By Mirovinski sustav jedno je od najsloženijih i najosjetljivijih pitanja u Hrvatskoj. Obuhvaća više od milijun građana i izravno utječe na socijalnu, fiskalnu i političku stabilnost države. Unatoč toj kompleksnosti, u javnosti se često pojavljuju pojedinci i političke opcije koje sa nekoliko općenitih fraza pokušavaju tumačiti mirovinsku problematiku i pritom se predstaviti kao autentični zastupnici interesa umirovljenika.
Problem postaje izražen kada se u medijima, osobito u emisijama uživo, pojave predstavnici umirovljeničkih stranaka koji, bez unaprijed pripremljenih pitanja, nisu u stanju ponuditi konkretne i argumentirane odgovore. Takvi nastupi ne pridonose razumijevanju sustava niti jačanju povjerenja birača, već dodatno zbunjuju umirovljeničko biračko tijelo. Pritom se nameće pitanje zašto se upravo takvim sugovornicima daje prostor. Nema dvojbe da su vladajućima prihvatljiviji slabi i neuvjerljivi „kritičari“ nego kompetentni oponenti.
Razjedinjenost umirovljeničkih stranaka i udruga često se ističe kao ključni razlog njihove slabe političke učinkovitosti, no takva ocjena je pogrešna jer zanemaruje širi politički kontekst. U Hrvatskoj djeluje više od 200 političkih stranaka različitih svjetonazora i interesa, pa ni razlike među umirovljeničkim strankama same po sebi nisu iznimka. Razlike primarno proizlaze iz političkih ciljeva njihovih osnivača, a nerijetko i iz osobnih interesa čelnika. Posljedica je da se djelovanje ponekad svodi na očuvanje osobnih političkih pozicija, umjesto na sustavno i dugoročno zastupanje prava umirovljenika.
U javnom prostoru nerijetko se stvara dojam da su sve umirovljeničke stranke iste, što ne odgovara stvarnim političkim odnosima. Na nacionalnoj razini prepoznatljive su tri stranke. HSU, SU i BUZ. Poznato je da je HSU u kontinuitetu vezan uz HDZ, dok se SU ovisno o političkim okolnostima priklanja vladajućima. BUZ se, sa druge strane, profilirao kao izraziti kritičar aktualne Vlade i njezine mirovinske politike. Suradnja među tim strankama otežana je upravo zbog razlika u pristupu i motivaciji. Dok BUZ zagovaraju razrađena i sustavna rješenja mirovinskog sustava, HSU se zadovoljava sinekurama za poslušnost, a SU simboličnim potezima ili preuzimanjem već formuliranih prijedloga, koje nerijetko nisu u stanju ni jasno i stručno prezentirati. Razlika između navedenih stranka je posebno u temeljnom shvaćanju političke odgovornosti i same svrhe političkog djelovanja.
U takvim okolnostima odgovornost prelazi i na same birače. Umirovljenici, ali i zaposleni koji će to tek postati, imaju mogućnost informirati se o programima i djelovanju svih stranaka. Nije, ili barem ne bi trebalo biti teško provjeriti aktivnosti za sve stranke i njihove čelnike, jer svi javno komuniciraju putem društvenih mreža i drugih kanala.
BUZ se pozicionira kao stranka koja inzistira na sustavnim promjenama i jasno definiranim programskim rješenjima, a ne na kratkoročnim političkim ustupcima. Naglasak stavljamo na dosljednost, programsku razradu i otvorenu kritiku postojećih rješenja za koja smatramo da ne osiguravaju pravedan i održiv mirovinski sustav, no i najrazrađeniji program ostaje bez učinka ako ne dobije potporu birača.
Bez prave potpore mirovinska politika će i dalje biti prostor simbolike, a ne stvarnih reformi.
U Zagrebu, 12.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
