Kako smo kao društvo došli do toga da čovjek u bolnicu dođe po pomoć, a njegova obitelj nakon njegove smrti mora tražiti odgovor na pitanje tko je zakazao i tko će za to odgovarati?
Slučaj Kristiana Josipa Periše više nije samo tragedija jedne obitelji. To je pitanje odgovornosti cijelog sustava, a snimka koja je dospjela u javnost pokazuje postupanje prema pacijentu koje je, najblaže rečeno, zastrašujuće. Četvorica medicinskih tehničara nalaze se u istražnom zatvoru zbog sumnje na teško ubojstvo. O njihovoj krivnji će u konačnici odlučiti sud, ali odgovornost se ne smije zaustaviti samo na onima koji su neposredno sudjelovali u događaju!
Ako je u prostoriji bilo više osoba, a bilo je što se jasno vidi na snimci, ako se pacijenta gušilo, udaralo i brutalno sputavalo, onda moramo znati tko je to vidio, tko je mogao i morao reagirati, kao i tko nije reagirao i zašto. Ako je uprava ustanove za smrt pacijenta znala, a snimku nije pravodobno pregledala, mora se utvrditi tko je donio takvu odluku, na temelju čega i je li time omogućeno prikrivanje stvarnih okolnosti smrti, i ne samo u ovom slučaju.
Gledajući malo širu sliku onda vidimo da ovo nije pitanje koje se tiče samo bolnica. Već godinama slušamo o čudnim padovima i još čudnijim ozljedama starijih i nemoćnih osoba u pojedinim domovima za starije, ustanovama i drugim mjestima gdje bi trebale biti sigurne i zaštićene. Naravno, ne tvrdim da je svaki pad posljedica nasilja, ali svaka ozbiljna, neobjašnjena ili sumnjiva ozljeda mora biti predmet provjere, a ne automatski završiti pod oznakom „pad“. „Pao je“ nije istraga, to je tek početna informacija. Od nadležnih institucija tražimo odgovor na jednostavno pitanje. Koliko je slučajeva bilo sa smrtnim ishodom, koliko ih je istraženo i koliko ih je završilo bez ikakve odgovornosti?
Zato BUZ, posebno u slučaju smrti Kristiana Josipa Periše, traži utvrđivanje odgovornosti svakog pojedinca, od neposrednih sudionika, preko odgovornih liječnika i osoba zaduženih za nadzor, do uprave ustanove. Ako se utvrdi da su svojim činjenjem ili nečinjenjem pridonijeli tragediji ili pokušali prikriti ono što se dogodilo, onda za to moraju odgovarati. Tražimo i odgovor Ministarstva zdravstva na pitanja tko je znao, kada je znao i što je poduzeo?
A DORH mora raščistiti što im je prioritet. Je li im prioritet utvrditi tko je snimku dao u javnost ili tko je odgovoran za ono što se na toj snimci vidi? Javni interes nije zaštita institucije od neugodnosti, javni interes je zaštita čovjeka. Ako je netko ubio pacijenta, neka za to kazneno odgovara. Ako je netko gledao i nije reagirao, neka se utvrdi i njegova odgovornost, a ako je netko pokušao zataškati događaj, neka onda odgovara još teže.
Kristian Josip Periša nije smio umrijeti na način na koji je, prema raspoloživoj snimci i dosad dostupnim informacijama, umro. I zato BUZ neće prihvatiti da se sve završi samo na četvorici osumnjičenih, jednoj snimci i nekoliko mogućih ostavki. Tražimo odgovornost do kraja, bez iznimke, bez zaštite funkcije i bez guranja slučaja pod tepih.
Država koja ne može zaštititi čovjeka u bolnici nema pravo govoriti da štiti svoje građane.
U Zagrebu, 12. 11. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment