By Jako je lijepo da iz susjedne nam ‘podalpske dežele’ dolaze inicijative s željama za Thompsonovim koncertima u njoj. To i dolikuje dvjema izuzetno bliskim i susjednim zemljama. Osobito jer sva trojica spomenutih dolaze iz Kranjske (Grims) odn. istarskog dijela Primorske (Colja, Janša). U Kranjskoj su mnogi Hrvati našli svoj novi dom u vrijeme osmanske najezde i kasnije a u drugom po veličini gradu u Istri Kopru živi također jaka hrvatska nacionalna zajednica. Pače, prva koparska gimnazija jest bila hrvatska. Još kad uzmemo da u toj istarskoj gradskoj općini tj. Kopru ima mjesto Hrvatini onda to samo za sebe dovoljno govori. Hrvati su autohton narod u više regija u današnjoj Sloveniji i to svakako u Beloj krajini, Prekmurju te istarskom dijelu Primorske odn. Obalno-kraške regije. Upravo i radi njih bi bilo jako dobro da Thompson gostuje u toj susjednoj nam zemlji. Tamošnji Hrvati bi se zbog toga jako obradovali. To bi dalo veliki obol jačanju njihovih veza s matičnom državom Hrvatskom, pripomoglo očuvanju njihova hrvatskog svekolikog identiteta te pospješilo odagnavanje opasnosti od asimilacije. Hrvati u Sloveniji su most ali i jamac veza i dobrosusjedskih odnosa dviju država. Stoga da bi tako bilo i ostalo neophodno je da se hrvatska nacionalna zajednica u ‘slovenskoj deželi’ očuva te konačno i bude priznata kao takva od strane službene Ljubljane sa svim joj pripadajućim pravima koja iz toga proizilaze. Pa ako su u pojedinim regijama uz slovenski službeni i talijanski odn. mađarski onda adekvatno njima i hrvatski u onima u kojima su Hrvati autohtoni i stoljećima prisutni (Bela krajina, Prekmurje, južni (istarski) dio Primorske). Spomenimo da su Slovenci u Hrvatskoj priznati nacionalnom manjinom. A zdravi odnosi se temelje na recipročnosti pa tako i u ovom slučaju. Svakako da Thompson sa svojim prekrasnim pjesmama i porukama može a živo se nadamo i hoće biti most prema tome svemu. Jer upravo Thompsonove poruke i stihovi vezuju Hrvate u pov. hrvatskim zemljama i JI Europe a i diljem dijaspore. I baš zato iskoristimo priliku i povoljne okolnosti za sve nabrojano.
Janša, Colja, Grims su hrvatski prijatelji?
Jesu li ova trojica i njima slični hrvatski prijatelji? Mnogi će bez razmišljanja odgovoriti potvrdno. Međutim, je li baš tako? Pa i nije. Zašto? Zato jer stvari su malo kompliciranije. Naime, prema najnovijem izvješću CIA-e u današnjoj Sloveniji živi najmanje 100 000 Hrvata. Oni nisu Slovenci premda žive u toj zemlji nego su Hrvati. U redu, nisu baš svi autohtoni ali nisu ni svi Talijani ni Mađari pa ni Romi autohtoni tamo ali su ipak priznati kao takvi od službene Ljubljane. Talijani i Mađari kao nacionalne manjine s vlastitim jezicima koji su službeni tamo gdje su te manjine autohtone a Romi su (polu)priznata nacionalna manjina. Budući su Hrvati ništa manje autohtoni (štoviše autohtoniji su) od Talijana, Mađara pa i Roma u ‘deželi’ onda to implicira da i hrvatski narod u Republici Slov. u najmanju ruku bude priznat jednakim statusom kao i slovenski Talijani i Mađari. S barem trojicom zastupnika u slov. Parlamentu budući Talijani i Mađari u njemu imaju po jednoga. A Hrvata ima višestruko u Slov. više nego Mađara i Talijana zajedno. I da hrvatski jezik u dijelovima Slov. u kojima su Hrvati autohton narod bude priznat službenim dakako! Podupiru li spomenuta trojica i njima slični takva stajališta? Ako ne kako onda mogu biti hrvatski prijatelji? Je li licemjerno zvati ih hrvatskim prijateljima? Ako su hrvatski prijatelji onda prvo trebaju biti prijatelji Hrvata u vlastitoj zemlji jer to je najvažnije. Kada je taj uvjet zadovoljen onda oni mogu biti i istinski prijatelji Hrvata u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Vukovaru (Hrvatska), Mostaru, Ljubuškom, Orašju (Herceg-Bosna, BiH), Subotici (Vojvodina) i dr. Obratno ne ide niti ima logiku. Stoga, prvo mi smatrajmo one koji žele Hrvatima priznati status u najmanju ruku nacionalne manjine ili zajednice s spomenutim jezičnim pravima hrvatskim ‘prijateljima’ a onda idemo dalje. Znamo li da je upravo Janez Janša sa svojom strankom osujetio promjenu ustava R. Slovenije jer je ta promjena bila unaprijed pripremljena i nakon nje odmah bi slijedilo donošenje tj. izglasavanje već unaprijed pripremljenog i gotovog zakona u slov. Parlamentu kojim se ‘u paketu’ priznaje status nacionalnih manjina ili zajednica svim narodima pa tako i hrvatskom narodu iz ostatka bivše države koji danas žive u današnjoj Sloveniji? Da, istina. I nakon svega toga ispada da trebamo Janeza Janšu i njemu slične smatrati hrvatskim prijateljima i saveznicima? Nikako! To je pravi odgovor. Ako bi odgovor bio drugačiji s hrvatske strane onda bi to bio jasan pokazatelj koliko smo mi Hrvati smiješni i politički ‘zaostao’ da ne kažemo ‘glup’ narod. Ali nemojmo biti ni zaostali niti glupi. I inzistirajmo na našem pravu da kao hrvatski narod u susjednoj nam zapadnoj zemlji budemo priznati zasebnim nacionalnim entitetom sa svim pravima koja iz toga proizilaze uključujući i već spomenuta hrvatska jezična prava. Poput tamošnjih Mađara i Talijana. Da ne bismo pored knjige ‘Prikrivena hrvatska grobišta u Sloveniji’ imali i kakvu knjigu u smislu ‘prikrivenih grobišta živih Hrvata’ u današnjoj Sloveniji odn. naš zadatak je pod svaku cijenu spriječiti tihu asimilaciju Hrvata u Nehrvata (u ovom slučaju Slovence) te očuvati hrvatsku nacionalnu svijest i svekoliki hrvatski identitet s hrvatskim jezikom kod naših Hrvata u ‘deželi’ nam susjednoj. Odustajati od svega toga i prepustiti hrvatski narod bez zaštite i skrbi njihove matične države Hrvatske i ostalih im Hrvata je ravno izdaji štoviše veleizdaji. Pa tko što o tome mislio da mislio. Jer Ustav Republike Hrvatske jasno kaže ‘Republika Hrvatska ima dužnost voditi brigu te aktivno skrbiti za Hrvate van njezinih granica’. A ustavna obveza je ustavna obveza! Bez ‘mrdanja’ i ‘hoću-neću’. I naši Hrvati u deželi su jako nesretni što nisu kao takvi priznati a o čemu je izvijestilo i izaslanstvo Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske prilikom službenog posjeta Ljubljani. S ovim su upoznata i tijela EU. Hrvatska smatra da službena Ljubljana neće unedogled moći opstruirati rješavanje hrvatskog pitanja na području pod svojom nadležnošću. Ali i sama hrvatska država i sve hrvatske strukture se moraju uključiti u rješavanje ovoga gorućega hrvatskoga problema (pitanja). Slična je situacija i s hrvatskim narodom u Republici Kosovo. Nažalost, prisutna je albanizacija tamošnje hrvatske baštine što se pod hitno mora spriječiti, vratiti u hrvatske ruke albaniziranu hrvatsku baštinu te ju hrvatskom uščuvati i pojačavati. Uz samo priznanje statusa u najmanju ruku nacionalne manjine ili zajednice za Hrvate u Republici Kosovo. Naravno da punu pažnju i pozornost valja posvetiti i Hrvatima primjerice u Gradišću i Karaševu gdje su oni i priznati (Austrija, Rumunjska) ali i Trstu, Veneciji (Tal. Republika), Mađarskoj u kojoj postoje i hrvatske manjinske samouprave i dr. Jer to je pitanje sigurnosti a i opstanka Hrvata i u samoj Hrvatskoj, BiH (osobito u Herceg-Bosni), Vojvodini, Boki i dr.
Prednosti
Upravo takav način razmišljanja i događaja omogućuje i prodiranje hrvatskoga kapitala na te prostore a samim time i jače hrvatsko pozicioniranje na JI Europe. Znatan dio poduzeća u R. Slov. je u rukama hrvatskoga kapitala. Bogu hvala! Sada i taj kapital treba biti u službi političkih prava i hrvatskoga nacionalnog i svekolikog identiteta u deželi ali i drugim zemljama od kojih su neke i spomenute. I obratno. I onda ‘otrovne’ strjelice Zmage Jelinčića, Viktora Orbana, Aleksandra Vučića, Bakira Izetbegovića, Jelene Trivić, Draška Stanivukovića, Željke Cvijanović ili Milorada Dodika (Hrvata inače) i dr. će gubiti svoju “otrovnu” snagu.
Bacanje prašine u oči
Stoga ne dajmo se zavarati Janšinim posjetom Thompsonovom koncertu na Hipodromu u Zagrebu. Tek kada taj gospodin sa svojim stranačkim kolegama bude zauzeo prohrvatski stav glede priznanja Hrvata u vlastitoj zemlji s pravima i statusom u najblažu ruku poput tamošnjih Mađara i Talijana onda možemo utvrditi da smo na putu ‘iskrenijeg prijateljstva’ uz uvjet da se radi o odsustvu prijetvornosti što ima rezutirati realizacijom prethodno spomenutoga. Pa ćemo onda u jednoj relaksiranijoj atmosferi i o Thompsonovim koncertima i onima u deželi. No Thompsonovi koncerti i u ovoj stvari nam mogu pomoći i pozitivno utjecati na Janšu i ostale (znamo u kom smislu). Isto se odnosi i na Albance i Kosovare za koje mnogi drže da su nam “braća”. Prvo djela a onda ćemo vidjeti koliko smo ‘prijatelji i saveznici’ ili “braća”. Zato se u narodu i kaže ‘tri puta mjeri a jednom sijeci’.
Ako ne znaš što je bilo;
Bela krajina je do duboko drugu polovicu 13 stoljeć sastavnim dijelom Hrvatske,
Prekmurje je do pred kraj 1918. sastavni dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva za razliku od većine današnje Slovenije koja je bila unutar ‘Unutarnje Austrije’ tj. Kranjske, Štajerske i Koruške,
U gradskoj općini Koper ili Capodistria iliti Kopar ima naselje Hrvatini koje se zove po Hrvatima,
U Piranu i okolici su Hrvati bili apsolutno većinski narod,
Drugo ili treće najčešće prezime u današnjoj Sloveniji je Horvat a među najčešćima su i Hruvat, Hrvatin, Kruvat i sl.,
Po osmanskoj najezdi mnogi Hrvati su izbjegli u Hrvatskoj susjednu Kranjsku i dali joj trajni hrvatski pečat,
Kranjska zapravo znači ‘Krajina’, Bela krajina svjedoče o hrvatskom karakteru toga prostora,
Slavensko pučanstvo Kranjske, Štajerske i Koruške se zvalo ‘alpskim’ Hrvatima a Otac Domovine dr. Ante Starčević je govorio ‘Od Triglava do Timoka ima biti pobro jedna Domovina Hrvatska’,
Pitaj knjigu ‘Etnonim Hrvat na Balkanu’ a i JI Europe u izdanju Matice hrvatske od 2019.
Josip Žgela
