Poštovani Predsjedniče RH,
Poštovani Predsjedniče Hrvatskog Sabora,
Poštovani Predsjedniče Vlade RH,
Poštovani Predsjedniče Hrvatskog Generalskog Zbora,
U tekstu TUĐMANISTI I PUTINISTI napisao sam vam:
Podsjetit ću vas na naš PROSVJED ZBOG NAPADA NA PRAVNI SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE koji smo uputili Hrvatskom Saboru 08. 10. 2011. a potpisao ga je veliki broj Hrvata npr, više od 150 akademika, biskupa, sveučilišnih nastavnika, doktora znanosti. Naravno nije bilo odgovora pa su Srbi uz odobrenje hrvatskih putinista optuživali i sudili hrvatske branitelje. Sjetimo se samo montirane optužnice protiv simbola hrvatske obrane: od pokojne doktorice Vesne Bosanac do ove današnje ratnog pilota Danijela Borovića. Možda se danas hrvatski putinisti i usude ‘odgovoriti’ jer napad na Ukrajinu je zapravo i napad na one u svijetu čiji su poslušnici mnogi od njih.
https://bezcenzure.hr/branitelji/tudmanisti-i-putinisti/
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/30837-govor-akademika-pecarica-tudmanisti-i-putinisti
Istina, vjerojatno vama ništa ne znači to što sam izdvojio akademike, biskupe i znanstvenike pa vam u prilogu šaljem taj Prosvjed. Na primjer ja sam pod brojem 6, a dr. sc. Davor Pavuna pod brojem 107.
Zašto sam izdvojio ta dva potpisa?
Pa nedavno je Matica Hrvatska izdala knjigu
PRIJELOMNA VREMENA / Hrvatske zemlje nakon 1918.
Ima dvadesetak autora, a o znanosti piše dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan. Tako na str. 413. piše:
Djelovali u inozemstvu ili u Hrvatskoj, neki od hrvatskih znanstvenika su tijekom 20. stoljeća dali važan doprinos svjetskoj znanosti, prvenstveno nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog (kemija). Značajan ugled stekli su i fizičar Ivan Supek (električna vodljivost materijala na niskim temperaturama), matematičari Vilim (William) Feller (teorija vjerojatnosti) i Josip Pečarić (teorija nejednakosti), molekularni biolozi Miroslav Radman i Ivan Đikić, fizičari Davor Pavuna (supraprovodljivost i nano-inženjering) i Marin Soljačić (bežični prijenos energije i nano-fotonika) i mnogi drugi.
Kolega Soljačić nije potpisnik tog našeg pisma iz 2011. godine ali jest njegov otac dr. sc. Ivo Soljačić, prof. emeritus koji je pod brojem 128.
Kao što vidite tada nismo ponudili pismo hrvatskim generalima jer smo smatrali da su oni izravno pogođeni time što vlast u državi koju su oni stvarali prepuštaju agresorima da im sude, pa je jedini potpisnik bio pod br. 69. predsjednik Hrvatskog Generalskog Zbora.
Ovo pismo osim vama predsjednicima Države, Sabora i Vlade upućujem i Predsjedniku HGZ-a generalu Marinku Krešiću zato što je on i tada kao i danas bio predsjednik HDZ-a, a potpisnik je tog pisma iz 2011. godine.
Prošlo je više od DESET godina a da nismo dobili nikakav odgovor niti su hrvatske vlasti išta učinile po pitanju napada na pravni suverenitet RH. Zar nije sramota da danas odgovarate vlastima agresora, a ovo pismo niste smatrali vrijedno odgovora ili da nešto treba poduzeti da spriječite ovo što danas imamo.
Je li danas pogodno vrijeme kada agresor ima podršku i među pripadnicima vladajuće koalicije?
Pogledajte tekst i potpisnike tog Pisma iz 2011.-e:
Tadašnji Predsjednik Hrvatskog Generalskog Zbora bio je današnji predsjednik istog: General Marinko Krešić. ON je taj potpisnik pod brojem 69!
Naše pismo nije ništa značilo vlastima RH, a predsjednik HGZ-a je bio jedan od 1126 potpisnika!
Vjerovali ili ne?
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
PRILOG
PROSVJED ZBOG NAPADA NA PRAVNI SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani saborski zastupnici!
U posljednje vrijeme svjedoci smo sve agresivnijeg napada na hrvatski suverenitet, a napose na pravni suverenitet, zbog čega mi potpisnici ovoga prosvjednog pisma iskazujemo odlučan prosvjed i zabrinutost za budućnost Hrvatske.
Napadima na hrvatski pravni suverenitet želi se poništiti i pogaziti Odluka Sabora Republike Hrvatske o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, donesene 8. listopada 1991. Takvu Hrvatsku nekoliko mjeseci kasnije jedinstveno su priznale i sve članice EU-a i čitav svijet.
Odlukom Hrvatskog sabora jasno je utvrđeno da Jugoslavija kao državna zajednica više ne postoji. Republika Hrvatska odrekla je time legitimitet i legalitet svim tijelima dotadašnje federacije – SFRJ i odlučila ne priznati valjanim ni jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ.
Prosljeđivanjem Republici Hrvatskoj optužnica protiv hrvatskih građana koje su proizvela tijela bivše SFRJ, agresorske JNA, Republika Srbija pokazuje želju da bude slijednica bivše federacije kojoj je Hrvatska prije 20 godina otkazala svaki legitimitet i da izjednači krivnju agresora i žrtve. Time se, također, na svojevrstan način pokazuje da se velikosrpska agresija na Hrvatsku nastavlja pravnim i političkim sredstvima.
Dakle, temeljni cilj najnovije velikosrpske agresije na državnopravni suverenitet Republike Hrvatske jest popravljanje za Srbiju vrlo negativnih posljedica, nastalih zbog niza izgubljenih ratova u Miloševićevo vrijeme, što je ujedno i temeljni cilj novoga srbijanskog Memoranduma.
Slanje optužnica iz Srbije gotovo je istovjetno kao da su poratna Njemačka ili Italija poslale optužnice za ratne događaje poratnim vlastima u Poljskoj, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj, Grčkoj, Albaniji, Hrvatskoj itd.
Pomalo zbunjuje što EU, kad je riječ o tim pravnim aktima, traži pojašnjenje od Hrvatske, kao da ne zna tko je bio agresor na Hrvatsku, kao i komentar državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji se upleće u opravdanost donošenja zakona, što nije primjereno ni demokratskim državama niti državi u kojoj je provedena dioba vlasti.
Možda nam jednostavno na taj način iz EU-a pokazuju da na Hrvatsku gledaju kao na koloniju, otvoreno nam poručujući da ne računamo sa suverenitetom u EU-u. Postavlja se pitanje je li Srbija „sama” donijela tu odluku. Sjetimo se da je srbijanski predsjednik Tadić tražio da se hrvatski generali osude bez dokazane krivnje, s istovjetnim argumentima na koje se sada pozivaju iz EU-a. Na tim se „argumentima“ temelji i presuda Haaškoga suda. Je li takav zahtjev postavio „sam” Tadić ili mu ga je sugerirao baš EU?
Pozivamo zastupnike Hrvatskog sabora da odlučno stanu u obranu hrvatskog suvereniteta, a napose pravnoga, jer će se građani i po tome opredjeljivati na sljedećim izborima. Istodobno, najodlučnije prosvjedujemo protiv postupanja Republike Srbije koja je hrvatskim pravosudnim vlastima na pilatovski način proslijedila fantomske optužnice protiv hrvatskih građana. To samo svjedoči da još nije izvukla zaključke iz agresivnog rata koji su JNA i Miloševićeva Srbija vodile protiv Republike Hrvatske, prouzročivši najveće žrtve i materijalne štete u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, te da nije odustala od projekta Velike Srbije.
Zar tim svojim činom Srbija zapravo nije preuzela izravnu odgovornost za zločine i razaranja što ih je JNA počinila u Hrvatskoj?
Zbog toga Srbiji treba u najkraćem mogućem roku dostaviti račun za ratne štete koje su u Hrvatskoj počinile JNA, Miloševićeva Srbija i njihove paravojne snage.
Iz dosadašnjih slučajeva jasno je da su optužnice (mnoge, ako ne i sve) sastavljene na temelju priznanja iznuđenih od hrvatskih zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima pa Srbiji treba postaviti sljedeće zahtjeve/pitanja:
Kako je moguće da uopće razmišljaju o optužnicama koje sadrže bilo kakav dokaz koji je pribavljen na nezakonit način, tj. dobiven pod prisilom u srbijanskim koncentracijskim logorima? Kako to da nakon tragičnih iskustava Drugoga svjetskog rata, Auschwitza, Dachaua…, EU tako olako prolazi preko toga?
Ovim prosvjedom tražimo procesuiranje svih odgovornih za odvođenje, držanje i mučenje hrvatskih građana u srbijanskim koncentracijskim logorima u Srbiji. (Procjena je da je u tim logorima ubijeno ili nestalo oko 300 ljudi).
Tražimo međunarodnu potporu da se zaustave sve optužnice (ne samo iz Srbije nego i iz BiH) koje polaze od dokaza koji su dobivene pod prisilom, odnosno pribavljeni na nezakonit način.
Sve ove naše nevolje proizlaze iz činjenice da se u Hrvatskoj prihvatilo izjednačivanje agresije i obrane. Počelo se pričama o navodnom građanskom ratu, a provedeno je preko izjednačivanja ratnog zločina, koji čine agresori, i zločina u ratu koji se može dogoditi u obrani kao prekoračenje nužne obrane. To je u suprotnosti s međunarodnim pravom!
Tražimo vladavinu prava i hrvatski pravni suverenitet, umjesto dogovora na „visokoj razini” koji služi skupljanju političkih bodova i uspostavi puzajuće „pravne jugosfere”.
Pozivamo zastupnike da na saborskoj sjednici 14. listopada, u petak, odgovorno štite suverenitet Republike Hrvatske i dostojanstvo narodnih zastupnika Hrvatskoga sabora.
U Zagrebu 8. listopada 2011.
Leave a Comment