By Poštovani gospodine Radin,
Potpisnik sam peticija građanskih inicijativa “Glasujmo imenom i prezimenom” rujna 2014. i “Narod odlučuje” 2018. godine za održavanje referenduma o izbornim pravilima. Građanska inicijativa “Glasujmo imenom i prezimenom” je od 21. rujna 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Grubom manipulacijom brojem birača tadašnja je saborska većina spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske. Referendumsko odlučivanje o svim bitnim pitanjima hrvatskog društva i države pa i o pravima nacionalnih manjina je pretpostavka demokratizacije hrvatskog društva. Nakon preslagivanja vladajuće većine 2017. godine Vi ste postali predsjednik Odbora za nacionalne manjine i ljudska prava.
Kako će Vaš prijatelj prof Pupovac odlučivati o ljudskim pravima, a nije mi još odgovorio na predstavke koje sam urudžbirao 13. lipnja 2016. godine i 4. listopada 2017. godine,a time je prekršio moje temeljno ljudsko pravo na odgovor u primjerenom roku? Profesor Milorad Pupovac je u intervjuu na N1 televiziji govorio o ljudima koji temelje svoju politiku na antisrpstvu, pa prema tome i prema njemu osobno. On misli da je Hrvatska još u Jugoslaviji koju niste Vi kao psiholog zaposlen u zločinačkoj JNA i on prežalili pa kaže o tim ljudima da “organiziraju referendume i prikupljaju glasove te da je to bolesno stanje”. U demokratskoj Hrvatskoj Vama i njemu je organiziranje referenduma i prikupljanje potpisa “bolesno stanje”. Rezolutno Vam kao povlaštenim predstavnicima talijanske i srpske etničke manjine mogu kazati da ste bolesni sa svojom politikom antihrvatstva u hrvatskoj državi. On rekoše “kad bih ja bio srpski nacionalist… kad bih bio filočetnik” kao što su “hrvatski nacionalisti” i “filoustaše” onda bi se našla zajednička računica. “Filoustašama” nazivate volontere koji su skupljali potpise za građansku inicijativu “Narod odlučuje”, potpisnike koji su podržali tu inicijativu i organizatore. Gospodine Radin Vi i Pupovac stalno se žalite na ugroženost srpske i talijanske nacionalne manjine navodnom ustašizacijom hrvatskog društva, a ubrali ste beriva u kunama koja je bila valuta za vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Zar Vas i ostale zastupnike nacionalnih manjina nije nimalo sram zbog zlorabljenja svojih zastupničkih mandata da većini hrvatskih građana namećete ministre u VRH-e nakon što ste zajedno sa zastupnicima: SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a uz pomoć Ustavnog suda spriječili održavanje Referenduma o izbornim pravilima 2014. godine i 13. veljače 2015. godine i pomogli izglasati loš Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor kojim smo uzalud potrošili milijune kuna na zbirne izborne listine, a koje su poslužile samo kao anketa o ( ne ) popularnosti političara?
Nas koji smo radili u odgoju i obrazovanju 1971. godine su zbog podrške Savki Dabčević Kučar i Miki Tripalu Šuvarove komisije za ispitivanje moralno političke podobnosti proglasile nepodobnim za rad u odgoju i obrazovanju. Nakon toga nismo mogli dobiti posao u obrazovanju i napredovati u poslu. Živjeli smo pod stalnim psihičkim stresom nadzirani doušnicima Udbe i Kosa. Savku Dabčević Kučar i Antu Miku Tripala podoficiri i oficiri JNA nazivali su ustašama. To sam morao slušati 1976. godine u Kerestincu tri dana tijekom boravka u kasarni za vrijeme bolesti zločinca diktatora Josipa Broza Tita. Andrej Plenković i Zoran Milanović su nas vratili pedeset godina unatrag. Naše su supruge i/ili muževi i djeca ispaštali zbog našeg navodnog nacionalizma. Slali su naše sinove na “prevaspitavanje” na služenje vojnog roka ratnom zločincu Ratku Mladiću u Štip, tada pukovniku zločinačke i okupatorske JNA, a sinove crvene buržoazije u Titovu gardu ili su oslobođeni potvrdama kao sin “vojne lekarke i majora Kosa” Andrej Plenković = “Anemija”. U zločinačkoj i okupatorskoj JNA primitivni razvodnici, desetari, podoficiri, pretežno srpske etničke pripadnosti, zlostavljali su i ponižavali naše sinove, a neki od njih danas pate od posttraumatskog stresnog poremećaja. Mog su sina Eduarda, kadetskog prvaka Zagreba u šahu poslali u Štip 1988. godine nakon što je završilo natjecanje II. Savezne lige u šahu početkom rujna na kojemu je nastupio za Šahovski klub Mladost na prvoj omladinskoj ploči postigavši najbolji rezultat od svih omladinaca na tom natjecanju.
Srdačan pozdrav
Edo Zenzerović
