By Srbi se polako trijezne….
Da 91 godine nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bi 95 godine bežali na traktorima.
Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku…
Tako ovih dana uoči Oluje piše jedan srpski novinar, koji se potpisao inicijalima MP. Tako bih volio da se potpisao punim imenom i prezimenom, jer bih ga častio. Budući da sam poslije studija u Firenci i Sieni studirao u Beogradu filozofiju i sociologiju, nagađam preko ovih inicijala da se pod ovim incijalima novinara skriva moj šulkolega sa studija na Filozofskom faklutetu u Beogradu – poeta i časni srpski starac, kojem sam kao student studentu govorio o strahotama koje su srpski žandari radili Hrvatima od osamnaeste do stvaranja NDH i poslije rata milconeri nastavili što i žamdari, pa sam mu govorio o stradanju zarobljenih ustaša i domobrana poslije rata, kako to Hrvati nazivaju križni put; možda moj šulkolega i srpski poeta, otvara oči zatrovanim Srbima svetosavljem i zaluđenim spskom manijom velikosrpstva. Možda je tako morao. Da se postpisao punim imenom i prezimenom, možda bi ga ova istina o srpskoj agresiji na Hrvatsku; kažem i ne lažem, istina je ova: Srbi su napadali istični dio Hrvatske, Vukovar i Slavoniju, a Crnogorci južni dio Hrvatske, Dubrovnik i Konavle. Dakle, radi se o srpskoj i crnogorskojj agresiji. Dokle će se prešućivat crnogorska agresija. Ipak je Šimić bio u pravu,kad je napisao da su “pjesnici čuđenje u svijetu”. Dva pjesnika, crnogorski pjesnik Jevrem Brković javno je tražio oproštenje Dubrovčana, a spski pjesnik priznaje istinu o sprskoj agresiji na Hrvatsku. Pjesnici su to govorili u ime naroda. Ako srpski narod ne prođu katarzu, mog poznanika srpskog pjesnika ova istina o srpsko-hvatskom ratu skupo će koštat. Kažem i ne lažem, riječ je o srpskom narodu, a ne nekoj vlast, nekim Srbima na vlasti. Moj stav i mišljenje o narodu kao narodu, teško se probija do onih koji bi to trebali uvažiti, pa nebi bilo tako lako rata, ni zlostavljanja većeg naroda manji narod. Kad Srbi kreću tenkovima na Hrvate poizdravlja ih srpski narod, kad Crnogorci bacaju granate po DFubrovniku, pozdravla ih crnogorski narod. Francuskom narodu nije padalo na pamet da zaustave Napoelona, niti njemačkom narodu da zastuva Hitlerta, dok su Talijani zaustavili Musolinija i 1943.godine objesili ga naglavačke u Milanu.
Na ovoj zemljskoj kugli, u ovoj Suznoj Dolini, kako biblijski pisci nazivaju Zemlju, postoje dobre i loše stvari, (bršljan se prilijepo za drvo,komarac na ruku i sišu krv), dobri i zli ljudi, (svetac i mučitelj) dobre i loše obitelji, (Soprano i Borgia), dobri i loši narodi…
Dobri i blagi narodi su za mir, a oni drugi za rat. Sapienti sat!
Piše: Ante Lib Matić
