By ….Istinski antifašist, ali i osvjedočeni antikomunist među slobodoljubivim Hrvatima bio je upravo Ante Ciliga. Zbog toga Ciliga i Tito nikako ne spadaju u istu rečenicu, kao što bez ikakve sumnje fašizam i komunizam spadaju u istu rečenicu….
Dok su se dva uzorna predsjednika Republike Hrvatske, jedan bivši a jedan sadašnji, ležerno ljuljuškali u predsjedničkom audiju vozikajući se prema Proštini na trošak poreznih obveznika Republike Hrvatske, oštrili su već ionako poznatu oštroumnost svojih velikih umova, smišljajući kakvu će centralnu poruku poslati hrvatskom narodu s povijesnog mjesta na kojemu se obilježava stogodišnja obljetnica Proštinske bune. Ne zna se tko je koga na tom ugodnom putovanju brifirao, no sad je valjda kristalno jasno svima da je Milanović Mesić poslije Mesića, kako smo svojevremeno došli do istog zaključka moja malenkost i novinarski bard Milan Ivkošić.
Vjerujte, ne bi bilo nikakve razlike ni da je kojim slučajem predsjednik Republike Hrvatske postao Miroslav Škoro, jer Mesić je i Škoru podjednako obožavao i hrabrio kao Zorana Milanovića. Dakle, Mesić nije nikako mogao izgubiti! Milanović ili Škoro, Mesiću potpuno svejedno!?Mesić bi bio poražen jedino u slučaju da je pobijedila „ustaška kobila“ Kolinda Grabar Kitarović, ali da se to ne dogodi pobrinuo se Mesićev Šokac Škoro.
Predsjedničkom dvojcu se u Proštini pridružio i pulski gradonačelnik Boris Miletić koji je pred kamerama ovaj puta bio daleko pribraniji nego onaj put kad je totalno oduzet nepoznatim sedativima ili velikom količinom maligana bauljao pred novinarima i jedva stojeći na nogama odgovarao na novinarska pitanja nekim čudnim jezikom kojega ne bi mogao prevest ni najveći ekspert za čitanje s usana. Boris Miletić, pulski gradonačelnik, naglasio je kako je povijest Istre obilježena turbulentnim događajima, slavnim danima, ali i još slavnijim ličnostima.
– Antifašizam kao trajno opredjeljenje Istarskog naroda, mi živimo i svakodnevni dišemo, rekao je. Nije kazao što uz to disanje onako usput šmrću i konzumiraju?
Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić je rekao kako su “na ovom mjestu hrabri ljudi ovog dijela Istre, pod vodstvom Ante Cilige, odgovorili na fašistički teror koji je bio opasnost za cijeli svijet”.
– Za ovaj, u Hrvatskoj malo poznat događaj, potrebna je lekcija iz povijesti, rekao je predsjednik Zoran Milanović dodavši kako se o ovome, izvan Istre, malo zna.
Istaknuo je kako je priča o Istri priča o uspjehu.
Milanović je položio vijenac i zapalio svijeću kod spomenika Proštinskoj buni.
Milanovićeva izjava koja je obilježila taj dan, bez obzira bila ona plod Milanovićeve dokazane lucidnosti ili Mesićevog vicmaherstva, bila je vrhunac filozofskog umovanja, ali i kristalno jasna ideološka odrednica.
„Fašizam je ekstremizam mržnje, a komunizam je ekstremizam plemenite nade“!
Jedino mi nije jasno kako se uz ekstremizam bilo koje sorte može stavljati sintagma o plemenitoj nadi, s naglaskom na plemenitoj. To može zvučati logično jedino u ispranim mentalno komunistički glavama koje neće nikada priznati da u zločinačkom komunizmu nema baš ništa plemenito, osim nade da će kad-tad biti slomljen i zakonski osuđen.
Zbog toga, ovu novu Milanovićevu nebulozu i poruku hrvatskom narodu možemo slobodno nazvati „Milanovićev Proštinski poučak“ iz kojega po njemu i Mesiću izvire nova formula komunizma, koju su dvojica predsjednika smišljali ljuljuškajući se u predsjedničkom audiju na putu kroz hrvatsku Istru.
Radi se o onoj Istri koju su Titovi partizani vratili Hrvatskoj, a ja sam stalno bio u zabludi kada sam mislio da je Istra vraćena Jugoslaviji, jer Hrvatska u Jugoslaviji nije postojala osim formalno. Zapravo lažem. U Jugoslaviji je postojala Hrvatska kao beogradska krava muzara s najvećom vimenima baš u Istri koja su izdašno punila trezore jugoslavenskih banaka u Beogradu istarsko-hrvatskim devizama. Blindiranim kamionima prevozile su se svaki tjedan istarske devize do hrvatskog glavnog grada Beograda!
Čudi me da dvojica predsjedničkih King Kongova s Pantovčaka na obljetnici Proštinske bune nisu još i više veličali druga Tita, ali i to malo kontroliranog veličanja jednog diktatora dovoljno je da se zapitamo što se zapravo dogodilo s vođama Proštinske bune koja bijaše prva antifašistička pobuna u svijetu, u cijeloj povijesti.
Dakle protiv represije, nepravde i terora pobunili su se seljaci u Proštini, predvođeni mladim Antom Ciligom. Njihovu pobunu brutalno su slomiligardisti i talijanske redarstvene snage, slomili su otpor seljaka Proštinske bune , neke su ubili, više manje sve muškarce arestirali, a rodno Ciligino selo Šegotiće spalili. Za Ciligom je pokrenuta bjesomučna potraga no njega nisu našli.
Proštinska buna dogodila se u ljeto 1921. u Raklju, hrvatskom mjestu u Istri, gdje je buknula Proštinska buna. Proština je područje zapadne obale Raškog kanala, što se pruža od Raklja, preko sela Krnice i općine Marčana, sve na domak pulskog aerodroma Valtura. Istodobno, s druge strane Raškog kanala leži Labin, gdje je u istom času počeo ustanak labinskih rudara, pa je uspostavljena tzv. Labinska Republika. Oba događaja uzrokovana su primjenom Rapallskog ugovora, kad je Italija zaposjela Istru pa je počeo teror fašističkih skvadrista, čemu su se oduprli seljaci i radnici Proštine i Labina. Čudo jedno? Dakle Rapallski ugovor nije izmišljotina Ante Pavelića koji je navodno brdo toga poklonio Talijanima, pa je to sve onda Tito navodno vratio Hrvatskoj, pardon, Jugoslaviji!?
Oružana buna na istočnoj obali Istre trajala je dva mjeseca, a vodio ju je pokojni dr. Ante Ciliga, istinski ljevičar koji se borio za pravo Hrvata na svoju državu, a kojeg je Tito u dogovoru sa Staljinom eliminirao iz političkog života kao nacionalno osviještenog hrvatskog ljevičara. I to osobito zbog Ciligine knjige o SSSR-u „U zemlji velike laži“ gdje je tijekom boravka uhićen, interniran i mučen u sovjetskim komunističkim logorima i kazamatima punih pet godina. Ciliga je jedno vrijeme za NDH bio zatočen i u Jasenovcu, bio je suđen na smrt zbog svojih ljevičarskih uvjerenja, ali je eto ipak ostao živ u Jasenovcu gdje su navodno po srpskim izvorima bili svi poklani i pobijeni.
Evo što je Ciliga pisao o Titu, a Milanović i Mesić se klanjaju i jednom i drugom u stilu demagogije s „plemenitom nadom“?
O Titovom komunističkom režimu Ciliga piše stvari koje imaju dramatičan prizvuk, osobito kada dolaze iz pere osvjedočenog ljevičarskog intelektualca i bivšeg komunističkog revolucionara. U eseju “Tito nije uspio riješiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji”,koji je objavljen u zborniku simpozija “Hrvatskoj naciji u njezinoj borbi za slobodu i neovisnost”, održanog u Chicagu 1955. godine Ciliga iznosi ocjene: “Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra.”; Ciliga u stvari dokazuje da je Beograd želio i još uvijek želi steći imperijalističku jednakost s Moskvom.„Titov režim prihvatio je dominaciju velikoruskoga imperijalizma nad narodima SSSR-a, te je za sebe želio priznavanje dominacije velikosrpskog imperijalizma nad narodima Jugoslavije i Balkana”!Na drugom mjestu u eseju on napominje da Srbi “ne posjeduju one brojčane, geografske, ekonomske, tehničke, kulturne ili političke prednosti koje … Rusi imaju nad narodima SSSR-a. Srbi i neupućeni koji u Titovoj Jugoslaviji vide ‘mali SSSR’ ne uočavaju dovoljno dobro slabost te države.”
Hrvatski narod je u 20. stoljeću pretrpio strahovite progone i ubijanja od svih monstruoznih režima tog „poganog stoljeća“. Hrvatski narod je stradao gotovo podjednako od fašizma, nacizma i komunizma. Komunizam je ipak šampion zločinstva, odnio je najviše hrvatske krvi i zbog toga je bio kažnjen u Domovinskom ratu, a danas taj isti Titoistički komunizam Milanović i Mesić nazivaju „plemenitom nadom“!
Istinski antifašista, ali i osvjedočeni antikomunista među slobodoljubivim Hrvatima bio je upravo Ante Ciliga. Zbog toga Ciliga i Tito nikako ne spadaju u istu rečenicu, kao što bez ikakve sumnje fašizam i komunizam spadaju u istu rečenicu. Povijest je već rekla koji je od ta dva ekstremizma bio okrutniji, a ni jedan apsolutno nije davao baš nikakvu „plemenitu nadu“! Osim bivšem i sadašnjem King Kongu s Pantovčaka!
Kazimir Mikašek-Kazo
