Ima ljudi koji su „prespavali“ hrvatski obrambeni Domovinski rat, a sad se poput prof.dr.sc. Ive Goldsteina javljaju i kao u školi ocjenjuju pojedine hrvatske velikane. Ne, nije to loše. Neka se čuje i druga strana, neka se čuje priča i onih koji su bili na strani dezertera.
Notorni i kontraverzni Goldstein, nakon što je Hrvate optužio da su bili fašisti i da su ubijali i klali u logorima poput Jasenovca, najavio je izlazak svoje nove knjige, opsežno historiografsko djelo, u kojem se bavi političkom i društvenom evolucijom moderne hrvatske države, od njezina nastanka (Globus, 24.2.2021.).
U to vrijeme, kad se stvarala hrvatska država, razni goldsteini su bili „navijači“ i sa strane su pratili što se to događa na političkoj sceni.
Bilo bi dobro, ali i poželjno, da prof. Ivo jednog dana objavi i knjigu s radnim naslovom- Gdje sam bio 1991.?
A ovaj kritičar, kojeg nažalost malo tko uzima za ozbiljno, u novom će se „historijskom“ djelu obračunati s prvim hrvatskim predsjednikom, vojskovođom i pobjednikom Domovinskog rata- dr. Franjom Tuđmanom!
Nu, njemu je itekako poznato da „mrtva usta ne govore“ i da mu onaj kojeg je uzeo „na nišan“ ne će biti u mogućnosti odgovoriti, pa će ispasti da je ipak njegova zadnja.
Goldstein će u svojoj novoj knjizi objaviti, primjerice, da „Franjo Tuđman ne spada u plejadu velikana kakvi su bili De Gaulle, Churchill ili Tito“, ali da je ipak „zaslužan za sve ovo što danas imamo“. Zatim ističe da je Tuđmanov politički i društveni koncept posve promašen! Naziva ga i „ekstremno narcisoidnim čovjekom“ i sprdava se s onim što je učinio i na gospodarskom planu. Kaže da je „u svemu morao biti „naj“, od politike do tenisa, gdje ga se moralo smatrati vrhunskim igračem…“.
- „Bio je herostrat, dakle osoba koja nešto čini iz pukog slavohleplja. Želio je biti važan i moćan, jer je tako imao pravo sjesti s nekim za isti stol i odlučivati o sudbinskim pitanjima svoje i susjednih država(pa je tako s Miloševićem dijelio BiH)“ – naglašava i dodaje da je „umjesto otvorenosti propagirao malograđansku uskogrudnost“, a da je „umjesto slobode govora pronosio govor mržnje“.
A mržnjom, uvredama i klevetom, baš prema prvom hrvatskom predsjedniku, odiše gotovo u svakoj drugoj rečenici, Goldsteinovo novo „remek djelo“, koje će Srbi, kad ugleda svjetlost dana, sigurno kandidirati za Oscara, kao što su to uradili s njihovim sramotnim i jadnim filmom „Dara iz Jasenovca“.
Uostalom, ova nova, „naučna“ knjiga nesuđenog hrvatskog akademika (bravo Pečariću što si spriječio da ovo notorno piskaralo uđe u HAZU!) vjerojatno nije ni pisana za hrvatsko, već za srpsko tržište, gdje razni goldsteini imaju kakvu-takvu prođu, tim prije što će ovo ekstremno lijevo piskaralo objaviti i da je „Franjo Tuđman gajio šovinistički odnos prema Srbima!“
Ovaj propali diplomata (koji je u Parizu, u svom kabinetu, držao Titovu sliku iznad glave!) kaže da je „Tuđman dao osnovne smjernice i pljačkaškoj pretvorbi i privatizaciji“ i da je „Tuđman oličenje hrvatskog provincijalizma“, itd. i tako redom.
Da, još ističe da je dobro što je umro, jer bi (kao pobjednik!) završio na Haaškom sudu, odnosno na robiji!
A da je nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj provedena lustracija i da su kažnjeni ratni dezerteri, izdajice i profiteri, teško da bi se danas mnogi od njih mogli javljati sa svojim (pri)glupim analizama i komentarima, zar ne profesore Goldstein?
Mladen Pavković