By Podjeli
Danas je taj dan, Plenković odlazi po novi mandat na Pantovčak.
Predsjednik će mu protokolno uručiti pravo da upravlja, da dijeli, da oduzima, imenuje i sve ostalo što je radio i protekle četiri godine.
No slavilo se jučer, kako smo imali priliku čuti od svih novinara koji imalo drže do sebe.
Jučer je bilo najvažniji događaj u novinarskoj praksi, izvijestiti tko je upravo došao, tko je ušao i tko još treba doći u taj restoran, dobiti izjavu na samom ulazu, bio je domet novinarstva jučer.
Sudionici i nisu bili naročito raspoloženi, odgovori su bili šturi, općeniti, a tko god je mogao izbjeći pitanja to je i učinio.
No Plenković uvijek spreman da pljucne na oporbu koja je izabrana na istim izborima.
Pozvao ih je veli on, na sastanak da im objasni stanje u državi, posao koji im predstoji, a oni se nisu odazvali, i sad je gotovo, nove prilike neće biti, poručuje on nasmijan na vratima restorana.
Drugim riječima da ste bili pametni, mogli ste biti sada ovdje, a sve će i tako platiti građani, jer da je svijesti i pameti ručka ne bi bilo u trenutku najvećih izazova u povijesti Hrvatske.
“Selo gori a baba se češlja”,
najprimjereniji je naziv jučerašnjeg skupa.
U trenutku najveće pandemije, kada veledrogerije najavljuju obustavu lijekova za bolnice, on odmahuje i veli da će se razgovarati s njima.
Ne trebaju oni razgovor već novce, koje im duguje država koja neodgovorno troši i dijeli donacije da bi platila trenutak jučerašnje slave i oholosti.
Suficit kojim se fali Plenković, nastao jer se nisu pačali računi a ne zbog njegovog superiornog vladanja državom.
Da je više pameti a manje oholosti ne bi se opterećivao zdravstveni sustav beskrajnim ponavljanjem testiranja na koronu, tih istih političara, po vrlo skupim testovima.
Dr, Capak veli, da je testiranje skupo zbog zamornog noćnog rada djelatnika, no to ne ometa političare, ne pada im na pamet, da svojim ponašanjem budu primjer u disciplini, već razmišljaju o tome kakve bi kazne uveli građanima.
Novinari koji tako revno prate svaki mig uvaženog Plenkovića, da su dali bar malo šanse i drugim kandidatima, da su razgovarali novim licima na izbornim listama, možda bi današnji dan donio neku novu nadu.
No mi smo u predizbornoj kampanji gledali i čitali samo o starim liscima koji su odavno izgubili borbeni duh, koji su naučili da je najbolje biti u udobnoj fotelji i da pri tome nije važno u kakvom si društvu.
Ljudi koji su mijenjali stranke, svjetonazore smjenjivali su se na TV ekranima od ranog jutra do kasno navečer. Lj. Jurčić, R. Ćaćić, M. Bandić, kao na proizvodnoj traci, ljudi koji su sve rekli na puno načina u puno stranaka, dobili su svu potrebnu pažnju i priliku da ponovo kažu, dok je većina drugih ostala anonimna, bez prilike da se predstave.
Zato u svemu tome nitko nije nevin, neka se svatko zapita koliki je njegov osobni doprinos, što je mogao učiniti a nije, da su posljedice takve, da u najtežu krizu ikada, ulazimo umjesto konstruktivnim radom, oholom nadmenošću pobjednika.
Još jednom i ti koji su ostali doma, koji su suspenzijom biračkog prava i obaveze, odlučili o sudbini svih nas.
Za teške dane pred nama možemo kriviti samo tešku ravnodušnost, nedostatak empatije i solidarnosti prema starijima, prema bolesnima a najviše prema siromašnima.
A vrlo je tanka linija, “tko bi gori za čas može biti doli”, stara je poslovica koju trebamo imati svi na umu, uvijek, a naročito sada.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
