By Raspuštanjem Hrvatskog Sabora u njegovom 9. sazivu oslobodili smo se nadam se najlošijeg saziva Sabora u svih ovih tri desetljeća obnovljene i nezavisne hrvatske države, ali i najkatastrofalnije Vlade RH, koju najširi slojevi hrvatskog naroda ne pamte po ni jednom dobru, kojeg su napravili u njihovom mandatu. Umjesto šutnje i srama, dvojac čelnika Sabora i Vlade RH, Jandroković i Plenković su u samohvali prešli sve mjere dobrog ukusa, iako su svojim odlukama i akcijama izazivali beznađa, pa su im upridjevljena posprdna pučka imena, nadimci Njonjo i Šonjo. Bila je, dakako, sa njima u društvu i Blesica…koja je otišla, nadam se da će sa novim izbornim ciklusom otići i Šonjo i Njonjo, pa će tako i trijumfirat Slavena Letice, koji ih je instalirao pod tim imenom u lokalnom političkom žargonu, otići u zapećak povijesti.
Jedina želja ostaje: nikad se ne ponovilo!
Jugoslavenštvine u svim svojim negativnostima su još debelo nazočne i njen mentalni sklop još uvijek razara našu Domovinu, koju su hrabri branitelji izvojevali i uspostavili u Domovinskom ratu. Hrvatska država zaista ima nesreću po tim političkim konstelacijama, kadroviranjima jer je taj bivši sustav još toliko ukorijenjen, reproducirajući kroz vrhove vlasti i djecu komunističko, udbaških i kosovskih struktura(Plenković, Božinović… ), jednu zaista nakaradnu strukturu, nedoraslih, nesuvislih političkih spodoba, beskičmenjaka, profitera, nasilnika koji žele po svaku cijenu zadržat poluge vlasti u RH, od kojih se normalnom svijetu ježi kosa na glavi. Sama činjenice da je Plenkovićeva vlada zbog lopovštine, marifetluka i kriminalnih činova morala promijeniti čak 15 ministara govori dovoljno, samo za sebe. Naravno, tih 15 promjena je došlo samo pod pritiskom nekoliko internetskih portala, otkrivača afera, jer bi oni i danas bili na njihovim položajima da ih se nije razotkrilo. Jer je Plenković stavio pod kontrolu sve glavne medije, koji sišu i žive na račun određenog broja državnih tvrtki, koje su obvezne davati reklame i tako davati podlogu da mogu ostati na životu, a protuusluge se znaju, nema slova protiv Plenkovićeve Vlade, pa i najodvratnije i monstruozne pljačke poput Agrokora, sve to ostaje bez komentara i uz pripomoć medija, ispire se mozak nedužnom narodu, dovodeći ih na prosjački štap i gotovo ritualnih svakodnevnica, prevrtanje kanta za smeće!
Toga se ne smije danas libiti reći da je Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Novi List, Glas Slavonije…HTV, Nove TV, RTL…i drugih regionalnih glasnika medijski pokrivao ovu evidentnu prijevaru koju je Plenković nanosio gospodarskom sustavu RH, silujući državu prava, unakazi stanje demokracije, pa i izbjegavao da udovolji legitimnim zahtjevima Povjerenstva za sukob interesa, koja su stavljala u upitnost njegovog diktatorskog stila vladanja, nepodopštinama koje su stavljale u upitnost demokratskog izražavanja, zabrana referenduma i silom nametnutih zakona, koje hrvatski narod u dubini svoje duše u svojoj katoličkoj privrženosti nije htio… i broj drugih marifetluka kojima nema kraja u svim vrstama afera i prirepaka Plenkovićevog despotskog ponašanja.
Danas je došlo sa tim prijevremenim izborima i do još jednog antidemokratskog potez Vlade RH i njegove nade da narod proguta i tu još jednu nepodopštinu i udjeli mu novi mandat. Želimo vjerovati da u duhu hrvatskog naroda još postoji po koja nada i crtica razuma da Plenkoviću više nikada ne dopusti da predstavlja hrvatski narod!
VAŽNOST PENAVINE PORUKE
Najjasniju poruku je poslao jučer i časni gradonačelnik grada heroja Vukovara Ivan Penava i svi njegovi vijećnici, dajući ostavku u HDZ. Naime, hrvatska je javnost shvatila poruku, oni su dali ostavku Plenkovićevom HDZ, stranke koji je izgubila sva obilježja narodnjačke stranke, koju je formirao Franjo Tuđman, to je postala anacionalna, razvratnička, kriminalna, najkorumpiranija, izvitoperena stranka, koja više nema ni traga ili bilo kojeg ozbiljnijeg uporišta, na kojoj ju je njegov osnivač profilirao, koji se danas okreće u grobu, u kakvu čudovišnu, neprepoznatljivu formu je Andrej Plenković metamorfizirano HDZ.
Međutim, meni se čini da istup Ivana Penave ima primordijalan iskorak na hrvatskoj političkoj sceni, jer se pokazao u odmjerenoj gesti, pošteno i otvoreno. Nastupajući hrabro i sa senzibilitetom, što je njegov put, kojeg bi trebalo slijediti, i pri tome trebao okupiti sve poštene domoljubne snage i gremij hrvatskih razmišljanja, a time dati cjelovitu nadu u promjenu i nove mogućnosti hrvatske države, konačno povratiti nadu u narodnu pravicu, a zašto ne i parlamentarnu većinu! Penava, a ne Škoro, ostaje za sada kao ozbiljna nada u promjene!!
Danas treba razmišljati o perspektivi za Hrvatsku, kakvi su zbiljski izgledi da država, koja je već u ponoru, opstane? Kako i na koji način treba spasiti ono što se još može spasiti? Jer bilo koja parlamentarna stranka, ili koalicija koje kakvih stranaka, koja dođe na vlast bez valjane većine, suočit će se sa svim onim nevidljivim učincima koja je Plenkovićeva kriminalna Vlada dovela i unakazila već prilično vremena, prije same COIB 19 krize. Oni su doveli Hrvatsku u gospodarsko, političko i demografsko rasulo, pa će ponovo nakon tri do šest mjeseci doći ponovo do izbora, kada će postati vidljivo i neminovno spašavanje golih temelja države, koja će biti operušana, kada će se vjerojatno morati pojaviti nova drakonska Vlada sa jednostavnim naslovljem Vlada narodnog spasa! Meni je to danas teško reći, Vlada, koja će se morati suočiti sa svom panoplijom neugodnosti, koji će možda bez ozbiljnih napora, dovesti do nekih novih tragičnih revolucionarnih pomaka u hrvatskom društvu!!!
Prisjetimo se formule po kojoj je Plenković, kao Briselski birokrat određenih interesnih grupe došao na zbor HDZ i potporom euro parlamentaraca HDZ kazao, da HDZ ne može biti talac jednog čovjeka, što je de facto bio državni udar dirigiran iz Bruxellesa i nekih vrlo preciznih interesnih skupina sa vrlo preciznim namjenama. Svi oni, koji su mu bili njegovi glavni pobornici, koji su mu štitili leđa: gospice Pejčinović, Šujica, Miletić,… su dobile debelo naplative sinekure, europske zahvalnice za instalaciju Plenkovića, a drugi ministarske pozicije i nagrade i provođenje onoga za što je on i poslan da učini od interesnih vrlo dobro poznatih grupa na čelništvu VRH. Danas bi u istoj logici i njemu da ima časnih političara u HDZ, trebalo kazati, da je upravo on sam, taj infintivno dokazani balast, koji je uništio stranku, uništio gospodarstvo hrvatske države, srozao na najniže grane demokratski ambijent hrvatskog naroda! To su dosezi Plenkovićeve vlasti i onih koji su ga poslali na čelo VRH. To je u biti poruka Penave, koji štiti sliku Tuđmanovog HDZ-a. Govoriti nažalost o dosadašnjoj oporbi, je Sizifov posao, alternacija nije ništa bolja od njega, oni se slični Plenkovićevom HDZ -u kao jaje jajetu.
MOST SE DEKOLTIRA I KUNG FUNG-ZIRA
Mostov ulogu na hrvatskoj političkoj sceni sam već oslika otprilike prije pet godina precizno na ovim istim stranicama i desilo se ono što sam predvidio, da će se urušiti poput kule od karata, kako sam to napisao svojevremeno, to se nedugo potom počelo dešavat a ovih smo dana vidjeli da Božu Petrova napuštaju njegovi posljednji «vjerni « zastupnici kao štakori na tonećem brodu, uz dozu gađenja na njihovog infantilnog šefa Božu Petrova i njegovog velikog „intelektualca“ Mire Bulja. Sam Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Sabora u početku 9. legislative je bio glavni suradnika Andrije Plenkovića u uništenju Agrokora i njihovog bliskog suradnika ruskog veleposlanika Anvar Azimović Azimova, i jedan od pomoćnika da Agrokorov posjed dođe u ruske ruke, izglasavajući protu-ustavni zakon «Lex Agrokor». Njegova zastupnica u Saboru Vukovac prije koji dan mu poručuje «da nijednu stavku iz svog programa nije proveo», dok Vlado Marić drugi od tih posljednjih Božinih Mohikanaca kaže da je «svaki rad za Most nezavisnih lista izgubio svaki smisao».
Ali Petrov i njegov još uvijek vjerni Sancho Panse, Bulj već najavljuje svoje pojačanje sa infernalnim medijsko literarnim i filozofskim parom Selak-Raspudićom, koji je već svojevremeno najavljivao pokojni Zdravko Tomac veliki šef kampanje Ivice Račana i Dražena Budiše i zaslužnog za povratak na vlasti novokomponiranih komunista, pardon SDP-ovaca i Budušinih liberala. Selak koju mediji nazivlju filozofkinja, a znamo koje su to vrijednosti tih medija, nismo zamijetili do sada po naročito zamjetljivim filozofskim upečatljivim uradcima, izrekama, osim nekih uopćenih banalnosti ili pak po nekim njenim olé dekolteima. Za zadobiti glasove, gospođa Selak-Raspudić će ipak trebati pokazati nešto više od tih dosadašnjih «filozofičnih» striptiza. Publika vična ovim vrstama pokazivanja je uvijek gladna i traži više, izazovnije. Osvojiti jednog Hercegovca, to očito nije bio problem, oni očito «padaju» na dekolte. Jer nije ista stvar osvojiti biračko tijela, publika vična ovoj vrsti pokazivanja uvijek traži još, još i više, pa će mo vidjeti jeli ta gospođa zaokupljena metafizičkim i metaontologičkim prijeporima u stanju pronaći najbolje metode za edukacije njihove prinove i njihovog glasačkog tijela, u onome što im poručuju i Hegel i Pitagora, kako »učiniti njih građanima države sa dobrim zakonima».
Njena druga polovica Most(arac) Nino Raspudić koji se «proslavio» podizanjem u Mostaru spomenika Bruce Lee-u, lutalici uvijek spremnog na kung fung borbu, kao da nije mogao naći boljih inspiraciju za borca za pravdu u njegovoj kršnoj Hercegovini, koja je dala značajni broj neponovljivih junaka u Domovinskom ratu, koji su umrli časno na braniku Domovine za pravednu stvar, počevši sa Slobodanom Praljkom pa na dalje. Uhljebio se u Večernjem listu, koji je postalo zadnje otpadništvo medijske slike u Hrvatskoj, u zajednici sa ostalim već citiranim medijima, dijeleći tu nečasnu lažnu sliku vladajućih, demonskih, sluganskih, režimskih struktura, služeći i uzdižući “velikog vođu“ Plenkovića, koji je razorio proizvodne resurse RH, rasprodao za sitniš najvrjedniju hrvatsku i srednjoevropsku kompaniju, dokrajčio petrokemiju, brodogradnju, poljoprivredu, prerađivačku industriju koja je oduvijek cvjetala u Hrvatskoj…jednom riječju svaku nadu za oporavak hrvatskog gospodarstva i stvarnu bazu neovisnost hrvatske države. Plenković je tu bazu potkopao i uništio! Nijedna časna osoba, sa integritetom, nebi trebala davati kredibilitet tim i takovim medijima, koji svojim djelatnostima stavljaju oporavak hrvatskog državnog strateškog interesa na nultu poziciju, zatamljuju i pravdu i istinu, pa se već samo u tome Raspudić već diskvalificirao. Dakako Raspudićev ego je veći od vrhova zagrebačke katedrale, a on doista nije osobnost, koja može braniti ono što ja nazivam hrvatski strateški interes. On kao sitni kalkulant koji pokušava u tom posvemašnom bljedilu hrvatske političke scene utrčati i ušićariti, maksimalistički ponuditi svoje usluge, tko da više. Mi smo svjedoci kome se on ponudio i tko ga je uposlio, i upošljava, ali tu ne treba zanemariti također refleksiju njegovog i osobnog obiteljskog bacgraunda, pa je i razumljivo, da je on uvijek spreman ponuditi svoje usluge, pogotovo onima koji, kao i on sam, imaju taj isti temeljni problem, a što nisu rješenje za sveopće i narasle potrebe hrvatskog društva i izazove ispred kojih se Domovina nalazi.
Pojava Ivana Penave je jedini vrijedni element i pojavnost tih novih naznaka, čini mi se da bi on morao okupiti hrvatski domoljubni gremij i izvršiti zapravo uspostava jedne hrvatske autentične opcije. On nije osoba velikog političkog iskustva, ali mislim da je to osoba vrijedna i što je važno poštena osoba, okružen sa djelotvornim gremijem, može pomesti sve ono što je već dulje vremena veliki balast hrvatske političke scene. Hrvatska konačno treba nepotkupljive, iskrene, oboružane svim znanjima i kao skupina mogu učiniti pa i u najkraćim vremenskim distancama prava čuda.
To dakako nije Škoro i njegova okolina. Jer njemu upravo sve ove atribute koje sam nabrojio i te kako nedostaju. Uz to što to konačno i nije stvarni nacionalni projekt, koji bi mogao razgaliti hrvatska domoljubna stremljenja! Parkinzi i sve druge aferice su samo mali detalji, na koje on nije usuđivao odgovoriti u predsjedničkoj TV debati, kada se očito vidjelo da ga je dotukla i jedna vrlo problematična osoba, a on nije pokazao ni trunka hrabrosti, da joj odgovori iz straha, jer bi se otvorila neka druga pitanja, na kojima je on definitivno padao još dublje u bespuća, i dakako, izgubio izgled za predsjedničko finale, što je bila zapravo, jedna tragična neminovnost!
BIČ BOŽJI
Crkva u Hrvata je kroz svu nacionalnu povijest imala neosporno neprijepornu važnu ulogu, u održanju, moduliranja i suparništvima sa svojim narodom u bitkama za samoodržanje, ufanja i nada našeg starog naroda. Za divno čudo, zadnjih par godina crkvena hierarhija pokazuje jednu apsolutno nerazumljivu i nepodnošljivu ravnodušnost, na sve ono što se dešava na hrvatskoj političkoj sceni, sa svim bespućima s kojima je hrvatski narod sučeljen, demografskom dezintegracijom, novim trasama zbjegova u emigracije hrvatskog puka. Visoki crkveni poglavari su postali dio suučesništva ove nemoralne vlasti. Zaboravi su se naši crkveni velikodostojnici, nema ih tamo kad evidentne patnje naše države dovode i narod i Domovinu prema ponorima , kad besramna vlast uništava zatomljuje ustavna prava, izglasava zakone protiv crkvenih i Božjih normi, krađe referenduma, javnih otimačina privatnih imovina, nasilja. Gdje su nestali naši kardinali i biskupi, zbog čega su su se postavili u ulogu talaca, napustivši pozicije i zaštitnika i predvodilaca svog naroda? Postoji još jedno taj stari kardinal Puljić, koji časno hoda sa svojim narodom, drži časno svoj kardinalski štap i obilježja, stavljajući se tamo na stranu instina i patnji našeg napaćenog naroda, na Stepinčev i Kuharićev put. Nije bilo ni spomena, ni one dužne brižnosti, za stanje hrvatskog izmoždenog naroda, o čemu se i čuju odjeci koji bolno odjekuju i u hrvatskom katoličkom puku. Što se to dešava u vrhovima crkve kod Hrvata? Odmah bi smo mogli reći i zamjetiti da je to problem vrhova, manje onog nižeg svećenstva i pastve.
Prije nekolicine tjedana, kao po nekom čudu urušio se i toranj zagrebačke katedrale, stijenište vrha tornja katedrale, je gotovo palo na mjesto stanište i stolovanja kardinala, nadbiskupski stan! Mnogi su to protumačili i kao znak upozorenja božje Providnosti, smjerajući na mjesta o kojima je bilo prije riječ, pokazujući i toj i takovoj crkvi kod Hrvata, da nešto ne štima u njenom pozicioniranju u odnosu na patnje i bjedu, raslojavanja hrvatskog puka, masovnih zbjegova u emigraciju, prosjački štap i rovarenje po kantama za smeće, čineći od njih rulju bez digniteta. A vrhovi Crkve šute! Ne možemo to nazvati drugačije, jer se vidno radi o grijehu strukture vrhova Crkve, ostavljajući se po strani u patnjama hrvatskog puka. Ponavljam tu riječ, koja je upravo izlazila svojevremeno iz usta vrhovnika Crkve kod Hrvata. Jesu li taj poklič zaboravili, danas, kad se to odnosi i na njih same, i kada ih se sa apsolutnim pravom interpelira, zaborava svoje pastve i prirodne voditeljice temeljnog smjerokaza za samoodržanje i hrvatskog naroda i države, pa i jednostavnije, digniteta humanih osoba?
U Parizu, na dan Uzašašća Gospodinova, 21. svibnja 2020.
Piše ANTE GLIBOTA
