S hrvatskim akademikom Josipom Pečarićem uvijek ima tema za razgovor. Najčešće se javlja na određenim portalima, ili kako bi on rekao-koji ga žele objaviti. Otvoren je, ali i britak kao sablja. Često ulazi u polemike, pa se za razliku od ostalih njegovih kolega s HAZU stječe dojam da na određeni način i „blati“ ovu instituciju, što nije i ne može biti točno. Prije bi bilo da za razliku od njega, jedan dio akademika (da se malo našalimo) „spava zimski san“ i da mnoge aktualne teme kraj njih prolaze kao voda ispod mosta. Uskoro će se birati novi članovi ove najvažnije hrvatske kulturne institucije, pa nas je prije svega zanimalo – koliko ga kao člana ove Akademije uistinu zanima ova tema? Rekao je:
– Izbori su najvažniji dio našeg djelovanja iz jednostavnog razloga što u Akademiju trebaju ući najbolji znanstvenici i umjetnici, oni koji su na ponos svom narodu. Kad usporedim Akademiju pod današnjom upravom mnogo sam zadovoljniji nego pod onom koju smo imali prije nje. Dovoljno je pogledati samo podnaslov jedne moje knjige iz tog razdoblja:
- Pečarić, Pišem pisma odgovora nema! 2. / Je li Akademiji važna znanost, Zagreb, 2017. str. 212.
S druge strane pogledate moju knjigu:
- Pečarić, Priznajte Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu!, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/HPC1.pdf
https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/
Ona počinje mojom tvrdnjom koja tadašnjoj upravi sigurno nije bila draga:
„Zapravo, priznanje Hrvatske pravoslavne crkve od RH važnije je za samu državu nego za Vašu Crkvu.“
Akademik Pečarić arhiepiskopu Aleksandru
na Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima 2015.
Danas u toj knjizi imate nešto što je na tragu toj izjavi:
„U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.“
HAZU: Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku Uniju
Možete li zamisliti da je tadašnji Predsjednik HAZU izrekao nešto slično današnjem predsjedniku na predstavljanju moje knjige:
- Pečarić, Akademik Kuzma Kovačić, Zagreb, 2022. str. 342.
Naime u Knjižnici HAZU 9. studenoga 2022. na hrvatskim portalima možete naći i slijedeće:
Za akademika Pečarića akademik Neidhardt je kazao da je matematičar svjetskog glasa, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti s više od 1000 znanstvenih radova iz područja matematike, u široj javnosti naročito poznat po svom publicističkom radu u sklopu kojeg je objavio više od 135 knjiga posvećenih uglavnom temama vezanima uz stvaranje i izgradnju hrvatske države.
„Rijedak je primjer da jedan akademik piše knjigu o drugom akademiku, pogotovo znanstvenik o umjetniku. Prvi predsjednik naše Akademije Franjo Rački na otvorenju Akademijine palače 1884. rekao je da se u ovom hramu rukuju znanost i umjetnost. I doista, u Hrvatskoj akademiji na djelu je sretna sinergija znanstvenika i umjetnika koja obogaćuje naš stvaralački duh i potiče našu kreativnost.
Upravo zahvaljujući toj sinergiji i komplementarnosti znanosti i umjetnosti Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti opravdava svoje ime i profilirala se kao institucija od najvišeg ugleda i povjerenja, koja radom svojih članova te znanstvenih i umjetničkih jedinica obogaćuje intelektualni i duhovni život Hrvatske, ali i Europe i svijeta. Da parafraziram Franju Račkog, ovom knjigom se znanstvenik Pečarić rukuje s umjetnikom Kuzmom Kovačićem“, rekao je akademik Neidhardt.
- Što mislite, je li postoji mogućnost da akademik postane i neki novi goldstein?
Ako Goldstein nije uspio dok je bila prethodna uprava doista mi izgleda nevjerojatno da bi danas to uspjelo nekome sličnom. Ne zaboravite da je tada Goldsteinov otac bo posebni savjetnik Predsjednika Vlade RH. S druge pak strane danas je Goldstein poznati i po svom čuvenom ‘znanstvenom’ otkriću pod imenom Ivo Drobilica. Također za mnoge njegove kolege malo tko i vjeruje da su istinski znanstvenici. Istina priznaje im se da su ‘istoričari’. Istina, kao i u vrijeme posebnog savjetnika Predsjednika vlade tate Goldsteina koji je bio neškolovani amater povjesničar, takvi još uvijek imaju potporu političara kojima nije interes hrvatskog naroda važan, već samo gledaju što je važno svjetskim moćnicima koji su bili i još uvijek su protivnici samostalne hrvatske države i pomagali su fašističku srpsku agresiju na Hrvatsku. Naravno i sudstvo ne zaostaje za njima. To sam vidio i na prvostupanjskom suđenju u Zagrebu kada me je Goldstein tužio zbog nanesenih patnji zbog mog pisanja. Svojevremeno je u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja 2002. predlagao i kazneno gonjenje:
“Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti”.
Danas su mu svjedokinje supruga i kćerka:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Od specijalne vrste antisemitizma, do padanja u nesvijest. A znate li za koju me je knjigu tužio?
Vjerovali ili ne radi se o knjizi:
- Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
I to je sutkinji logično. Kao što joj nije logično da ja iz njegovih tvrdnji o broju žrtava u Radnom logoru Jasenovac za koje postoji niz knjiga koji pokazuju da je popis u Jasenovcu u velikoj mjeri krivotvorina, ili izmišljanje nekakve drobilice kojoj dovoljno da netko zaključi da on to radi jer posredni želi dokazati tzv. genocidnost hrvatskog naroda. Pa svi znaju da je laž o Jasenovcu bila okosnica te ‘dokaza’ i prije, a i danas na njoj inzistiraju mnogi u RH.
- HAZU sigurno ima svoje mjesto u hrvatskoj kulturi, ali je li se, po Vama, ova institucija dovoljno cijeni, ili tko su „protivnici“ današnjih akademika?
Bio bih sretan kada bi bilo tako kako se može shvatiti iz Vašeg pitanja, jer to bi značilo da su akademici jedinstveni kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi. Već sam u usporedbi prethodne i sadašnje uprave pokazao da to nije tako. Ja sam jednostavno -nadam se duhoviti – davno rekao da Hrvate dijelim na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati. Hrvati su svi oni kojima je u srcu Hrvatska, a onim drugima je Jugoslavija. A siguran sam da znate i onu moju pitalicu:
-Koja je razlika između četnika i Jugoslavena?
-Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik.
Sadašnju Akademiju danas više cijene oni prvi, nego onu s prethodnom upravom, i obrnuto.
- Znanstveni časopisi koje ste osmislili i uređujete iznimno su cijenjeni, ili… se i tu nešto mijenja?
Zapravo su postigli nevjerojatan uspjeh. Ima ih četiri i sva četiri su na svjetskim listama. Najuspješniji su dva iz oblast za koju me neki i nazivaju „kraljem nejednakosti“. Naime najbolji svjetski časopisi su svrstani u kategorije Q1 i Q2. Iz RH su samo 2 časopisa u Q1 i isto toliko u Q2. Od dva u Q1 jedan je moj, a i od 2 u Q2 jedan je moj. I još je taj koji je u Q1 u top 5% svjetskih časopisa iz matematike. Točnije petnaesti. A mijenja se jer je izdavačka kuća koja ih tiska ‘zaboravila’ naše dogovore – koje naivan znanstvenik nije stavio na papir, pa su zaključili da je njihov ugled (čitaj novac) mnogo značajniji od moga (znanstvenog). Kad je tako zatražio sam da se moje ime više ne spominje ni kao glavni urednik, ni kao glavni urednik osnivač u tim mojim časopisima. Nadam se da će ovih dana o tome izaći i knjiga:
- Pečarić, Pomozi sirotu na svoju sramotu!, / Više to nisu moji časopisi.
Kao i cijeli niz drugih mojih knjiga trebala bi biti objavljena na portalu dragovoljac.com.
Međutim tu je najvažnije da je veći dio mojih doktora, koji su uglavnom dolazili kod mene kada nisu uspijevali doktorirati kod drugih i kada im je prijetio odlazak sa sveučilišta sada se priklonio drugoj strani. Od takvih sam stvorio možda najpoznatiju grupu iz nejednakosti u svijetu. Umjesto u srednje škole, postigli su jako puno na sveučilištima: najviša zvanja, dekanica, prodekani, predsjednica HMD-a…. Jednom riječju sve me to jako podsjeća na one riječi HRVATSKOG predsjednika. „Stvori sam Hrvatsku s ljudima s kojima ni kavu ne bih popio“. Ja s ovima više je popiti sigurno neću.
- Koliko ste dosad objavili knjiga?
Spomenuta knjiga će biti 180. publicistička, a s matematičkim to bi bila 223. knjiga.
- Malo se piše o toj Vašoj iznimno plodnoj nakladničkoj djelatnosti, a iako ste akademik baš Vas i ne viđamo u emisijama tzv. nacionalnih televizija…
Mislim da je i ovaj naš razgovor pokazao zašto je to tako.
- Pratite li hrvatsku političku scenu, recimo svakodnevna „prepucavanja“ između predsjednika Vlade i predsjednika Republike…
Pratim.
- Na čijoj ste Vi strani?
Već sam puno puta napisao da će te političare koji rade za svjetske moćnike, a ne za interese hrvatskog naroda prepoznati, jer podržavaju:
- Laži o Stepincu:
- Laži o Jasenovcu; i
- LAŽI o ZDS.
Vidite li Vi iolu bitnu razlika između njih kada su u pitanju ove laži?
- Kod nas, izgleda, nema šanse da još dugo prestanu podjele na lijeve i desne, na ustaše i partizane…Mislite li da ovakve teme zanimaju i mlade?
Vjerojatno ste u pravu. To će trajati sve dok hrvatski narod ne izabere vlast sastavljenu od Hrvata, a ne od onih koji za sebe kažu da su Hrvati.
- I na kraju: postoji li način da se zaustavi falsificiranje hrvatske povijesti, poglavito one vezane uz kontraverzne pobjede partizana nakon II. svjetskog rata, ali i današnje, suvremene povijesti?
Na ovo Vam mogu odgovorite kao i malo prije. Vlast sastavljena od Hrvata to će lako riješiti.
Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ
