By Crnogorski književnik Milorad Popović: ‘Srpsko-ruske snage planiraju od Crne Gore napraviti novu Republiku Srpsku’
„… u pitanju je jedan klasični fašizam“
Popović je 90-ih bio najmlađi od četvorice crnogorskih književnika koji je digao svoj glas protiv srpskog fašizma Slobodana Miloševića. Zato nitko nije vjerodostojniji svjedok od njega kada govori o srpskom fašizmu.
Crnogorci su u svemu tome sami:
Podsjeća li vas ovo na naše skupove u Čavoglavama?
Vidjeli smo da su odmah reagirali s Bojnom Čavoglave i Sude mi.
https://kamenjar.com/bojna-cavoglave-u-cetinju/
Jasno je da CG ne može očekivati bilo kakvu pomoć od RH jer su i ovdje na vlasti oni koje je želio Vučić.
Da su hrvatske vlasti bilo bi prirodno da učine sa SPC isto što i Đukanović. Prije svega priznanje HPC.
Naravno onaj koji je pokušao pomoći bio je odmah napadnut od srpskih slugu.
Tko bi drugi ako ne biskup Košić:
Srpskim slugama u RH je odmah fašizam ako se dirne u postignuća srpskog fašizma, zar ne? Nije im teško tako nastupati kada srpski fašizam ima potporu u svijetu, a hrvatske vlasti i navodna oporba, tj. srpsko-hrvatska koalicija je samo potpora Vučiću.
Vjerujem da ljudi u RH i ne znaju da je HIMNU srpskih slugu u Hrvatskoj napisan još 25. 3. 1944, u beogradskom političkom listu Srbski narod:
Nebo je plave srpske boje
A u njem stanuje srpski bog
Cijeli svoj život borili za neovisnu Crnu Goru.
I služe Srbina boga svog!
Naravno srpske sluge u RH još nisu u mogućnosti priznati da im je to himna. Ipak su hrvatski branitelji u ratu od njihovih hrabrih vojnika napravili zečeve, zar ne? Zato sam davno i konstatirao kako se Hrvati djele na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati. U Crnoj Gori to je mnogo moralnije. Vidjeli ste da su pobjednici na izborima proslavili pobjedu sa svojim tj. srpskim zastavama. A srpsko-hrvatska koalicija još mora imati ono „hrvatska“ u nazivu. Ali malo po malo moći će oni i to izbrisati i hrabro zapjevati svoju himnu. Ili se samo tome nadaju?
O njima, pa i o izborima u CG, piše i Zvonimir Hodak u današnjoj kolumni:
Popovski ustanak okrenuo Crnu Goru Rusiji…
Malo međunarodne politike. Izbori u Crnoj Gori. Dva oka će ponovno biti u glavi.
Prosrpski pravoslavni popovi pokazali su svima, a napose Hrvatekima, kako se organiziraju izbori. Kakav Apis, kakvo prebrojavanje… Nema Mila, nema Tita, Vladika se o’đe pita… Vuk Drašković, pisac i bivši Miloševićev ministar je jasan: “Ovo je popovski ustanak, SPC predvodi tu prorusku opoziciju… Cilj im je raskinuti članstvo Crne Gore u NATO-članstvu, da ponište odluku o suverenitetu i nezavisnosti Crne Gore i da Rusiji otvore vrata Boke Kotorske…”
Ali vratimo se mojim crnogorskim prijateljima koji su se cijeli život borili za neovisnu i slobodnu Crnu Goru. Naravno takav je i Milorad Popović (Predsjednik je Crnogorskog društva nezavisnih književnika, te ravnatelj časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars). o kome sam vam pisao još u tekstu STIJEPO MIJOVIĆ KOČAN I KNJIGA ‘VJENCESLAV ČIŽEK’. Naime pisao sam o Popovićevom romanu u kome mu je, kako sam kaže fascinantna figura naš Čižek i njegova sudbina, a za taj roman je dobio Njegoševu nagradu:
Vidimo da je Popoviću preostala i dalje velika borba za očuvanje onoga za što su mnogi naivno vjerovali da su izborili samim proglašenjem neovisnosti Crne Gore.
Moje misli su okrenute prema jednom drugom od tih četiri književnika koji su dignuli svoj glas protiv srpskog fašizma još u Miloševićevo vrijeme, a koji više nije među nama. Prije tri godine umro je Mladen Lompar:
UMRO JE VELIKI PRIJATELJ HRVATA I HRVATSKE
Na Veliku gospu u mom Kotoru umro je crnogorski pjesnik Mladen Lompar, predsjednik Crnogorskog PEN Centra, potpredsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, član Matice crnogorske i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Ars i član Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika. Rođen je 22. ožujka 1944. godine na Cetinju. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu.
Popis njegovih knjiga poezije kao i monografija (pisao je i likovne kritike i eseje) dani su na:
http://www.poetikazemlje.me/index.php/mladen-lompar
Poslao sam izraze sućuti predsjedniku DANU akademiku Sretenu Peroviću:
Poštovani kolega Perović,
S dubokom tugom sam primio vijest o smrti mog dragog prijatelja akademika Mladena Lompara.
Izražavam svoju sućut Vama i svim kolegama u DANU.
Molim Vas da moju sućut prenesete i članovima njegove obitelji.
prof. dr. sc. Josip Pečarić
redoviti član HAZU
dopisni član DANU
Kolega Perović u svom odgovoru piše:
Poštovani kolega Pečariću,
Zahvalni smo Vam na izrazima sućuti povodom odlaska našeg uglednog člana i dugogodišnjeg potpredśednika Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, zaslužnog pjesnika i istoričara umjetnosti Mladena Lompara. Cijenjeni pjesnik i uzorni crnogorski domoljub dugo je nosio teško zdravstveno breme, ali nas je njegov odlazak iznenadio, jer smo se nadali da će i ovoga puta uspjeti da svojim vitalnim duhom nadvlada krizu i odloži vječiti san. Nažalost, to se nije dogodilo. Ovoga puta nije mu pomogla ni oplemenjena priroda našega Primorja, u kojoj je on nalazio i spokojstva i prijatelja.
Istoričarima književnosti ostaje krupan zadatak da valjano prouče Mladenov doprinos crnogorskoj multinacionalnoj kulturi; ne manje – njegova hrabra nastojanja da konkretno doprinosi oslobađanju crnogorskog društva od importovane mitomanije i nametane građanske inferiornosti.
Vrednovanju njegovog značaja doprinijeće i prijatelji u drugim kulturnim sredinama, kojima Lomparovo djelo i po ljudskom znčenju takođe pripada.
Još jednom izražavamo zahvalnost za saučešće koje ste uputili Mladenovoj porodici, Dukljanskoj akademji i meni kao njenom predśedniku.
S poštovanjem i dobrim željama
Akad. Sreten Perović
Da, na Veliku gospu se dogodilo ono o čemu je ispjevao i pjesmu:
BALSAMOVANA KLETVA
biće tu zauvijek
ovi ožiljci
neću sav umrijeti
uzalud su se trudili da rano ostarim
a živio sam pun život
u sjenci opakih bolesti i kletvi
mijenjao se prostor moje čežnje
i oblik
a onaj nekadašnji
je postajao izmišljena ličnost
istinite priče
iz tuđeg života
bez intime
i stida
i dovršene misli
https://jasminahanjalic.wordpress.com/2016/07/24/mladen-lompar/
A prijateljstvo s Mladenom Lomparom je još od studentskih dana. Bili smo u istom studentskom domu. Kasnije smo se susretali u mom Kotoru.
Bio sam ponosan kada je u vrijeme Miloševićevog ludila moj prijatelj Mladen Lompar bio jedan od četvorice crnogorskih književnika koji su digli svoj glas protiv toga.
Dvojica od njih, Brkovič i Popović su tada doselili u Hrvatsku, a Lompar je ostao u Crnoj Gori. Ne mogu ni zamisliti što je sve doživljavao u to vrijeme.
Volio je nas Hrvate i Hrvatsku.
Zato ne čudi što je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore u svom priopćenju
Preminuo je veliki i dragi prijatelj, „otmjeniji od svih pjesnika“ Mladen Lompar konstatiralo:
S posebnim ponosom ističemo da je hrvatska zajednica u Crnoj Gori u Mladenu Lomparu imala sjajnog suradnika, a nadasve velikog prijatelja, kojeg ćemo se s posebnim pijetetom sjećati i nerijetko spominjati.
Kao prijatelj znao je puno o mom radu, pa je . uvjeren da je to značajno za Hrvate u Crnoj Gori – bio pokretač i nositelj svih aktivnosti oko mog izbora za dopisnog člana DANU.
Zato ću na kraju dati tekst kotorske poetese Dubravke Jovanović za koju kažu kako je čuvarica bokeškog jezika jer je njena poezija puna ljubavi prema Kotoru, Boki, gradskim pločnicima, palačama, moru, Bokeljima i Bokeljkama, svecima i svetištima naše lijepe Boke
Mladen Lompar
“U ovom životu nije novo mrijeti ali ni život Bogme nije najnovije”
U životu ovom i za još više njih ovamo i tamo “Od plamena do svjetlosti” prema istoimenoj knjizi poezije Mladena Lompara, pjesnik je ostavio oganj poetski.
Kroz kapiju pjesme prošao je osijenčen zracima zvijezde, one velike nad Lovćenom što se u avgustovskim noćima u more Bokokotorskog zaliva prolije.
Bili su to putevi ovog velikana crnogorskog poetskog poja i soja koji se pjesmom kao vodom u kršu spuštao zorom , da napaja ovdje limunove.
U stihove pjesnik Boga traži.
Pronašao ga je Lompar da mu miri nesne i slutnje od kojih je imao stravičan nespokoj, kako je napisao u knjizi “Vrijeme u kojemu sam prošlost”.
Boem i buntovnik, perom je vidao rane crnogorske.
Krik njegove pjesme odzvanjao je od Dubrovnika do San Đovanija preko krša i dolova od katuna do dvorova.
I neće nas naslijediti tišina, kako je napisao je Miju Popoviću
opet će
iz našeg strpljenja buknuti bijes
jer nećemo klečati
dok gođ ima
Montenegra
i njegove neporažene zastave
Njegove “Zmije Grmožura” milile su crnogorskim kamenom , morem i jezerom đe se pejzaži duše susrijeću sa slojevima crnogorske istorije.
A Crna Gora mu “milija ne bi bila da je od zlata” pa je u pjesmama ovjerio duge i tuge svoje i naše.
Umro je rekoše juče Mladen Lompar.
Sigurna sam da je žudnjom probio krošnje cetinskih lipa baš kao što mu je u Kotoru, đe je često obitavao, na kapku prije sklopljenog oka zastao dah mora, juga i onog limuna kojeg je stihovima zalivao.
Noć morska sinoć je ispijala ćutanje u Kotoru – rekvijem za Mladena.
Otišao sa ovog mjesta
i zašao u prostor dostojni…. I neće ga naslijediti tišina, sigurna sam.
Dubravka Jovanović
http://skalaradio.com/2017/08/16/nece-ga-naslijediti-tisina/
Zbogom dragi Mladene. Ponosim se što sam Ti bio prijatelj.
Josip Pečarić
https://hrvatskonebo.org/2017/08/19/j-pecaric-umro-je-veliki-prijatelj-hrvata-i-hrvatske/
(Tekst je dan u mojoj knjizi „Je li političarima kriva matematika“, Zagreb, 2019.)
Josip Pečarić
