By U momentu kada sam poslao tekst ZATO IH SLUGE U RH NE VOLE! (https://bezcenzure.hr/branitelji/zato-ih-sluge-u-rh-ne-vole/) počeo sam pisati ovaj nastavak. Bio je četvrtak i izišao je novi „Hrvatski tjednik“. Odmah sam se javio Ivici Marijačiću s molbom da mi pošalje dva svoja teksta koja izvrsno pojašnjavaju protuhrvatske ponašanje onih koji bi trebali brinuti za hrvatske nacionalne interese. I dok sam slao taj tekst Ivica Marijačić mi ih je poslao. Planirao sam da nadnaslov Marijačićevog teksta o antihrvatskom napadu na Bujanca i Z1 TV bude naslov ovog teksta:
Jedan od najsramnijih skandala u Hrvatskoj posljednjih godina
Zato nisam ni mislio da bi trebao odgovoriti dragim prijateljima kao što je npr. Stijepo Mijović Kočan koji mi piše:
Dragi Joško,
Vrijeme je doista ograditi se od fašističkih načina demokrature Pupovca, Namjesnika i drugova im!
Dr.sc. Stijepo Mijović Kočan
Ali Marijačić je bio gost u emisiji:
PRESS KLUB TIHOMIRA DUJMOVIĆA – ANDRIJA HEBRANG, IVICA MARIJAČIĆ I IVICA ŠOLA (25.1.2024.)
https://www.youtube.com/watch?v=15v8iPoa8yM
Odgledao sam je i tek onda zahvalio Ivici na poslanim tekstovima uz komentar njegove rasprave sa imenjakom:
O NDH ja takvima dam za pravo jer je doista točno da je Trojni Pakt bio Savez Njemačke, Japana i NDH pa su Pavelić i tadašnja vlast mogle reći Hitleru NIŠTA OD RASNIH ZAKONA :)))
Naravno moram se često narugati jer mnogi ne uzimaju u obzir situaciju u svijetu u vremenu o kome govore i kako se manje brojni narodi moraju ponašati u takvim okolnostima.
Pa današnje hrvatske vlasti se boje i spomenuti da je Domovinski rat bio fašistička agresija Srbije na RH, što je u emisiji i konstatirao prof. dr. sc. Andrija Hebrang, a o čemu govori sam naslov moje knjige:
- Pečarić,Živjela nam antifašistička, tj braniteljska Hrvatska, Zagreb, 2015
Komentara ima više od 200 i ogromna većina je oduševljena Marijačićevim stavovima.
Meni je tu posebno bilo zanimljivo jer ni Marijačić ni Šola nisu povjesničari, a rasprava je bila o povijesti. Šola jest znanstvenik, ali bi se iz rasprave moglo zaključiti da je znanstveni zapravo Marijačić jer su njegovi stavovi stavovi jednog normalnog hrvatskog povjesničara koji je svjestan da su jugokomunistički povjesničari u vrijeme JB-Titovog jednoumlja nametnuli lažnu povijest pa ne treba ništa od toga prihvatiti i s dolaskom hrvatskih vlasti mora se iznova sve istinito napisati , a znanstvenik Šola se poziva na Stepinca, koji je velika hrvatska povijesna osoba, dapače hrvatski svetac, ali nije povjesničar.
Marijačićev stav je dobro poznat pa sam i ja na obilježavanju stote obljetnice Utemeljitelja RH u Vukovaru u svom govoru TUĐMAN I HAZU upozorio na to:
Danas još uvijek u hrvatskoj historiografiji vlada jugo-komunistička paradigma, dakle oni koji predstavljaju po akademiku Dušanu Bilandžiću, u prijedlogu za Tuđmanov izbor u HAZU, svijet koji se “sa svojom ideologijom, poretkom i svim strukturama urušio i preko noći postao mrtvi svijet”. Bilandžić dalje konstatira: “U tom kontekstu s jedne strane su preko noći obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće, a s druge strane je verificirana ona politička literatura koja je dijagnosticirala slom tog sada mrtvog svijeta državnog socijalizma. U tu vrstu literature spadaju i djela Franje Tuđmana.”!
https://bezcenzure.hr/vlad/tudman-i-hazu/
Zapravo akademika Bilandžića sam citirao u nizu svojih knjiga kao npr. u onima s akademikom Dubravkom Jelčićem:
- Jelčić i J. Pečarić,Tuđmanove tri sekunde, Zagreb, 2004.
- Jelčić i J. Pečarić,Tuđmanove tri sekunde. Drugo prošireno izdanje, Zagreb, 2007.
Prof. dr. sc. Ivan Biondić je Bilandžića citirao puno puta. Evo dva od više takvih njegovih tekstova koje možete naći na Internetu:
https://www.hazud.hr/otvoreno-pismo-akademskoj-zajednici-planetarne-hrvatske/
Međutim, nije jedino akademik Bilandžić govorio o tome. Na to nas upozorava prof. dr. sc. Miroslav Tuđman u časopisu Matice Hrvatske Kolo 3-4, 2010.:
Naslovnica, Tema broja: Dr. Franjo Tuđman – deset godina poslije
Miroslav Tuđman
Međunarodni poredak i mali narodi u djelu povjesničara i državnika Franje Tuđmana
U Tuđmanovom članku postoj dio gdje je Bilandžićeva formulacija koja se odnosi i na mnoge ‘istoričare’ u današnjoj RH:
Berlinski zid i znanstveno smeće
Nespremnost jugoslavenskih i hrvatskih komunističkih struktura da usklade svoju politiku (definicije zbilje) s realnošću, imalo je za posljedicu da su činjenice i realnost (p)ostali protivnici društvene prakse i društvenog poretka. Međutim, vanjske okolnosti su se promijenile i nikakav represivni aparat struktura nad pripadnicima društvenih mreža – od kontrole medija do Udbinih likvidacija – nije više mogao spriječiti učinke koje je pad komunizma i raspad Varšavskog pakta imao i na SFRJ. Neuporabljivost i fragmentarnost legitimnog znanja u novim je okolnostima to znanje učinilo ‘pravim smećem’ (13).
(13). Akademik Dušan Bilandžić izjavio je 1990-ih da »preko noći su obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova koji su postali pravo smeće«; A. Stipčević je još precizniji: »Mnoge i premnoge knjige iz komunističke ere zaista su završile na smetlištu, ali velika je većina imala ipak nešto bolju sudbinu – samljevene su u tvornicama papira« (A. Stipčević, 2000., str. 355.).
Aleksandar Stipčević: »Sudbina knjige«. Lokve: Naklada Benja, 2000.
Spomenut ću još samo prof. dr. Slavena Leticu koji je u svom tekstu dao i referencu o Bilandžićevoj tvrdnji:
- Dušan Bilandžić (1990.),Saldo sc. komunizma – (J)HAZU (1990.):«…preko noći su obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće».
https://hu-benedikt.hr/2017/03/prof-dr-slaven-letica-njihova-i-nasa-jezicna-domovina/
Spomenut ću još i Šolovo ukazivanje na paralelu istovjetnih pozdrava ZDS i SLAVA UKRAJINI uz vrijedne dokumente o tome. Šteta što ih nisam uvrstio u svoju knjigu:
- PečarićZa dom spremni i Slava Ukrajini,dragovoljac.com, 2022.:
https://www.dragovoljac.com/index.php/pecaric/30156-za-dom-spremni-i-slava-ukrajini
U Prilozima vam dajem oba teksta Ivice Marijačića iz najnovijeg broja „Hrvatskog tjednika“. Mislim da je nepotrebno izdvajati nešto iz njih jer ih treba pročitati u cijelosti, jer se radi o nevjerojatnoj potvrdi sprovođenja velikosrpskog Memoranduma SANU 2 od strane vlasti u RH. Radi se o tekstovima (Hrvatski tjednik, 25. 1. 2024.):
VIJEĆE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE POSTUPILO KAO SERVIS PUPOVČEVIH ČETNIČKIH NOVOSTI
I PRIVREMENO ZABRANILO EMITIRANJE BUJICE
i
VRIJEME JE DA SE KAŽE:
SLOBODNO NAPUSTITE HRVATSKU AKO VAM SMETAJU GRB S PRVIM BIJELIM POLJEM, HOS, ZDS…
S nestrpljenjem sam očekivao nastup Velimira Bujanca kod Marka Jurića. Rečeno je da će biti u vrijeme kada se emitira Bujica. Nisam mogao naći i poslije polasatnih pokušaja zvao sam Velimira, koji mi je objasnio o čemu se radi i da ću dobiti – kao i inače – obavijest i link kada bude na you tubeu. I dobio sam:
PODCAST VELEBIT – Bujanec: Nikad se neću odreći pozdrava ‘Za dom spremni’
https://www.youtube.com/watch?v=FMGCIgVJDjY
U momentu dok ovo pišem je već blizu 32000 pregleda i preko 600 sjajnih komentara.
Naravno posebno je zanimljiva činjenica da je kao što je već konstatirano u tekstu Tanje Belobrajdić na laži zasnovana priča o sukobu u Vukovaru, tako je i optužba protiv Bujanca i Z! TV također zasnovana na lažima,
To je i očekivano ‘priča’ jer kada su već svjetski moćnici odredili da vlasti u RH moraju biti srpske sluge, vlast i dobar dio oporbe se tako mora i ponašati. Zna se da je Srbima laž najviše pomogla u povijesti, a njihove sluge moraju tako i raditi, zar ne. Pa mnogima je već jasno da su gazde hrvatskih političara odlučile da je u RH najvažniji Milorad Pupovac i da svi koji su njihove sluge moraju slušati Pupovca i biti srpske sluge. Pri tome njihove gazde i pokazuju koliko im se gade sluga upravu s pozdravima tj. svojim odnosom prema pozdravima ZDS i Slava Ukrajini.
Puno puta sam o tome pisao i o ZDS i HOSu napisao puno knjiga, pa se možete upitati: Čemu onda naslov mog teksta: PRELIJEPA HRVATSKA PRIČA?
Zapravo kraj Bujančevog gostovana pokazuje što sam mislio kada sam u nedavnom intervjuu, koji također dajem u Prilozima, na dva zadnja pitanja odgovori istom tvrdnjom koja otprilike govori o tome da čemo doživljavati ovo što doživljavamo iz dana u dan sve dok hrvatski narod ne izabere vlast sastavljenu od Hrvata, a ne od onih koji za sebe kažu da su Hrvati.
Naime, i Marijačić u svom tekstu ima prilog koji govori o ogromnim gubitcima Z1 TV zato što je Bujanac kao čovjek koji voli svoju domovinu i poštuje zakone koje je ona donije odbija i samu pomisao da pljune na njih zato što sluge svjetskih moćnika tj. u danom momentu srpske sluge počinju i kažnjavati one kojima vole svoj narod i svoju državu i nisu im važniji svjetski moćnici odbio se ograditi od legalnog pozdrava glasovite postrojbe iz Domovinskog rata.
Svjestan tih gubitaka mislio je i počeo se pakirati vjerujući da će dobiti otkaz, I dok se pakirao došli su mu čelni ljudi Z1 TV i rekli da bi oni njemu dali otkaz da se je on ogradio od ZDS, od mnogih slavnih HOS-ovaca.
Da, takva bi bila RH da na vlasti imamo Hrvate, a ne one koji za sebe samo kažu da su Hrvati, zar ne?
Pa vidjelo se i nedavno u Vukovaru, Škabrnji,… što o tome misli hrvatski narod i kako nazivaju one koji kažnjavaju i Bujanca i Z1 TV:
- Pečarić, Vukovar: Trijumf Tuđmanizma dragovoljac.com, 2023.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/VukovarTrijumf.pdf
Time je Z1 TV pokazala da je doista hrvatska televizija kojoj je važniji hrvatski nacionalni interes i dobrobit hrvatskog naroda od svog osobnog.
Zato moram revidirati moj stari stav koji je davno za izbore prenio – mislim baš u Bujici – Luka Podrug: Pred izbore isključite televizore i uključite mozak.
Sada znamo da imamo i hrvatsku televiziju pa treba koristiti pravilo:
PRED IZBORE UKLJUČITE MOZAK I GLEDAJTE SAMO HRVATSKU Z1 TV.
Josip Pečarić
PRILOZI
Jedan od najsramnijih skandala u Hrvatskoj posljednjih godina
VIJEĆE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE POSTUPILO KAO SERVIS PUPOVČEVIH ČETNIČKIH NOVOSTI
i privremeno zabranilo emitiranje Bujice
Pod 1) Ovo je skandal u kojemu jednom državno tijelo ustaje protiv odluke Visokoga prekršajnoga suda, protiv medijske slobode, protiv hrvatskih legalnih oslobodilačkih postrojba i, napokon, protiv zakonitoga simbola ZDS. Ovo je dosad najsramnije stajanje jednoga državnog tijela na stranu agresora na Hrvatsku
Pod 2) Treba zapamtiti imena članova Vijeća za elektroničke medije
Josip Popovac, Robert Tomljenović, Mladen Čutura, Katja Kušec, Anita Malenica, Davor Marić i Željko Topić žrtvovali su vlastiti nacionalni i profesionalni dignitet, ako ga uopće i imaju, radi potreba jedne velikosrpske Pupovčeve histerije. Nitko nije zaslužio takav bijedan život kukavica, poltrona i izdajnika
Piše: IVICA MARIJAČIĆ
Vijeće za elektroničke medije Agencije za elektroničke medije prošloga je tjedna jednoglasno odlučilo privremeno oduzeti koncesiju za pružanje medijskih usluga Z1 televiziji u trajanju od četiri (4) sata i to dana 26. siječnja od 19 do 23 sata. U tom intervalu, Z 1 televizija dužna je emitirati obavijest o zabrani. Zabranu je donijelo zato što smatra da je u emisiji Bujica, popularnoga voditelja Velimira Bujanca, emitiranoj dana 8. prosinca, u dva navrata došlo do kršenja članka 14 Zakona o elektroničkim medijima.
U obrazloženju odluke Vijeće za elektroničke medije ističe da je vlastitim zapažanjem i po prijavama građana utvrdilo kršenje člana 14 spomenutoga zakona i to u emisiji Bujica uživo kada su se javila dva gledatelja i uporabila pozdrav Za dom spremni, a voditelj Velimir Bujanec od tih se pozdrava nije ogradio, nego je u jednom slučaju rekao „ja se pridružujem pozdravima“, a u drugome ‘ja vas ne ću prekidati’. Vijeće smatra da je time došlo do kršenja Zakona o elektroničkim medijima koji u članku 14, st. 2 propisuje ‘zabranjuje se u audio i audiovizualnim medijskim uslugama poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje i diskriminacije na osnovu rasne etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog i drugog uvjerenja… ksenofobije, ideja fašističkih, nacističkih i komunističkih i drugih totalitarnih režima’.
Članovi Vijeća za elektroničke medije koji su donijeli ovu odluku su: Josip Popovac koji je i predsjednik toga tijela, zamjenik mu je Robert Tomljenović, a ostali članovi su Mladen Čutura, Katja Kušec, Anita Malenica, Davor Marić i Željko Topić.
Ovo tijelo pod izravnim je nadzorom ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Odluka je, kao što smo naveli, bila jednoglasna. To što je jedan član Vijeća i prije objave izvijestio Velimira Bujanca o tome što se dogodilo, ne znači da je taj član bio i protiv, opravdavao se da njegovo protivljenje ionako ništa ne bi značilo. Kako smo doznali, nije bilo spora oko izricanja zabrane Z 1 televiziji, bilo je tek rasprave oko visine kazne. Zamjenik Vijeća za elektroničke medije Robert Tomljenović predlagao je da zabrana traje tri dana, no tome su se suprotstavili navodno Anita Malenica i još neki pa su se suglasili da to bude četiri sata. Robert Tomljenović po istupima je najradikalniji protivnik Z1 televizije i emisije Bujica, on se inače smatra poduzetnikom u segmentu medijskih usluga, neki bivši čelni ljudi s HTV-a pamte ga po zlu, a doživljava ga se danas kao glas Šolakove, dakle srpske medijske grupacije. On je navodno bio kandidat Nine Obuljen za predsjednika Vijeća za elektroničke medije, ali je Plenković to spriječio.
Strašan politički autogol Plenkovićeva HDZ-a
Bilo sve to istina ili ne, zanimljivo je kako se nitko do ostalih članova nije sjetio oponirati predloženoj zabrani, ako ne zbog elementarne obrane nacionalne časti i pravednosti, onda barem zbog odavno donesenih sudskih presuda u pogledu pozdrava Za dom spremni koje implicite obvezuju svakoga kada odlučuje o ovakvim pitanjima. Naime, Visoki je prekršajni sud 2000. godine odlučio na plenarnoj sjednici svih svojih sudaca da u pozdravu Za dom spremni nema ničega spornoga kada se on koristi u kontekstu Domovinskoga rata i izvan totalitarnoga konteksta Drugog svjetskog rata. Ta odluka Visokoga prekršajnoga suda donesena je velikom većinom glasova, više od 90 posto sudaca VPS izjasnilo se za nju. Ona je smjernica nižim sudovima, ali i ovakvim upravnim tijelima u postupanju u situacijama u kojima se rabi taj simbol. Ostaje, naravno, pitanje zašto je Vijeće za elektroničke medije ignoriralo tu odluku. A još je važnije pitati kako to da nitko od članova Vijeća nije imao potrebu reći da su po tim pozdravom postrojbe HOS-a 90-ih branile Vukovar i ostale dijelove bojišnice pred najezdom jugoslavenske vojske i četničkih postrojba.
Na početku obrazloženja ove odluke o privremenome oduzimanju koncesije Z1 televiziji Vijeće navodi da je vlastitim opažanjem i prijavama građana utvrdilo kršenje Zakona. Nije imenovalo koji su to građani prijavili Bujicu, no s tom prijavom pohvalile su se istoga dana Pupovčeve Novosti. Dakle, Vijeće za elektroničke medije reagiralo je de facto na prijavu Pupovčevih pročetničkih Novosti koje već godinama vode kampanju protiv pozdrava Za dom spremni. Posredstvom Pupovca, zapravo Srbija pokušava slomiti kralježnicu Hrvatskoj jer ako se pozdrav Za dom spremni proglasi zločinačkim i zabrani, onda je i obranu Vukovara i ostatka Hrvatske moguće smatrati zločinačkom, a time bi se amnestirala uloga agresorske Srbije u tom ratu. Samo politički slijepci ne mogu shvatiti te namjere neprijatelja Hrvatske.
Je li obrana Domovine pod pozdravom ZDS krimen, onaj po kojemu danas može svatko pljuvati i progoniti ga na mig Pupovčeve komponentne koalicijske vlasti i jesu li Pupovac i njegovi četnici, te njegovi medijski jurišnici, iznad zakona i mjera svih stvari u ovoj državi?
Izbjegavajući, dakle, zauzeti ispravan i jedini mogući stav prema pozdravu Za dom spremni iz razdoblja Domovinskoga rata i izbjegavajući se zamjeriti hrvatsko-četničkoj koaliciji na vlasti, poglavito Pupovcu, njegovim Novostima i ministrici Nini Obuljen (od ranije poznatoj po histeričnome animozitetu prema svakom hrvatskom izričaju u slučaju pokojnoga generala Praljka i u slučaju knjige jugonacionalističke autorice Snježane Kordić), Vijeće za elektroničke medije postupilo je kao servis Pupovčevih četničkih Novosti. Ovo je zacijelo jedan od najvećih skandala u Hrvatskoj posljednjih godina, skandal u kojemu jednom državno tijelo ustaje protiv odluke Visokoga prekršajnoga suda, protiv medijske slobode, protiv hrvatskih legalnih oslobodilačkih postrojba i, napokon, protiv zakonitoga simbola ZDS. Ovo je dosad najsramnije stajanje jednoga državnog tijela na stranu agresora na Hrvatsku.
U političkome smislu, ovo je prevelika pljuska i autogol Plenkoviću i njegovu HDZ-u. Prilično je, dakle, jasno kako to režimsko tijelo postupa. Udovoljava željama vlastodržaca, odnosno hrvatsko-četničke koalicije, u ovomu slučaju Miloradu Pupovcu i njegovoj pročetničkoj politici. U interesu nezamjeranja, članovi Vijeća žrtvuju vlastiti nacionalni i profesionalni dignitet, ako ga uopće i imaju. Kakav bijedan život kukavica, poltrona i izdajnika!
……………..
Okvir 1
- N) Z1 ostaje bez financijske potpore
Naposljetku, veoma je važno podsjetiti na teške poslovne posljedice ove zabrane. S obzirom na to da Vijeće za elektroničke medije izriče mjeru zabrane Z1 televiziji treći put u zadnjih desetak godina, ova će medijska kuća ostati bez financijskih poticaja kakve imaju vi elektronički mediji s odobrenim koncesijama. Riječ je o iznosi od oko 300 tisuća eura. Izostanak sredstava podrazumijeva i vjerojatnost ozbiljnih teškoća u poslovanju i plaćanja tehničkoga osoblja, snimatelja, novinara i ostalih. Z1 televizija nema pravo na žalbu na odluku Vijeća za elektroničke medije. Ima pravo na upravni postupak što će vjerojatno i poduzeti, no to će trajati godinama. Na kraju, ako i dobije u tom sporu, imat će pravo na nadoknadu izgubljene dobiti, ali do tada će Pupovčeva agresorska frakcija srpske nacionalne manjine ostvariti sve svoje ciljeve koje postiže instrumentalizacijom državnih institucija. A ako i izgubi, ne će Pupovca boljeti glava zbog toga, kao ni članove VEM-a jer će njihovo bezakonje plaćati hrvatski građani, a ne oni osobno.
…………………
Okvir 2
- NN) U Hrvatskoj je dopušteno vrijeđanje samo Hrvata i svega hrvatskoga
- N) Za VEM nema zabrana u slučajevima Lepe Brene na HTV-u, prijenosa iz Kumrovca i Srba, ili u slučaju Šprajcova srpskoga primitivluka prema biskupima
Pozivanje na članak 14 Zakona o elektroničkim medijima očito je refleks koji se aktivira samo na određene podražaje. Vijeće za elektroničke medije nije dosad posezalo za sankcijama u bezbrojnim drugim situacijama u kojima elektronički mediji predvode istinsku huškačku kampanju i protiv hrvatskih interesa i domoljubnih osjećaja.
Nedavno je srbijanska pjevaljka Lepa Brena, koja je pjevala četnicima, što svi znaju, u doba najstrašnijih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima, u emisiji Hrvatske televizije, u razgovoru s urednicom i voditeljicom reklamira svoje čarape, ali još je bolnije da ona implicite promiče svoje jugosrpsko smeće na HTV-u. Unatoč ogorčenju cijele javnosti, VEM je kaznio HTV simboličnom novčanom kaznom, a ne zabranom emitiranja programa. Novčana kazna iznosi 13 270 eura.
Kada HTV emitira velike priloge iz Kumrovca sa skupova na kojima se veliča jugoslavenski diktator Josip Broz Tito, na kojemu je mnoštvo komunističkih simbola, tuđinskih zastava i jugosrpskih šovinističkih poruka i pokliča pod kojima su masovno likvidirani Hrvati, Vijeće ne osjeća potrebu ni vlastitim opažanjem ni po prijavama građana reagirati i izreći bilo kakvu zabranu. Kada emitira, primjerice, izvješće iz Srba, sa skupa na kojemu se otvoreno veliča četnički pokolj Hrvata, VEM također šuti, kada govornica sa skupa u Brezovici poručuje izravno u programu da su pobijeni Hrvati po slovenskim jamama i masovnim grobnicama bili šljam, nema također nikakvih reakcija.
Kada je ljevičarski voditelj Zoran Šprajc vrijeđao hrvatske biskupe i to u ožujku poručujući im ‘ako već morate, gospodo svećenici, biskupi i nadbiskupi, ženite se pa jebite svoje žene ili svoje kolege, svoje kolegice, jebite svoje župljanke, jebite sami sebe, međusobno se jebite, samo nam ne dirajte našu djecu…’, zaključak VEM-a na prijavu udruge U ime obitelji bio je da nije bilo nikakvoga vrijeđanja.
Prilično je, dakle, jasno kakav je standard uspostavila hrvatsko-srpska koalicija: dopušteno je vrijeđati Hrvate i sve hrvatsko – to se ne kažnjava nego nagrađuje. Rigorozno se kažnjava svako iskazivanja hrvatskoga domoljubnoga osjećaja i hrvatskih vrijednosti jer te vrijednosti vrijeđaju agresorske Srbe, a oni su za vlast i za članove Vijeća za elektroničke medije moralni svjetionici i politički i znanstveni autoriteti kojima se treba klanjati.
Hrvatski tjednik, 25. 1. 2024.
VRIJEME JE DA SE KAŽE:
SLOBODNO NAPUSTITE HRVATSKU AKO VAM SMETAJU GRB S PRVIM BIJELIM POLJEM, HOS, ZDS…
Pod) U Hrvatskoj je dvadesetak nacionalnih manjina i zanimljivo je da grbovi, zastave, murali, pozdravi, HOS i slične oznake baš nikomu ne smetaju osim velikosrpskoj frakciji srpske nacionalne manjine i zadrtim jugonostalgičarima koji najčešće svoje bolesne ideološke opsesije prikrivaju navodnim ponosom na Domovinski rat i na partizane u Drugom svjetskom ratu. To je spajanje nespojivoga. Branitelji su ponos, a partizani najveća sramota hrvatskoga naroda. Ne postoje vojska, pokret ili režim u hrvatskoj povijesti koji su iza sebe ostavili toliko krvi i zla kao oni
Piše: IVICA MARIJAČIĆ
Jedan mural na pročelju neke stambene zgrade u Zadru vjerojatno ne bi bio ni zapažen da nije komesarskoga udbaškoga duha u pojedinaca koji valjda misle da Hrvatska i hrvatski narod nemaju budućnosti ako ih oni ne će spašavati propisivanjem svoga ideološkoga čistunstva. Mural koji prikazuje vojnika s kacigom na glavi na kojoj je hrvatski grb, iznad kojega piše „Naša Oluja još traje“, a ispod „Tornado“, što je naziv zadarske navijačke skupine, zasmetao je predsjedniku zadarskoga SDP-a i vijećniku u Gradskome vijeću Zadra Danijelu Radeti koji svoju potporu izglasavanju proračuna vladajućem HDZ-u uvjetuje uklanjanjem toga murala koji, što se njega tiče, predstavlja poraženoga vojnika, ustašu, fašista. Odakle on zna da je to ustaša i da je to poraženi, vojnik, fašist itd., nije objasnio. Ljevičari, baštinici jugokomunističke partije zapravo ni nemaju potrebu ništa objašnjavati, dovoljna je njihova intuicija za ideološku pravovjernost i to bi trebao biti zakon za sve. Relativno mladi SDP-ovac Radeta nije povjesničar ni humanistički izobražen čovjek da bi išta znao o tomu i tu smo onda na području solipsizma gdje više nije moguć zdravorazumski ni znanstveni dijalog: on je umislio da je to fašistički simbol i kraj priče. Mural je tu godinama, nikomu ne smeta, ni građanima ni svim drugim političarima, nitko ništa ne vidi sporno na njemu, ali jedino je važno što nadobudni SDP-ovac misli. Na identičan način mogao je umisliti i da je majmun, zahtijevati kavez i time uvjetovati svoju potporu proračunu u Gradskome vijeću Zadra. Nakon njegova zahtjeva, udruge HOS-a prošloga su se tjedna u Zadru okupile pored spomenutoga murala i dale do znanja da će ga braniti. Nakon toga nekolicina primitivaca u Zadru fizički je napala Radetu pa je sve završilo na policiji. A on je taj incident prenapuhao. Relevantni su povjesničari odavno objavili relevantne znanstvene članke o tomu kada se kroz povijest pojavljuju hrvatski grbovi s prvim bijelim poljem, a to je ono što Radeti na zadarskome muralu najviše smeta. Bezbroj je primjera grba s prvim bijelim poljem dugo prije pojave ustaškoga pokreta. Napokon, grbovi na zgradi u austrijskome Innsbrucku i na krovu crkve svetoga Marka u Zagrebu i na niz drugih mjesta to dokazuju. Umjesto da zadarski gradonačelnik dr. Branko Dukić činjenicama odgovori vijećniku Radeti, on se izmotava kvaziargumentacijom o nepotrebnome vraćanju u prošlost, što vijećnika Radetu samo dodatno motivira da provocira. Svoje neznanje SDP-ov vijećnik pokušava prikriti aporijom o navodno vlastitome jednakom ponosu na Domovinski rat i na partizane u Drugome svjetskom ratu jer su, smatra, jedni i drugi pobjednici. Da, jesu, doista, ali su partizani bili pobjednici za Jugoslaviju, a hrvatski pobjednici za Hrvatsku. Pobjednici iz 1945. postali su gubitnici 1995. Spajanjem nespojivoga, dakle hrvatskih branitelja i jugoslavenskih partizana, pokušava se zaboravom prekriti zločinački karakter Jugoslavije, njezine vojske i njezine Partije. Partizani jesu najveća sramota hrvatskoga naroda u cijeloj povijesti, o čemu dovoljno svjedoče polja smrti u Hudoj jami, Teznome, Jazovki… Ne postoje vojska, pokret ili režim u hrvatskoj povijesti koji su iza sebe ostavili toliko krvi i zla kao jugoslavenski okupatori. U Hrvatskoj je dvadesetak nacionalnih manjina i zanimljivo je da grbovi, zastave, murali, pozdravi, HOS i slične oznake baš nikomu ne smetaju osim agresorskoj komponenti srpske nacionale manjine i Jugoslavenima koji se ne mire s propašću voljene im Titove satrapije. Zar svi ostali, Hrvati i pripadnici svih nacionalnih manjina, a to je više od 99 posto građana, doista moraju biti taoci bolesnih ideoloških fiksacija tih ekstremnih Srba i Jugoslavena i zar nije vrijeme da na taj teror, koji se iz Jugoslavije već 34 godine održava i u samostalnoj Hrvatskoj, golema većina kaže već jednom takvima da slobodno napuste Hrvatske ako im ona ne sviđa.
Sada kada se vidi da je vrag odnio šalu i da geopolitička situacija u svijetu ne izgleda odveć optimistično, vladajući Plenkovićev HDZ prihvaća ideju o vraćanju vojnoga roka u Hrvatsku koji, da je reda i da nije država iskliznula iz ruku domoljuba u ruke prevaranata i izdajnika, nikada ne bi ni bio ukinut. Prvo su se HDZ-ovci izrugivali s prijedlogom koji je iznio zamjenik predsjednika Domovinskoga pokreta Mario Radić, a onda, kada je Plenković mućnuo glavom i rekao naglas da to nije za odbaciti, svi su se uozbiljili i papagajski počeli ponavljati da treba o tomu razmisliti. Pobjednička je Hrvatska vojska bila najsvjetliji simbol hrvatske države i hrvatske pobijede, ponos naš nacije. Pobjede iz 90-ih takve su da su jednostavno zadivile čitav svijet. Naravno da Hrvatska nije bila ekonomski toliko moćna izdržavati 200 tisuća ljudi koji su bili mobilizirani u Oluji, ali je mogla očuvati jezgru i njegovati kult hrvatskoga vojnika koji bi poticao mlade da biraju časnička zanimanja i da budu ponosni na svoje očeve i djedove. Sve su, na žalost, uništili Mesić, Račan, ministar obrane Radoš koji se rugao da ta vojska više nikoga ne bi mogla pobijediti i koji je dao tajne dokumente o prisluškivanju Miloševića jednome tjedniku, bez ikakvih posljedica. Proces uništenja Hrvatske vojske počeo je odmah nakon 2000. godine Mesićevom smjenom najuspješnijih ratnih zapovjednika, zatim masovnim čistkama u obavještajnome sektoru, huškačkim kampanjama protiv navodnih Tuđmanovih generala i forsiranjem navodnih Mesićevih i generala JNA. Diskreditacija pobjedničke vojske nastavljena je suđenjima zapovjednicima po zapovjednoj odgovornosti gdje su ih ponižavali dovodeći agresorske vojnike kao svjedoke protiv njih. Trećesiječanjska vrhuška činila je to, naravno, namjerno, a ne samo zato što su bili nestručni, neznalice i previše glupi za takve funkcije. Tadašnji se predsjednik Mesić vulgarno na Dan pobjede, 5. kolovoza, izležavao na nekoj plaži i nije htio doći u Knin na obilježavanje toga najvažnijeg dana u hrvatskoj povijesti. Fotografiju na kojoj se izležava gol na plaži kao svinja, a nogu preko njega prebacio tada lojalni mu Ivan Zvonimir Čičak, poslao je u svijet. Hrvatska se kao zgražala, ali opet ga je nakon pet godina izabrala i na drugi predsjednički mandat.
One koji su učinili sve da unište Hrvatsku vojsku nije, naravno, briga jer u slučaju budućega rata ne će ionako ginuti njihova djeca. Niti je Hrvatska vojska postala brand, niti je itko nakon 2000. zaustavio proces njezine destrukcije. Sada se nabavom vojnih zrakoplova, tehnike i najavom vraćanja vojnoga roka pokušava spašavati stvar, a hoće li se u tomu uspjeti, vidjet će se. Ima i protivnika te ideje – neki to, naime, smatraju procesom nepotrebne militarizacije. To su oni koji prvi šmugnu čim se zapuca, a traže i očekuju od tuđih sinova da im čuvaju imovinu i roditelje koje ostavljaju u Hrvatskoj. Odnos prema Hrvatskoj vojsci bio je i ostao odraz odnosa prema hrvatskoj državi. Da su vlastodršci nakon 2000. godine imali drukčiji odnos prema hrvatskoj državi, ne bi bila uništena Hrvatska vojska. Da hrvatski birači nisu takvima na izborima davali vlast, ne bi morali danas strahovati hoće li im djeca sutra opet ginuti.
Hrvatski tjednik, 25. 1. 2024.
RAZGOVOR MLADENA PAVKOVIĆA S AKADEMIKOM JOSIPOM PEČARIĆEM
10.01.2024.
S hrvatskim akademikom Josipom Pečarićem uvijek ima tema za razgovor. Najčešće se javlja na određenim portalima, ili kako bi on rekao-koji ga žele objaviti. Otvoren je, ali i britak kao sablja. Često ulazi u polemike, pa se za razliku od ostalih njegovih kolega s HAZU stječe dojam da na određeni način i „blati“ ovu instituciju, što nije i ne može biti točno. Prije bi bilo da za razliku od njega, jedan dio akademika (da se malo našalimo) „spava zimski san“ i da mnoge aktualne teme kraj njih prolaze kao voda ispod mosta. Uskoro će se birati novi članovi ove najvažnije hrvatske kulturne institucije, pa nas je prije svega zanimalo – koliko ga kao člana ove Akademije uistinu zanima ova tema? Rekao je:
– Izbori su najvažniji dio našeg djelovanja iz jednostavnog razloga što u Akademiju trebaju ući najbolji znanstvenici i umjetnici, oni koji su na ponos svom narodu. Kad usporedim Akademiju pod današnjom upravom mnogo sam zadovoljniji nego pod onom koju smo imali prije nje. Dovoljno je pogledati samo podnaslov jedne moje knjige iz tog razdoblja:
- Pečarić, Pišem pisma odgovora nema! 2. / Je li Akademiji važna znanost,Zagreb, 2017. str. 212.
S druge strane pogledate moju knjigu:
- Pečarić,Priznajte Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu!,
dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/HPC1.pdf
https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/
Ona počinje mojom tvrdnjom koja tadašnjoj upravi sigurno nije bila draga:
„Zapravo, priznanje Hrvatske pravoslavne crkve od RH važnije je za samu državu nego za Vašu Crkvu.“
Akademik Pečarić arhiepiskopu Aleksandru
na Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima 2015.
Danas u toj knjizi imate nešto što je na tragu toj izjavi:
„U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.“
HAZU: Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku Uniju
Možete li zamisliti da je tadašnji Predsjednik HAZU izrekao nešto slično današnjem predsjedniku na predstavljanju moje knjige:
- Pečarić, Akademik Kuzma Kovačić, Zagreb, 2022. str. 342.
Naime u Knjižnici HAZU 9. studenoga 2022. na hrvatskim portalima možete naći i slijedeće:
Za akademika Pečarića akademik Neidhardt je kazao da je matematičar svjetskog glasa, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti s više od 1000 znanstvenih radova iz područja matematike, u široj javnosti naročito poznat po svom publicističkom radu u sklopu kojeg je objavio više od 135 knjiga posvećenih uglavnom temama vezanima uz stvaranje i izgradnju hrvatske države.
„Rijedak je primjer da jedan akademik piše knjigu o drugom akademiku, pogotovo znanstvenik o umjetniku. Prvi predsjednik naše Akademije Franjo Rački na otvorenju Akademijine palače 1884. rekao je da se u ovom hramu rukuju znanost i umjetnost. I doista, u Hrvatskoj akademiji na djelu je sretna sinergija znanstvenika i umjetnika koja obogaćuje naš stvaralački duh i potiče našu kreativnost.
Upravo zahvaljujući toj sinergiji i komplementarnosti znanosti i umjetnosti Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti opravdava svoje ime i profilirala se kao institucija od najvišeg ugleda i povjerenja, koja radom svojih članova te znanstvenih i umjetničkih jedinica obogaćuje intelektualni i duhovni život Hrvatske, ali i Europe i svijeta. Da parafraziram Franju Račkog, ovom knjigom se znanstvenik Pečarić rukuje s umjetnikom Kuzmom Kovačićem“, rekao je akademik Neidhardt.
- Što mislite, je li postoji mogućnost da akademik postane i neki novi goldstein?
Ako Goldstein nije uspio dok je bila prethodna uprava doista mi izgleda nevjerojatno da bi danas to uspjelo nekome sličnom. Ne zaboravite da je tada Goldsteinov otac bo posebni savjetnik Predsjednika Vlade RH. S druge pak strane danas je Goldstein poznati i po svom čuvenom ‘znanstvenom’ otkriću pod imenom Ivo Drobilica. Također za mnoge njegove kolege malo tko i vjeruje da su istinski znanstvenici. Istina priznaje im se da su ‘istoričari’. Istina, kao i u vrijeme posebnog savjetnika Predsjednika vlade tate Goldsteina koji je bio neškolovani amater povjesničar, takvi još uvijek imaju potporu političara kojima nije interes hrvatskog naroda važan, već samo gledaju što je važno svjetskim moćnicima koji su bili i još uvijek su protivnici samostalne hrvatske države i pomagali su fašističku srpsku agresiju na Hrvatsku. Naravno i sudstvo ne zaostaje za njima. To sam vidio i na prvostupanjskom suđenju u Zagrebu kada me je Goldstein tužio zbog nanesenih patnji zbog mog pisanja. Svojevremeno je u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja 2002. predlagao i kazneno gonjenje:
“Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti”.
Danas su mu svjedokinje supruga i kćerka:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Od specijalne vrste antisemitizma, do padanja u nesvijest. A znate li za koju me je knjigu tužio?
Vjerovali ili ne radi se o knjizi:
- Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portaldragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
I to je sutkinji logično. Kao što joj nije logično da ja iz njegovih tvrdnji o broju žrtava u Radnom logoru Jasenovac za koje postoji niz knjiga koji pokazuju da je popis u Jasenovcu u velikoj mjeri krivotvorina, ili izmišljanje nekakve drobilice kojoj dovoljno da netko zaključi da on to radi jer posredni želi dokazati tzv. genocidnost hrvatskog naroda. Pa svi znaju da je laž o Jasenovcu bila okosnica te ‘dokaza’ i prije, a i danas na njoj inzistiraju mnogi u RH.
- HAZU sigurno ima svoje mjesto u hrvatskoj kulturi, ali je li se, po Vama, ova institucija dovoljno cijeni, ili tko su „protivnici“ današnjih akademika?
Bio bih sretan kada bi bilo tako kako se može shvatiti iz Vašeg pitanja, jer to bi značilo da su akademici jedinstveni kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi. Već sam u usporedbi prethodne i sadašnje uprave pokazao da to nije tako. Ja sam jednostavno -nadam se duhoviti – davno rekao da Hrvate dijelim na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati. Hrvati su svi oni kojima je u srcu Hrvatska, a onim drugima je Jugoslavija. A siguran sam da znate i onu moju pitalicu:
-Koja je razlika između četnika i Jugoslavena?
-Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik.
Sadašnju Akademiju danas više cijene oni prvi, nego onu s prethodnom upravom, i obrnuto.
- Znanstveni časopisi koje ste osmislili i uređujete iznimno su cijenjeni, ili… se i tu nešto mijenja?
Zapravo su postigli nevjerojatan uspjeh. Ima ih četiri i sva četiri su na svjetskim listama. Najuspješniji su dva iz oblast za koju me neki i nazivaju „kraljem nejednakosti“. Naime najbolji svjetski časopisi su svrstani u kategorije Q1 i Q2. Iz RH su samo 2 časopisa u Q1 i isto toliko u Q2. Od dva u Q1 jedan je moj, a i od 2 u Q2 jedan je moj. I još je taj koji je u Q1 u top 5% svjetskih časopisa iz matematike. Točnije petnaesti. A mijenja se jer je izdavačka kuća koja ih tiska ‘zaboravila’ naše dogovore – koje naivan znanstvenik nije stavio na papir, pa su zaključili da je njihov ugled (čitaj novac) mnogo značajniji od moga (znanstvenog). Kad je tako zatražio sam da se moje ime više ne spominje ni kao glavni urednik, ni kao glavni urednik osnivač u tim mojim časopisima. Nadam se da će ovih dana o tome izaći i knjiga:
- Pečarić, Pomozi sirotu na svoju sramotu!, / Više to nisu moji časopisi.
Kao i cijeli niz drugih mojih knjiga trebala bi biti objavljena na portalu dragovoljac.com.
Međutim tu je najvažnije da je veći dio mojih doktora, koji su uglavnom dolazili kod mene kada nisu uspijevali doktorirati kod drugih i kada im je prijetio odlazak sa sveučilišta sada se priklonio drugoj strani. Od takvih sam stvorio možda najpoznatiju grupu iz nejednakosti u svijetu. Umjesto u srednje škole, postigli su jako puno na sveučilištima: najviša zvanja, dekanica, prodekani, predsjednica HMD-a…. Jednom riječju sve me to jako podsjeća na one riječi HRVATSKOG predsjednika. „Stvori sam Hrvatsku s ljudima s kojima ni kavu ne bih popio“. Ja s ovima više je popiti sigurno neću.
- Koliko ste dosad objavili knjiga?
Spomenuta knjiga će biti 180. publicistička, a s matematičkim to bi bila 223. knjiga.
- Malo se piše o toj Vašoj iznimno plodnoj nakladničkoj djelatnosti, a iako ste akademik baš Vas i ne viđamo u emisijama tzv. nacionalnih televizija…
Mislim da je i ovaj naš razgovor pokazao zašto je to tako.
- Pratite li hrvatsku političku scenu, recimo svakodnevna „prepucavanja“ između predsjednika Vlade i predsjednika Republike…
Pratim.
- Na čijoj ste Vi strani?
Već sam puno puta napisao da će te političare koji rade za svjetske moćnike, a ne za interese hrvatskog naroda prepoznati, jer podržavaju:
- Laži o Stepincu:
- Laži o Jasenovcu; i
- LAŽI o ZDS.
Vidite li Vi iolu bitnu razlika između njih kada su u pitanju ove laži?
- Kod nas, izgleda, nema šanse da još dugo prestanu podjele na lijeve i desne, na ustaše i partizane…Mislite li da ovakve teme zanimaju i mlade?
Vjerojatno ste u pravu. To će trajati sve dok hrvatski narod ne izabere vlast sastavljenu od Hrvata, a ne od onih koji za sebe kažu da su Hrvati.Za
- I na kraju: postoji li način da se zaustavi falsificiranje hrvatske povijesti, poglavito one vezane uz kontraverzne pobjede partizana nakon II. svjetskog rata, ali i današnje, suvremene povijesti?
Na ovo Vam mogu odgovorite kao i malo prije. Vlast sastavljena od Hrvata to će lako riješiti.
Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ
Izvorni autor: Mladen Pavković/UHBDR91./Foto:M.P.
https://bezcenzure.hr/vlad/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://kamenjar.com/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://viktimologija.com.hr/wp/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://infokiosk.net/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://www.tjedno.hr/cetnik-je-posteni-cetnik-a-jogoslaven-je-pokvareni-cetnik/
https://hfi.mobi/page-228.html
