By Ovih dana, bez problema, prošao je posjet Milorada Dodika, bivšeg predsjednika Republike Srpske, hrvatskom selu Dalj, gdje su prije 34 godine srpski pobunjenici uz potporu zločinačke JNA napali zgradu policijske postaje, pri čemu je život izgubilo 39 hrvatskih branitelja, među njima i mladići stari tek dvadesetak godina.
U ovom mjestu, uz srpsku granicu, Srbi su osnovali i logore, u kojima su mučili i ubijali Hrvate. Veliki broj ljudi je morao pobjeći. Obitelji poginulih još uvijek traže pravdu…
Međutim, to nimalo ne smeta razne pusiće, teršeličke, nekakve udruge zvane vedra i slične. U želji i nadi da će se zaboraviti srpski i ini zločini, oni u Zagrebu, kod željezničke postaje, organiziraju „dernek“ koji je „posvećen“ – Marku Perkoviću Thompsonu (sic!) i njegovoj pjesmi „Bojna Čavoglava“ u kojoj se spominje poklič „Za dom spremni“, kao da nam je to najveći problem.
Problem je, i to veliki, što se diljem Hrvatske, poput Dodika, očito šeće tko god želi. Naime, Dodik, kojeg srpski mediji još uvijek nazivaju „predsjednikom“ navratio je u Dalju u sabornu crkvu svetog velikomučenika Dimitrija, gdje mu je episkop osječkopoljski i baranjski Heruvim uručio svetog Stefana Štiljanovića, najviše odlikovanje Eparhije osječkopoljske i baranjske. Odličje je dobio za „naročite zasluge i djelatnu ljubav prema Svetoj crkvi i srpskom rodu“. Ranije je ovo priznanje uručeno i ministru obrane Republike Srpske.
Dakle, ovo nije ništa drugo nego teška provokacija. Naime, nije normalno da netko iz tzv. Republike Srpske, iz koje je baš u listopadu 1992. istjerano na tisuće i tisuće Hrvata, koji se još ni danas ne mogu vratiti na svoja ognjišta, dok o mučenjima i ubijanjima Hrvata u ovom dijelu BiH da i ne govorimo, baš u Dalju bude nagrađen za svoja (ne)djela.
Da komedija bude veća, ovom događaju, na kojem Dodik i njegova pratnja opet nisu imali lijepe riječi za Hrvate, i na kojem je bivši predsjednik RS uz ostalo izjavio da „živi za trenutak kada će se Republika Srpska politički odvojiti od nezasitne aždaje – političkog Sarajeva“, bila je nazočna i saborska zastupnica Pupovčeva SDSS-a Dragana Jeckov, koja se trebala ograditi od ovog skupa, a ne zajedno s njima plesati „Žikina kola“. Ta Jeckov, koja svako malo sa saborske govornice pljuje i bljuje po Hrvatima, nikada ne govori o okupaciji Bosanske Posavine, odnosno o hrvatskim žrtvama, a na ovaj način dala je i daje punu podršku za zločine koji su tamo učinjeni. Hoće li većina zastupnika u Hrvatskom saboru i preko ovoga prijeći kao spužvom preko ploče, tim prije što Srbi u „svojim zemljama“ ne dozvoljavaju Hrvatima ni da postave spomen ploče na mjestima gdje su ih mučili i ubijali.
Dalj je za Hrvate sveto mjesto i nitko se tamo nema pravo igrati s osjećajima ljudi, koji su prošli pakao, prije svega od strane Srba, koji se ne žale ni ispričati, a kamoli platiti ratnu odštetu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
