By Izgradnjom 40 srpskih kulturnih centara raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj izvršena je perfidna mirnodopska agresija na Hrvatsku i što je najžalosnije sredstvima iz Hrvatskog proračuna.
To je ostvarenje politike Srpskog sveta na najbolji mogući način. Tipična srpska umješnost i upornost u realizaciji velikosrpske ideologije u miru, podržana i potpomognuta hrvatskom vladajućom „elitom“ koja je došla na vlast 3. siječnja 2000. Sve ono što nisu ostvarili oružanom agresijom, preko srpske nacionalne manjine, kojoj je glavni grad Beograd, polako dolaze dio cilja, točno po Memorandumu SANU 2 i dokumentu proizašlom iz njega;
“Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu”
Detuđmanizacija Stjepana Mesića i Ivice Račana uspješno je provedena i nastavljena sve do danas. Naročito sa Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina (NN 155/2002) i njegovom nadopunom NN 80/2010.
Vlada RH na čelu sa predsjednikom Andrejom Plenkovićem, tom neprimjerenom potporom, nanijela je nemjerljivu štetu hrvatskom narodu!
To je suštinsko poništavanje Domovinskog rata. Time Vlada RH rastače suverenitet i integritet Republike Hrvatske!
Podsjećam da je srpska nacionalna manjina u agresiji JNA i Srbije 1991. stala na stranu agresora i oformila tzv. Republiku Srpsku Krajinu.
Treba naglasiti da se samo srpska nacionalna manjina svrstala na stranu agresora u Domovinskom ratu, s izuzetkom onih desetak tisuća Srba koji su Hrvatsku smatrali svojom domovinom i uključili se u njenu obranu.
Sve ostale manjine bile su uz hrvatski narod žrtve velikosrpske agresije.
Kroz 40 kulturnih centara SDSS, SNV cijela Hrvatska ponovno imaju Republiku Srpsku Krajinu. Jugoslaveni i ini protivnici Hrvatske će reći, da to nije točno, da se ne treba stalno vraćati u prošlost, ne shvaćajući da Srpski svet nije prošlost, da je sa ovim kulturnim centrima on tu među nama u državi Hrvatskoj.
Vlada RH drži da radi po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, ali ovim izlazi iz okvira Zakona i prava nacionalnih manjina, jer radi diskriminaciju među manjinama. Po to logici stvari sve ostale nacionalne manjine trebale bi dobiti kulturne centre, a nisu, ni neće u takvom obimu.
Župan, tada gradonačelnik Pule, 4.siječnja 2018. Boris Miletić prima Svetosavsku povelju
Vijeće srpske nacionalne manjine Istarske županije uručilo je tada pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću Svetosavsku povelju. Uz zahvalu za dugogodišnju potporu i podršku u radu, Povelju su gradonačelniku uručili predsjednik Koordinacije Srba u Istri Radomir Janković i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Istarske županije Milan Rašula.
Zahvalivši na Povelji, pulski je gradonačelnik istaknuo kako se Pula ponosi svojom kulturnom različitošću i suživotom manjinskih zajednica. „Pula, ali i cijela Istra mogu biti primjer tolerancije i multietničnosti u svakodnevnom životu. To je naše bogatstvo, a na nama je da i dalje gradimo mostove prijateljstva i svim pripadnicima nacionalnih manjina omogućimo poštivanje ljudskih prava i vrijednosti koje baštini i suvremena Europa“.
Boris Miletić gradi mostove sa svima, osim sa Hrvatima. Hrvati ne postoje u rječniku župana Miletića. Kao župan nije se odazvao ni na 6.Kongres hrvatskog iseljeništva, koji se održao u Puli od 27. do 30. lipnja 2024., što je protokolarno trebao učiniti kao domaćin u ime Istarske županije!
Pula i cijela Istra su zbog projugoslavenske i autonomaške politike IDS-a i SDP-a, postale oaza za Jugoslavene.
Pod parolama da je Istra multietnička, multikulturalna i multireligijska sredina, sakriva se sustavno poništavanje hrvatskog identiteta Istre.
U samom Statutu IŽ, nema spomena da u Istri žive Hrvati. Spominju se Rimljani i Histri i Talijani. Ništa čudno, jer je kod otimanja IDS-a od prvih hrvatskih osnivača Dino Debeljuh jasno je ukazao još 1990. koji će program i politički okvir zauzeti IDS, kada je Ivanu Pletikosu rekao i ponovio da „mi Istrijani nismo Hrvati, nemamo ništa sa tim Hrvatima, mi ćemo se od njih ionako odcijepiti.“ On i njegova bivša supruga Loredana Boljun skupa su rovarili protiv Hrvatske i po njegovoj izjavi pisali Statut IŽ.
IDS- u je svatko poželjan u Istri samo ne Hrvati. Čak su poželjniji i strani radnici od Hrvata! Hrvati žele što i drugi narodi i nacionalne manjine, održati i promovirati svoj hrvatski kulturni i nacionalni identitet, ali to IDS ne dopušta. Istra po njima nije država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, kako piše u Ustavu RH, nego je jedinica područne (regionalne) samouprave svih njenih građana/građanki.
Na tome grade politiku multikulturalnosti i multietničnosti bez spomena Hrvata.
Tako je Istra postala oaza jugoslavenstva, poželjna destinacija za sve koji nisu nikada željeli državu Hrvatsku, koji još uvijek plaču za Jugoslavijom, financijski osnaženi novcima iz Proračuna RH. Omražen im je hrvatski identitet, ali ne i hrvatski novac!
U Istru je iz Nizozemske došao živjeti književnik i esejist Đorđe Matić, koji je 1991. pobjegao iz Hrvatske najprije u Italiju , pa u Nizozemsku. Vratio se, a gdje će drugdje sa svojim prosrpskim i pro jugoslavenskim stavovima, nego u „multikulturalnu i multietničku“ IDS-ovsku Istru. Na otvaranju Srpskog kulturnog centra u Puli, govorio je o obitelji Dedić.
Međutim popis stanovništva iz 2021. godine u potpunosti demantira tu proklamiranu politiku IDS-a. Naime od ukupnog broja stanovnika Istre 195.237, Hrvatima se izjasnilo 149.152 ili 76,4 % stanovnika Istre, Talijanima 9.784 ili 5.01 % , Regionalno-Istrijanima 10.025 ili 5,13 %, Srbima 5.778 ili 2,96 %…
Srpska nacionalna manjina je osobito povlaštena u Istri, iako ih u Puli ima 2 661.ili 5,10 % od ukupno 52 220.stanovnika. Nije ni Pula multietnička, 39 626 ili 75,88 % odnosno 2/3 čine Hrvati.
U toj projugoslavenskoj politici IDS-a , bratstvo i jedinstvo sa Srbima se posebno njeguje. Već 17 godina održavaju se Dani srpske kulture po istarskim gradovima i trgovima koje financira lokalna zajednica, i to u ljeti kada ima puno turista, pa zbog dvojezičnosti i takvih manifestacija turisti imaju dojam da su došli u neku bastardnu zemlju, a ne Hrvatsku.
Srbi su, naravno bogato financirani iz Proračuna države Hrvatske i lokalne zajednice odlično organizirani; Krovna organizacija je Koordinacija Srba u Istri (po uzoru na SNV na nacionalnom nivou), objedinjava devet vijeća (Županijsko vijeće, gradska vijeća Pule, Rovinja, Poreča, Umaga, Buja, Vodnjana i Labina i općina Fažana) i sedam udruga (Zajednica Srba u Istri, Zajednica Srba Rovinj, Zajednica Srba Poreč, Klub Srba Buje, Klub Srba Labin, Klub Srba Fažana i KUD Istre Nikola Tesla) i Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, pododbor Pula.
Otvaranje Srpskog kulturnog centra u Puli udar je na hrvatsku kulturu i hrvatski identitet Istre, koji je vladajući IDS već narušio.
https://snv.hr/obnovili-smo-srpski-kulturni-centar-u-istri/
Po izjavi Milana Rašule, direktora SKUC-a Pula, njihova misija je očuvanje srpskog kulturnog, nacionalnog, jezičnog i vjerskog identiteta, ali ne isključivo kroz tradicijske i folklorne izričaje, već kroz suvremenu i urbanu kulturu.
Ivana Stojiljković, generalna konzulica Srbije u Rijeci, slatkorječivo gradi mostove suradnje, zajedništva i dijaloga sa svima koji žele upoznati bogatu srpsku kulturu, stvaralaštvo i umjetnost.
A gdje je tu hrvatska kultura domicilnog hrvatskog naroda?
I naravno što će drugo Srbi, nego perfidno svojatati hrvatske pjesnike, književnike i umjetnike svih profila. Tako su za otvaranje Centra u Puli uzeli za promociju cijelu obitelj Dedić, preko njegova brata Milutina slikara, novinara i boema Milutina koji je živio u Beogradu. Arsen Dedić nije se nacionalno opredjeljivao. Smatrao je da je njegova pripadnost bila je u njegovim stihovima, njegovim pjesmama i stvaralaštvu koje je nadilazilo granice i nacije.
Ne zanima Pupovca, Rašulu, ni Matića što se Arsen Dedić nije nacionalno izjašnjavao kao Srbin i što time gaze po njegovim uvjerenjima. Oni su mu beskrupulozno udarili pečat SNV-a! Arsen Dedić je u jednom od intervjua objasnio kako se nekada nije vodilo ideologijama, već egzistencijalnim okolnostima: “Gledajte, mene je rodila čista, što bi se reklo, Hrvatica – katolkinja, Veronika Mišković, a ćaća mi je bio ortodoks – dakle pravoslavac. Morate znati da je u Šibeniku i oko njega živjelo puno, mi to kažemo morlačkog življa. U tom vremenu ljudi su prihvaćali religije onako kako je tko pružao mogućnost održanja, životnog spasa, stjecanja nekog malog posjeda. U to neko vrijeme, recimo, pravoslavna crkva je davala najviše takvih posjeda. Tako su preci mog oca uzeli pravoslavlje“
I na kraju, što je još podlije Gabi Novak su, iako joj je majka Njemica, a otac Hrvat. Udarili pečat SNV-a! Tipična srpska posla!
Lili Benčik/ hrvatskepravice
