Poštovane kolegice i kolege,
danas govorim o strahu. Strahu koji nije prirodan, strahu koji nije urođen, već onom strahu koji je ugrađen u temelje ove države nakon desetljeća vladavine HDZ-a. Strahu koji guši demokraciju, koji obeshrabruje slobodno izražavanje, koji tjera ljude da šute jer znaju što im slijedi ako se usude javno kritizirati vlast ili, ne daj Bože, aktivno sudjelovati u političkom životu.
Dolazimo u fazu u kojoj ljudi ne žele biti na listama za lokalne izbore jer se boje. Boje se poreznih inspekcija, boje se sanitarnih inspekcija, boje se upravnih inspekcija. Boje se svega što HDZ drži u svojim rukama, svega čime mogu zagorčati život svakome tko se usudi izaći iz reda, svakome tko pokuša razdrmati njihovu kriminalnu hobotnicu.
U Republici Hrvatskoj institucije nisu neovisne. One su stranačke, one su HDZ-ove. Glavni državni inspektor? Andrija Mikulić, HDZ-ovac. Glavni državni odvjetnik? HDZ-ov dečko. Porezna uprava? Pod HDZ-ovim nadzorom. Inspekcije? HDZ-ove batine za discipliniranje naroda. I onda se pitamo zašto mladi bježe iz Hrvatske, zašto se ljudi ne žele baviti politikom, zašto je šutnja postala pravilo, a ne iznimka?
Ovo nije demokracija. Ovo nije slobodna država. Ovo je zarobljena država. Država u kojoj se ljudi boje reći što misle jer znaju da bi već sutra mogli dobiti nenajavljenu inspekciju na vratima, da bi njihova poduzeća mogla biti blokirana, da bi im administracija mogla odjednom početi stvarati probleme. To nije demokracija, to je autokracija, to je partijska država, to je sustav u kojem vlada pravilo podobnosti, a ne pravde.
HDZ je ovu državu pretvorio u vlastiti feud, u privatnu prćiju iz koje crpi moć, novac i resurse, a svakoga tko pokuša promijeniti sustav ili ga barem kritizirati, sustavno se ušutkava. Ovdje ne govorim o teorijama zavjere, ne govorim o neutemeljenim strahovima – govorim o realnosti. O tome da poduzetnici, mali obrtnici, građani koji rade u javnim službama, svi oni znaju da bi ih sustav mogao uništiti ako stanu na krivu stranu. I zato šute.
Ali ne možemo više šutjeti. Vrijeme je da se otvoreno suočimo s onim što svi znamo – Hrvatska nije slobodna zemlja. U slobodnoj zemlji ljudi ne strahuju od vlastite države. U slobodnoj zemlji institucije su neovisne, služe građanima, a ne stranačkim interesima. U slobodnoj zemlji porezna uprava ne koristi se kao oružje za likvidaciju političkih protivnika. U slobodnoj zemlji državna inspekcija nije produžena ruka HDZ-a.
A što mi radimo da to promijenimo? Svatko tko se danas bori protiv ovog sustava zna da ide protiv mašinerije koja se brani svim sredstvima. HDZ nije stranka, HDZ je sustav. Sustav koji je stvoren na korupciji, na klijentelizmu, na zastrašivanju. Sustav koji ne poznaje demokraciju, već samo lojalnost. Ili si njihov ili si neprijatelj.
Ali, drage kolegice i kolege, dragi građani Hrvatske – nije ovo HDZ država. Ovo je naša država. I ne smijemo im je pustiti. Svaki put kada šutimo, svaki put kada se povučemo, svaki put kada odlučimo ne sudjelovati jer se bojimo posljedica, mi im predajemo moć. A moć pripada narodu, ne HDZ-u, ne njihovim inspektorima, ne njihovim slugama u institucijama.
Zato pozivam sve – ne bojte se! Znamo da je sustav protiv nas, ali znamo i da ga možemo pobijediti. Svaka diktatura završi kada narod odluči da je bilo dosta. A vrijeme da kažemo – DOSTA JE! – upravo je sada.
Hrvatska mora postati slobodna zemlja. Hrvatska mora biti zemlja u kojoj se nitko ne boji kandidirati na izborima, u kojoj se nitko ne boji javno reći što misli, u kojoj se nitko ne boji vlastite države. Mi moramo biti generacija koja će konačno raskrstiti s HDZ-ovom korupcijskom hobotnicom.
Vrijeme je da vratimo državu njezinim građanima. Vrijeme je da prekinemo strah. Vrijeme je za slobodnu Hrvatsku! Ili HDZ ili Hrvatska.
Marijana Puljak
Saborska zastupnica Stranka Centar |