By Čudnim raspletom događaja, još čudnijim akterima na brisani prostor aferom „Mreža crne udovice“ ispadoše Jurica Lovrinčević meštar strašnih gospodarskih afera te sluga sličnih gospodara Nikola Grmoja, samoumišljeni J. Edgar Hoover, najmoćniji kontraobavještajac, viječiti direktor FBI-a koji je ravnao sudbinama i životima barem desetak američkih predsjednika.
Uz njih su, do kosti ogoljeni i raskrinkani nečastivi: karijerni ministar Filipović, nadobudno piskaralo Ljubić, neostavreni obavještajac Vlahović i stanoviti „menadžer“ Engler. Zahvaljivat će Svetom Anti, ukoliko im kazna stigne jedino u obliku značajnije promjene životnih profisija. Desno krilo ruskih miljenika i konfidenata lako bi moglo izići prilično sprženo iz očekivanog nastavaka, do sad neviđenog političkog trilera u itekako ustajaloj baruštini. Crveni kmeri će kratkotrajno likovati uz žuđeni, barem časoviti, trijumf bez ozbiljnije političke perspektive. Ovaj uradak je kompilacija najnovijih događaja i ispisanih ranijih analiza na temu ozbiljnih ruskih postignuća u hibridnom ratu s Hrvatskom. Rusija je naime, Plenkovićevu Vladu i politiku stavila u sam vrh njoj neprijteljskih država
Pišući ne tako davno članak o strašnim posljedicama hibridnog rata u RH, kao uvodno razmišljanje o predstojećim parlamentarnim izborima u RH (v. Portal Kamenjar, od 24. rujna 2023. pod naslovon Nepodnošljiva buka hibrida i klonova – podnaslov: „Plenković na otvorenoj streljani – s pancirom do izborne noći“), među ostalim, u samom Uvodu, sam napisao slijedeće:
U Hrvatskoj je veliki dio moćnih društvenih i političkih figura, uključujući i donositelje odluka veoma suspektan po svojem – ideološkom opredjeljenju, društvenom podrijetlu i osobnoj ili obiteljskoj povezanosti s totalitarnim režimima. Riječ je dakle, o negatorima vlastite nacije – bilo da se radi o dojučerašnjim pripadnicima rigidnih centara moći ili manjina koje rade za ciljeve matičnih i nekih drugih država.
Uz to su sigurnosna zaštita i s njom povezane sigurnosno-saznajne ustrojene agencije vrlo niske razine čuvanja nacionalne sigurnosti.
U takvim okolnositima biračko tijelo, izranjeno kojekakvim razočarenjima, dočekuje skore, vrlo važne, parlamentarne izbore.
U Saboru se ne raspravlja o meritumu njegova rada, već isključivo o rušenju Vlade i izazivanju kaosa u državi.
Otvaraju se lažne i stvarne afere, kao da je Sabor najelitniji ešalon USKOK-a ili DORH-a. Nedvojbeno, puno je toga trulog u „slučajnoj“ državi.
U oporbi caruje hohštapleraj puno jači od onog kojeg ona prišiva vladajućima.
Grmi li to Grmoja ili se Nebo konačno vedri
Iz podugačkog teksta o hibridima i klonovima izvlačim tek opis političke skupine imena MOST, u narodu prozvane Ćuprijašima, davno indicirane po suspektnom poslanju na hrvatskom političkom podneblju. Također, njihovom farizejstvu i dodjeljenjoj im ulozi destruktora i izazivča kaosa – od one izborne noći iz rujna 2015., kad su vođeni vikend-duhovikom Ivicom Relkovićem osvojili neočekivano visokih 19 mandata u Hrvatskom saboru.
Zbog svih bljutavosti mostovaca, kojima su začinili ionako okuženi politički prostor – kroz vrlo kratko vrijeme njihova trajanja u Vladi, preko Plenkovićevog odlučnog: „Molim tajnicu Vlade da pripremi Odluku o razrješenju tri Mostova ministara“ do potpunog loma ove stranke i njezine reinkarnacije s bračnim parom Raspudić (ili Lee? pitanje je sad), toliko je toga zanimljivog da bi vrijedilo barem jedne doktorske disertacije, primjerice naslova – Vrline tajne, poroci javni! Ispisujući birane riječi u mrtvoslovu anarholiberalu i tvrdom Jugoslovenu, nesumljivo zanimljivoj pojavi na hrvatskom novinarskom Parnasu, Denisu Kuljišu[1] u čijoj je kući i mačka (po njegovu kazivanju) bila na KOS-ovoj platnoj listi, već tada sam bio siguran kako je otišao briljntni lik koji, pikasovski crtao iscerene spodobe Gankstera i heroja. Nedostaje mi danas, i ne samo meni legendarni Mršavi, skoro kao drugu Stevi (Krajačiću) onomad, znanje i kompetencije Bude Lončara – „uzeo mi ga Tito ispred nosa, a nama je data operacija Poglavnik – njegova bi nam pomoć billa vrlo korisna“ – zborio je tada Krajačić. (U tijeku je bila razrada plana atentata na poglavnika NDH, dr. A. Pavelića).
Prije nešto manje od tri mjeseca ozbiljno sam izlagao na temu hibridnog rata, nabujalog u hrvatskoj politici, o ćuprijšima i to napose njihovu seotskom učiteljčiću, uživljenom u ulogu neponovljivog i „vječitog“ direktora FBI-a, J. Edgara Hoovera. Ovaj moćnik, svjetlosnim stoljećima udaljen od Grmojine fatalne mašte igrao se sudbinama i životima barem 10-tak predsjednika USA, neke je poslao i u smrt. Najtvrđi orah Hooverova dosmrtnog mandata zacijelo je, uz Kenedyia, bio Richard Nixon predsjednik USA, u samom zenitu Hooverova životnog vijeka. Na kraju kao 1. čovjek USA, predsjednik Nixon mu je održao dirljiv oproštajni govor s panegiricima tipa: „Nacionalni simbol hrabrosti, patriotizma te poštenja, čvrstog kao granit.” Samo nekoliko sati ranije u probranom je društvu na vijest o Hooverovoj smrti taj isti Nixon regirao pak ovako:“Isuse Kriste! Taj stari pušač k….!” Zanimljivo taj je lisac tražio ostavku direktora FBI-a pred samu njegovu smrt, a kako u tom nije uspio – tada izreče, vjerovali ili ne, kako će „mr. H. u provaliju povući čitavi sustav, pa čak i mene“. Ovo potonje se dogodilo, budući Nixon nije vidio debelu sjenku koja se nad američkim sigurnosnim i političkim sustavom nadvijala dugo vremena nakon Hooverove smrti.
Lumen Grmoja je tek u predškolskom odgoju glede vlastite bolesne ambicije. I u tom vrtiću je sam sebe uvjerio kako je savladao 1. lekciju (uvijek pogađa u ništa), glede dvojice veleumova iz SOA-e (Jurčević & Franić)! Hm, tko mu to došapnu? Ukoliko Grmoja hoće pravu informaciju – o tome više ni vrpaci na granama ne cvrkuću. Dakle, popiškio tetu i kolijevku. Iza Grmoje će trajno ostati jedino duboka sjena, dublja od one koju je svojom likom pravila oznaška srednjoškolska kurvica Korina Kužina iz Araličina romana Okvir za mržnju.
Igra s aferama, opelo je za Grmoju i Lovrinčevića
Kada se konačno dokopao velikog scenarija i u osvit isteka Plenkovićeva mandata Grmoja postavlja giljotinu i oštiri glavosijek. Jadnik koji se davno zavadio s timingom, makar na izust konta hrvatsku abecedu ovim redom: ABCDČ-ĆUPRIJA već traži kandidate za režiju filma „Kako sam srušio Plenkija“. U snu mu je našao i dostojnog dublera za glavnu ulogu. Kad se prenu iz sna ružičasta, čudan glas mu govori: Kukavice, ti si glavni akter, afera Mreža, Cent etc., s tobom su u kolu Jurica – Škijo od Zagvozda grada Gaćinoga, i jadnik iz pauperizranog hrvatskog društva, koji sebe vidi kao kraljičina James Bonda; a ne tek bijednika po imenu Marin Vlahović. Ono malo brabonjaka što si prikupio po svim aferama hrvatskih energetisketskih i inih, potpuno kontaminiranih, bojišnica moglo bi ti odsvirati politčki requiem.
Ako hoćeš i jataci su ti klonovi trogloida, već rečeni Škijo i Markan iz Ljutog Doca, ljuti čuvar Brozovih moštiju – s diplomom ONO i DSZ sarajevskog Fakulteta političkih nauka.
Škijo ne bi zadovoljan s Bondovom i Grmojinom igrom pa upire da se strijela usmjeri od Filipovića i Vlade prema „rođi“ Radiću, plemićkog roda i njegovu prvom vitezu Vujnovcu i družini. Opasnog li trilera, muke mi ježeve! Grmoja za sada, svojim izjavama uredno plovi, prema requiemu, a rođi se ne sviđaju njegove eskapade. Škijo iz Zagvozda je bez putovnice potega u samu blizinu zemlje Niskozemske. Šta će bogare ti poštenu čoviku putovnica – pred dektivom se na istom mjestu branio, nešto vispreniji, Matan. Pitanje je samo hoće li Škijo imati dovoljo vremena za ispeglati svjedoke. S daljine mu „energetski ekspert“ D. Štern, broker Bijelih noćiju i koječega drugog već potpisuje barem (polu)ali-bi !
Prije nešto ozbiljnijeg osvrta o „potkapacitiranom“ ministru 30. po redu – riječ dvije o direktoru ili jednom od suvlasnika kanala TV mreže Saši Engleru. Ovaj na tiskovnoj kionferenciji, kroz nekih pedesetak mučnih minuta, navalja koješta. Znanjem, menadžerstvom i životnim postignućima Saša se skoro približio uspjesima i vrlinama „buduće hrvatske premijerke“ žilorodne Sandrice. Očiju mu – što bi tom čovjeku? Za njega bi bilo primjerenije da se zaposlio u nekom skladištu ili pak kao kartodrpac na kakvom vanjskom parkingu i tako časno zarđivao kruh svoj svakdanji. Nu, svejedno on je tamo pokoju i pametnu izrekao, u do zla boga konfuznom nastupu, što bi moglo koristiti „ekspertima“ iz USKOK-a.
A sad mlađahni ministar, s nimalo bezveznim vezama, koji se dokopao najužarenijeg i najpotkoženijeg te kožom najoptočenijeg naslonjača u državi. Davor je Filipović, izdanak nesumljivo podobne obitelji, ratnim vihorom u djetinjstvu dospio na „vrući splitski asfalt“, a moćni ga otac dobro usmjeravao za političku karijeru, nesuđenog gradonačelnika metropole i na kraju do imenovanog minista gospodarstva i održivog razvoja RH. Kako saznajemo svojom je voljom inzistirao na izboru savjetnika Jurice Lovrinčevića, jamčeći za njegove kompetencije i moral. Nedostak životnog iskustva, može mu biti alibijem za propust sastanka s bračnim parom Pevec, iz čije bi životne drame saznao puno o tom bogatom „poduzetniku“ i njegov družini. Na, baš svakome, danas dostupnom Internetu mnoštvo je zanimljivih priča o “specijalnom“ savjetniku. Bilo kako bilo na kraju mu je upravo Škijo zapečatio političku budućnost. Svetom Ivi u Podmilačje Filipović može hodočastiti bar dva puta godišnje, ukoliko mu jedina kazna bude transfer, na inače njemu blizak, a nekoć srednje kvalitetni Ekonomski fakultet.
Pozivam se još jednom na svoj članak objavljen u Kamenjaru kako bi dokazao ulogu MOST-a i Nikole Grmoje u hibridnom ratu protiv Hrvatske, a ne protiv premijera Plenkovića i HDZ-a, makar su oni nasljedno na prvu temu kolateralna žrtva toga nimalo ugodnog rata za hrvatsku opstojnost. Pojave treba nazivati pravim imenom, žestoko ih žigosati i proganjati, da proganjati, a ne aluzijama okolišati o tom ružnom i u ovom trenutku pogubnom političkom i sigurnosnom problemu u RH.
Kako sam i naveo u članku na kojeg se pozivam – „Hrvatska je plodno tlo za arhitekte hibridnog vođenja rata, budući nije uspjela homogenizirati svoje društvo oko strateških ciljeva i nacionalnih prioriteta…
Postignuća svih oblika hibridnog rata u čitavoj Europi, izuzevši Veliku Britaniju, ili tek primjerice Finsku s ruske strane, su bila iznimno velika i ona još uvijek niti izbliza nisu otupjela. Ušutkarina (štono kažu korupcija) je svakako primarno sredstvo tih ostvarenja. U taj se posao uključuje moćne pojedince, skupine: gospodarske, političke, znanstvene, športske, kulturološke i slične provenijencije, a najvrijedniji za ciljeve hibridnog ratovanja su mediji i tzv. nevladine (čitaj protuvladine) organizacije. Sve navedeno u rukama kmerova. Prisjetimo se samo koliko je u svojem naumu s relativno malim novčanim sredstvima napravio zla RH relativno sitni mešetar u ovom poslu, mađarski Hazar George Soros, kojem itekako godi titula „mađarsko-američki biznismen i filantriop“. Putinova vojska špijuna je bila ipak malo brojnija, financijski izdašnija i sa iznimnim vezama u negdašnjim filijalama KGB-a u zemljama Varšavskog pakta, uključujući tu i neizostavni jugo-KOS, kao prilično respektabilnu inačicu starijeg ruskog brata.
Manjak sigurnosnih provjera – generator je
najvećeg ološa u državnim strukturama
Da je kojim slučajem RH provela ozbiljnije sačinjene sigurnosne provjere osoba koje čine politički vrh i značajan menadžment u državnim poduzećima – poglavito onim energetskim i tako dalje i tako redom, sve do toga da je uspjela izgraditi moderan, kvalificiran i državi lojalan kadar – ona bi danas imala puno ozbiljnije razgovore u državnom parlamentu. Ne kokodakanje, psihopatske ispade, kojekakve klaune, kriminalce – bitno veće u oporbi doli onih na vlasti, i to s debelim berivima i privilegijima u njemu. Ne bi baka p. rafalno trzala na sami spomen riječi afera, ne strahujući pritom od eventualnog spomena Gunje ili puno, puno toga zanimljivijeg. Ne bi, primjerice, Peđa licemjerno zborio o moralu, a varao državu na naoko banalnoj drpilovi odvojenog života i brzinskih diploma iz beznačajnih srbijanskih varošica. Zar je otišlo u zaborav kako su neretvanski partizani za pet minuta vlasti pokazali svoje pravo lice. No, nikad se nitko ozbiljnije nije želio baviti njihovom velikom idejom, još veće koalicije HDZ – SDP i most između njih – nevjerojatno precizna destruktivna operacija (ah taj – hibridni rat!). I to bi dano njima – „desničarima“ iz obiteljskog stabla dvojice značajnih i čestitih katoličkih vatikanskih prelata – mons. Fabijana Veraje i papinskog nuncija Marina Vidovića. Pamti li još netko kako je dvojac s Neretve, s nevidljivim kormilarom, nogom otvarao vrata kod Ace III., slavnog prezimena Stanković. Njima, poštenjačinama i rasnim desničarima sponzorom bi onaj moćni Braneto Roglić, netjak još moćnijeg i slavom ovenčanijeg strikana Marinka. Izbroji Brana javno neke desetice tisuća kuna iz sopstvena džepa, a nije vrag da nije ulovljena niti jedna kuna iz moćne blagajne još moćnijeg carstva? Tek ona orepina, odakle li no dođe? Seotski učitelj se premetnuo u eksperta svih tema, naročito afera, dok je Boža po pisanju dobre motriteljice njegovih „briljantnih postignuća“ kod pajdaša Stankovića zamuckivao redom na svako pitanje povezano s politikom, pa i njegovim uspjesima u Metkoviću, gdje mu pođe za rukom srušiti viteza od kupusove glavice i koječega drugog.
Za dobre motritelje političkih prilika u Hrvatskoj nema nepoznanica oko MOST-ove grčevite borbe za mjesta šefa SOA-e, MUP-a, Pravosuđa i drugih represivnih pozicija te finacijskih izdašnijih resora s razvijenom ušutkarinom, prigodom stvaranja koalicije s HDZ-om u oba navtrata. Plenković je popustio i prepustio četiri ministarstva MOST-u, ali SOA-u nije nikako želio predati u posjed.
Para desnica s juga i istoka Lijepe naše
Fenomenom „desnice“ s juga i istoka RH vrlo sam se ozbiljno bavio od samog njenog nastanka tj. osnutaka MOSTA i njegova ulaska u nacionalnu politiku do Domovinskog pokreta kao antiteze HDZ-u. Bez okolišanja sam ukazivao na suspektne veze ovih dviju „desnih“ stranaka i njihove suspektne poslove s Putinovom Rusijom, a za MOST dodatno i veze s Beogradom, preko detaširanih vrlo očuvanih KOG-ova na teritoriju RH i BiH. U međuvremenu je novodesničar i nastaša Millanović ozbiljno namirisao smisao mutacije i zaokreta u retorici, dok je ostao u neprikrivenom koketiranju i podršci Putinu i njegovoj Specijalnoj operaciji u Ukrajini. Također se ne libi druženja s ruskim igračima u BiH, poglavito onima iz tzv. RS.
Okupacijom Ukrajine i sankcijama Zapada prema Rusiji bitno su smanjeni apetiti i uspjesi ruskog prodora u hrvatski gospodarski sustav napose energetski, infrastrukturni i turistički segment. Smanjen je dotok živog ruskog novca prema konfidentima unutar RH, potpunim prekidom platnog prometa i lakšom kontrolom transfera keša. Krokodili se množe, a bara se obilato isparava pa je postalo pretjesno na tržištu ponude i potražnje pozicija. Ovim je nesumljivo otvorena nova utakmica u kojoj se toliriraju i niski startovi, grublji prekršaji i to bez crvenih kartona, ali ne sigurno bez opomena. Naravno, ovo se odnosi na bijedne sluge još bijednijeg gospodara. Međutim, poslodavac je zatražio ozbiljne dokaze za obavljeni posao i čiste račune.
Kako je nekad cvijetalo cvijeće
Nekako baš u vrijeme vele moći ministra Vrdoljaka i njegovih specijalca iz HNS-a, ruski su apetiti naglo porasli u čitavom energetskom sektoru RH, (Čačića je od tih i takvih akvizicija spasio pržun. Ne bi se on izmakao, a bi li u prvi plan s njim kao capom tada došao Felix i Mesko, drugo je pitanje). Učenik mu Vrdoljak, koji ga je u mnogo čemu nadvisio, ispred nosa ukrade krupne zalogaje. Sve se ovo događalo paralelno s Čermakovim zlatnim dobom…
Tijekom zadnjih predsjedničkih izbora, slikajući lica i naličja gotovo svih 11 veličanstvenih obratio sam se vrlo blizom kandidatu, moje gore listu Miroslavu Škori: “Mogući predsjedniče gospodine Škoro, društvo s kojim ste se okružili od osječkog i slavonskog ganga do Mesićevih i Josipovićevih ljudi ozbiljna je ugroza Bandićevoj hajdučiji u veličini kriminala, ne računajući ovdje ruske i kosovske, posve drugačije interese.
Ukoliko i Vi imate neki tajni ugovor s USKOK-om pa privedete najpbrobranije iz trenutene Vaše blizine pregrist ću čvrstu volju bojkota i duboko protiv nje zaokružit jedino Vaše ime na ovoj listi jedanaest beznačajnika.
Crveni klonovi i roulette va banque
Sberbank je ona ista banka pod čijim je kandžama završila vrlo moćna privatna kompanija Agrokor, doduše i uz zasluge samog njenog utemeljitelja – vlasnika. Tvrdoglavošću vlastitom i pljačkom iz same blizine, ponajprije!
Vrlo ozbiljna štiva, glede ovih i ovakvih tema o ruskim postignućima i načinima kako se do njih dolazilo danomice su jamčano, žurno stizala na adresu Crošenaka, tada nominalno prvog čovjeka u RH. Od velikih obveza u Pepermintu i nekim drugim klubovima on ih nije niti otvarao – autentičan citat: „Gdje bih ja stigao kad bih sve to čitao“. Suočen s totalnim političkim fijaskom, po vlastitoj je izjavi “završio s politikom”. Ironijom sudbine nije mogao odoljeti besramnoj ruskoj ponudi. Kako Rusi nisu previše vjerovali u „stoprocentni“ uspjeh operacije Čermak, udvojili su napad još jednim ešalonom s naivnim Miroslavom Škorom i družinom te s pokojim još naivnijim istinskim hrvatskim ratnikom i domoljubom. Što je meni to trebalo, do života, a možda i dalje će se pitati za ovakve igre potpuno nespremni Miroslav Škoro. Na drugoj je strani njegovo jasno očitovanje za Crošenka zacijelo plaćeno debelom ucjenom. O ovome sam mu posredstvom zajedničkih poznanika slao jasna upozorenja, zaludu! Nedogo potom će ga šutnuti iz vlastite mu stranke, a on će objaviti onu čuvenu: „Plenković je bio u pravu, nisam ga smio odbiti“. Naknadna pamet je nažalost drek na kiši!
O jugoslovenskoj satniji unutar Sabora hrvatskog iz čijih je očiju, ruku, vratnih žila i dna peta razvidno NE hrvatskoj državi; No pasaran! SAD ILI IKAD – ne treba trošiti riječi!
Ti izdanci, poklonici i klonovi troglodita i koljača (šumskih razbojnika iz kolona Milke Planic i Koče Popovića, koji bi se antifašistima htjeli zvati) bez okolišanja traže povratak režima svojih uzora, ili barem “da se vratimo” na početak demokratskih promjena u samostalnoj hrvatskoj državi. Sve su stavili na jednu kartu, ali po svemu sudeći potpuno jalovu.
[1] Uspoređivati razne p(i)včiće, laž-lanjske, štule-bule, fuk-aniće, kloše, floberke i druge dvocijevke, razne viva-prdeže, puno-loče, argentinski rubbish i sličnu bulumentu s genijalcem i misliocem s onim velikim „ja“ – svinjarija je prvoklasna. O ovima Dragana Šolaka i ostalih srpski „poduzetnika“, ne gubiti vrijeme. Svima im je čelnik stanoviti Zovko, nešto blaža kopija Saše, Ace Lukića onog gedže, kojem guma na vozilu ispada čim dođe na današnju među Srbije iz iz pravca Zagreba.
Ta sitna žandarmerijsko-udbaška žgadija, podoficirski nakot – da bi oni parirali njemu (!?) s impresivnim backgroundom moćnog izdanka, po vlastitom kazivanju, preznačajne kosovske obitelji. Hajde, prosam Vas! Kuljiš je bio hodajuća enciklopedija sjaja, još više bijede društva hrvatskog.
Kroz „poslovna“ i druga druženja proveo je s gangsterskom elitom veći dio života, a ruskom pouzdaniku Zokijevu šefu imovine RH – uz kojeg se spominje čak 16 mlrd. pronevjere, Mladenu Pejnoviću, nekoć je bio komandantom u Titovim omladinskim brigadama. Svašta je uistino stalo uz taj, nimalo skroman život.
Napisao: Zdenko Lozo, politički analitičar
