hrvatsku!
Svi na referendum!
Spriječimo zloduhe prošlosti da zavladaju glavnim gradom!
Lux in Tenebris
