By Poštovane zastupnice i zastupnici,
danas sjedim u ovom domu i pitam se u kojoj smo godini? U 2025. ili 1945.?
Jer cijelo jutro slušamo rasprave o ustaškom pozdravu, o koncertima koji veličaju najtamnije dijelove naše prošlosti, kao da nismo već davno naučili lekciju. Kao da se još uvijek, nakon 80 godina, nismo dogovorili tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu.
Pa se pitam je li ovo Sabor ili arheološki muzej? Je li ovo država članica Europske unije ili politička verzija filma „Povratak u budućnost“, samo što kod nas nema budućnosti, ima samo povratka.
U međuvremenu, dok mi ovdje trgujemo s poviješću, Albanija, da, Albanija, imenuje umjetnu inteligenciju za ministricu koja nadzire javne nabave i suzbija korupciju. A Hrvatska? Hrvatska ima Vladu koja nema snage jasno i zauvijek zabraniti fašističke pozdrave. Umjesto ministarstva budućnosti, imamo Vijeće za suočavanje s prošlošću. Povjerenstvo koje je napisalo dokumente i preporuke, a koje već godinama skupljaju prašinu, dok u stvarnosti ustaški pozdrav i dalje nesmetano odjekuje na stadionima i koncertima.
Zaludu nam umjetna inteligencija, zaludu svemirske rakete i kolonizacija Marsa, zaludu najpametnija tehnologija u povijesti čovječanstva ako ovdje u Saboru vraćamo civilizaciju na razinu u kojoj se žrtvovalo ljude da bi pala kiša. Povijest je jasna: civilizacije koje su to radile nestale su. A mi, na pragu 22. stoljeća, ozbiljno riskiramo da budemo nova fusnota u knjigama povijesti.
Današnje žrtve ne spaljuju se na oltaru. Današnje žrtve gledamo uživo, na ekranima: ratovi, atentati, razaranja. I svijet zna sve. I opet, ne uči ništa. Pitanje glasi: hoćemo li i mi, kao mnoge civilizacije prije nas, završiti s ničim, s nestankom, jer nismo imali minimum pameti?
U Hrvatskoj, problem je još ogoljeniji. Jer što mladi čovjek danas vidi? Vidi političare koji mu objašnjavaju da je ustaški pozdrav „stari hrvatski pozdrav“. Vidi ministre koji klimaju glavom na ekstremizam. Vidi institucije koje se prave da ne čuju govor mržnje, ali itekako dobro čuju kad građanin zviždi na stadionu.
I onda se pitamo zašto mladi odlaze. Pa odlaze jer ne žele živjeti u državi koja se bavi mitovima dok se svijet bavi umjetnom inteligencijom. Odlaze jer ne žele gledati kako im roditelji kopaju po smeću dok vlada hoda na Thompsonove koncerte. Odlaze jer ne žele biti taoci prošlosti, oni žele biti stvaratelji budućnosti.
Zato danas poručujem: prestanite s trgovinom poviješću. Prestati glumiti neutralnost. Ne može biti neutralan stav prema fašizmu. Ili si protiv njega – ili mu otvaraš vrata.
Ako Hrvatska želi preživjeti kao moderna država, onda mora:
- jasno i zauvijek zabraniti ustaški pozdrav i sve fašističke simbole,
- prestati relativizirati zločine,
- okrenuti se stvarnim problemima: korupciji koja izjeda temelje društva, zdravstvu koje propada, obrazovanju koje kaska, i mladima koji odlaze.
Sve drugo je gubljenje vremena. A vremena, gospodo, nemamo.
Ova Vlada voli se slikati s europskim zastavama i pričati o digitalnoj transformaciji. Ali dok se u Albaniji digitalizira borba protiv korupcije, u Hrvatskoj digitaliziramo popise za koncerte. To je naša realnost.
Poštovane kolegice i kolege, birajmo hoćemo li biti društvo koje stalno gleda unatrag, u mitove i pozdrave, ili ćemo napokon početi gledati naprijed. Jer ako nastavimo ovako, ostat će nam samo povijesni sporovi i prazna država.
I zato kažem: birajmo budućnost. I birajmo je sada.
Hvala.
|
Marijana Puljak Saborska zastupnica Stranka Centar |
