By U tzv. Centru Morinje (Crna Gora), gdje su bili mučeni i ubijani hrvatski branitelji i civili, 10. listopada 2022., otkrivena je Spomen – ploča, a uz nazočnost i hrvatskih ministra Tome Medveda i Gorana Grlića Radmana.
U znak sjećanja na „zločine počinjene da bi se osramotilo ime i duh Crne Gore“ te da se „izrazi žaljenje za sve patnje koje su od 3. 10. 1991.-18.8. 1992. proživjeli zatočeni“, kako se nešto takvoga „nikada više ne bi ponovilo“ -pisalo je uz ostalo na ploči, koju su podigli Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo odbrane Crne Gore.
Međutim, sad je stigla vijest da se ploča mora skinuti, da je to naredila Uprava za inspekcijske poslove (UIO) Crne Gore, pa je Općina Kotar dužna je maknuti u roku nekoliko dana, jer da nema potrebne – dokumentacije!
Prigodom otkrivanja spomen – ploče Tomo Medved je uz ostalo istaknuo:
- „Danas smo ovdje zajedno i svjedočimo otkrivanju spomen-ploče, simboličnom, ali iznimno važnom činu priznanja zločina počinjenih nad hrvatskim narodom u ime velikosrpske ideologije koju su nažalost prihvatile i prosrpske snage u Crnoj Gori, kao i žaljenja zbog svih patnji koje su proživjeli zatočenici logora Morinj“.
Ali…sad se ploča mora maknuti, jer (čujte sad ovo!) nema – „potrebne dokumentacije“!
A jesu li „potrebnu dokumentaciju“ za mučenje i ubijanje imali hrvatski vojnici i civili koje su prisilno odveli na ovo mjesto, u pakao?
U ovom zloglasnom logoru, među ostalima, bio je i moj prijatelj i suborac iz Koprivnice – Damir Kos (48), koji je kao ratni vojni invalid I. skupine nažalost sahranjen na koprivničkom groblju 3. veljače 2015., na dan kad je Haaški sud odbacio hrvatsku tužbu za genocid.
Kos je prvo bio pripadnik slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade (1991.). Potom je dragovoljno otišao na slavonsko ratište, gdje se borio i bio lakše ranjen pod zapovjedništvom generala Branimira Glavaša. Još mu rane nisu ni zacijelile, a već ga je put odveo na dubrovačko ratište. Tamo je teško ranjen od pripadnika zloglasne Jugoslavenske narodne armije (JNA). Zarobili su ga i prebacili u zloglasni koncentracijski logor Morinje, gdje su ga teško ranjenog strpali u kontejner za smeće! U kontejneru je u ranama i boli proveo tri ili četiri dana, a možda i više. Nakon toga su ga srpski “vojni” liječnici (“mesari”) operirali – na živo. Ako je u vrijeme operacije “pisnuo” dobio je pendrekom po glavi. To je bila “anestezija”. Svakodnevno su ga tukli i maltretirali kao i ostale zarobljene hrvatske branitelje i civile, od kojih su neki, poput njega, ostali teški invalidi, a neki i umrli od mučenja. Teško ranjen, krećući se štakama, razmijenjen je u prosincu 1991., pa se ponovno našao u rodnoj Koprivnici, gdje je i umro, nakon duge i teške bolesti.
Neki sramotni crnogorski političari ne žele da od toga ostane ni traga, ni kamena.
Treba li ovome više ikakav komentar?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
