By Braćo i sestra vjernici i svi koji čitate
Nanovo vas molim da mi nakon ovog teksta ne pripisujete budalastu mržnju prema muslimanima, jer kako bi se Kristov zvao ako ikoga mrzim? Tako vas opominjem nanovo u ime Kristovo da je kršćanima Balkana a posebice Bosne bilo u povijesti dosta trpjeti 500. godina zuluma nasilne islamizacije, ubijanja i porobljavanja od Osmanskih osvajača, potom surovih Austrougara i Titovih Jugoslavena u dvije države.
Danas se u Bosni nitko ne može kršćaninom zvati ako nije oprostio navedenim dušmanima za sve učinjeno baš onako kako je u Bibliji Isus Krist naložio. Ovo pišem jer se u zraku nakon mogućeg gašenja ili smirivanja rata u Ukrajini osjeća pojačan intenzitet huškanja muslimana od strane anglo masonerije a kojima se nedavno u London otišao pokloniti Željko Komšić. Da nije tako, Komšić bi otišao u Brisel gdje se rješavaju europske tenzije i problemi, ali….?
Nažalost danas je nakon rata i Daytonskog sporazuma u zraku ostala komunistička, tj. Titova podmetaljka kojom je on usred Europe u 20. st. 1972. godine prošlog stoljeća izmislio i proglasio pripadnike islamske religije narodom što je u svjetskim razmjerima neviđeno i nigdje do danas zabilježeno. Ako je Europa nedavno ispisala tri rezolucije izjednačavajući komunizam s fašizmom kao totalitarno zlo neviđeno u povijesti, pitamo se kako danas brojnim muslimanima nije neugodno baštiniti plodove te Titove odluke koja sa zdravim razumom nema veze.
Pa djela tog jugoslavenskog diktatora su upisana na listu svjetskih zločinaca ubojica i nikome ne bi trebala biti na ponos takva odluka kao ni njegova vojska protiv koje su se Hrvati i muslimani morali boriti za imati danas svoje države. Hrvatsku i BiH. Ali muslimanima BiH je danas svejedno i kao da im te nesporne činjenice baš ništa ne govore. Pa su priznavanja tog izmišljenog naroda “Bošnjaka” učinili po naređenju masonerije i Hrvatska za vladanja Ive Sanadera i druge zemlje stvarajući poteškoće i goleme probleme upravo svim stanovnicima, danas okupirane BiH.
Tako je u bosanskoj svakodnevici na snazi ona stara austrougarska mantra potaknuta od Benjamina Kallaya koji je bio ugarski masonski namjesnik te 1903. godine također proglasio “Bošnjački” narod po religiji. To je politološkim rječnikom u to doba početkom 20.st. odzvonilo kao da se u neku ruku potvrđuju plodovi Osmanskih osvajanja, ali to nije zaživjelo i Austrougarska je to bila ukinula. A znamo da je Tito 1968. od anglo masonerije nanovo nahuškan da postavi tu neprirodnu agendu koja je u Jugoslaviji ozakonjena 1972. godine.
Budući da su muslimani u Bosni bili katoličke i pravoslavne vjere, te po nacionalnosti Srbi ili Hrvati smijemo se pitati zna li možda neki Deliahmetović u Travniku ili neki Hadžiselimović u Tuzli jesu li po skrivenoj predaji njegovi prije islamizacije bili Hrvati katolici ili Srbi pravoslavni. Vjerojatno je veći broj katolika Hrvata prešao na islam budući da je katolička crkva zabilježila preko 330 porušenih crkava od Osmanlija na tlu Bosne, dok ne znam koliko je porušeno pravoslavnih niti sam pronašao izvore o tome. Važno je ovdje napomenuti da se muslimani u novijoj povijesti nikada nisu snažno politički zauzimali za neko izdvajanje prema nacionalnom identitetu niti je zabilježena ozbiljna inicijativa za proglašenjem narodom osim navedenog sa strane austrougarskog okupatora 1903. i ovog Titovog 1972.g.
Ovim povijesnim činjenicama se može dodati prispodoba kako se danas ne može vidjeti lijepi plavi Dunav u Beču, već za to treba ići na izvor, uokolo njemačke planine Schwarzwald kako bi se vidjelo plavetnilo bistrog i lijepog Dunava. Tako je jednako u životu, poglavito u ratovima i osvajanjima ovog dijela Balkana koja imaju svoj početak, uzrok i povod. Pa ću kratko napisati činjenice te istraživanja neovisnih povjesničara o nastanku i formiranju Osmanskog carstva koji se ne nalaze u udžbenicima i ne odgovaraju baš svjetskim globalistima koji stoljećima manipuliraju s islamom i ondašnjim rastućim Osmanskim imperijom. Baš im je to umjetno osnovano carstvo zamijenilo umorne Maore na zapadu koje je s Pirineja potjerala zapadna kršćanska liga u “Rekonkvisti” koncem 15. st. Tako imamo u tim istraživanjima zabilježenu lozu obitelji Osmanlija koja je živjela u dijelu Male Azije početkom 13.st ponašajući se rufijanski i hajdučki prema okolnim stanovnicima. Bila je brojna i može se reći nastupala poput obitelji Clanton koju su Earpovi primirili u napuhanom filmu kod OK korala. Znamo da takvi drznici i nasilnici nikada ne promaknu budnom oku ondašnjih trgovačkih mogula iz redova bogatih židovskih trgovaca kabalista i potomaka farizeja koji su upravljali trgovinom poput današnjih korporatista i bankara. Logično da im je takva kompaktna pučka razularena obiteljska družina odgovarala u njihovim davnim nakanama prodrijeti dublje na Balkan prema bogatim rudnicima zlata, srebra i ostalog bogatstva prema Beču i Srednjoj Europi. Za te potrebe Osmanlije su bili ustrojeni poput vojne hunte i sva je vlast i uprava počivala na vojnom ustroju pljački i haraču prilikom osvajanja. Da je taj osvajački i ničim izazvan i pohod imao i protukršćanske dimenzije govori nam danak u krvi koji je demografski i duhovno uništavao moral i čitave obitelji kršćana, a što je detaljno opisano u nekim književnim djelima. To je nešto najstrašnije što su doživjeli kršćani Bosne i nema takvog primjera kod tisućljeća ratovanja i osvajanja na europskome tlu. A o drugim kontribucijama bolje ne pisati.
Ali današnji muslimani mada svjesni svog etničkog i vjerskog identiteta ne iskazuju nikakav osjećaj transgeneracijske traume mada je ona duboko naraštajima ugrađena u gene. A po riječima znanstvenika psihologa je i zapisana u genetskom materijalu. No možda to nesvjesno i uzrokuje jednu vrstu Stockholmskog sindroma kada današnja generacija u BiH gotovo fanatično zadržava islam koji je njihovim kršćanskim precima ipak bio nametan silom i raznoraznim pritiscima. Tako da se danas ne treba zavaravati kada su sve zemlje bivše Jugoslavije duboko okupirane od anglo okupatora a masonerija perfidno nastavlja pojačavati Erdoganove prijetnje koje Turska kao stari saveznik masonerije revno izvršava.
Na to se nadovezuju godine i stoljeća lažljivog povijesnog narativa koji briše ilirske rodovske tragove negirajući Biblijski potop nakon kojeg smo po Biblijskim istraživačima mi ovdje potomci najstarijeg Noinog sina Jafeta. Iz te ilirske zajednice prepoznajemo taj jedan ilirski rod iz kojeg je kasnijim konstruktom došlo do plemenskih i u moderno doba do narodnih dijeljenja ali s navedenim vrelom. Stoga muslimani i ostale sluge masonskog projekta svađanja naroda na ovim prostorima ponavljaju povijest koja je započela od starog Kraljevstva Bosne ali negiraju da je na tlu rimske pokrajine Dalmacije bio jedan ilirski rod s desetak odvojenih plemena. To potvrđuje Batonov ustanak (6-9. g.) koji je iz srca Dalmacije ili današnje Bosne pokrenuo veliki rat protiv rimske imperije ali to se u tzv. Pozitivnoj povijesti minorizira. Ti rimski ratovi protiv nepobjedivih Ilira su trajali po nekim povjesničarima preko tristo godina što ih svrstava u najduže ratove u povijesti čovječanstva. A okupatorska oligarhija okultna i koristi tu identitetsku prazninu te uz pomoć svojih povjesničara i arheologa svakodnevno laže o tzv srednjovjekovnim stećcima i brisanju Vinčanske i Vučedolske kulture iz obveznog gradiva za škole i obrazovanje.
Tim podmetanjima se ovaj prostor s neukim stanovništvom bez identiteta i spoznaje tko su lako svađa, zarobljava i raseljava pretvarajući preostale u nezaposlene koji će biti zamijenjeni islamskim i hinduskim migrantima u godinama koje dolaze.
Evo kraće ne mogu i Bog vas blagoslovio u miru.
Smiljan Strihić
