Monstruozno zlo i dobro današnjice?

(treći dio)

U prva smo dva dijela vidjeli kakvo se zlo rodilo u Europi. Jednog smo se Hitlera riješili 1945., a drugog smo dobili 2022. godine, Putina. Ipak, upozorio me je jučer kolega iz Kieva koji je ostao boriti se u Kievu da svi griješimo kada govorimo da je rat Ukraine i Rusije sada počeo. Rat je počeo još 2014. kada su Rusi anektirali Krim, ali sad, 2022. je sve to buknulo i pretvorilo se u najteži oružani sukob. Eto neka se zna i to. Sada smo, kako god gledali na problem, svi u ratu sa Putinom, ratom koji nije formalno objavljen, ali po svemu je tu.

Nakon formiranja Europske Unije bio sam sretan i govorio sam da je rat nemoguća opcija u Europi te da nije potrebno ulagati u naoružanje. Pogriješio sam. Mislili smo to mnogi, gradio se cjevovod za ruski plin, razmišljali smo o investicijama i suradnji, ali opet smo griješili. Putin se kao i Hitler pripremao za rat, i evo ga, zaratio je sa Ukrainom i zaprijetio svima, a nama je u Zagreb poslao drona teškog 6 tona da se sruši tik pored naše mladosti, naših studenata. Sve nas je prevario Putin, taj Hitler današnjeg vremena, ali nas je opet, kao i u Domovinskom ratu, sam Bog spasio. I sad, kada sve to znamo pitam se možemo li mi tu nešto mijenjati? Mislim da možemo, barem u smislu podrške Ukraini i njenim braniteljima, kao i svesrdnoj pomoći izbjeglim ženama i djeci čiji su muževi i očevi ostali braniti Ukrainu, Kiev i druge gradove. Naša je to obaveza, najprije prema nama samima, jer smo sve to i mi sami imali nedavno u Domovinskom ratu sa sličnim zlim susjedom!

I eto, pitam se, JESMO LI NEŠTO IZ SVEGA OVOGA NAUČILI?

Pa da vidimo  jesmo li, ali prije svega započeti ću sa jednim malim uvodom.

Svako malo netko iz vrha vlasti završi iza rešetaka u Remetincu. Plenković se ljuti što mu zatvaraju suradnike te ga tako onemogućuju u radu. Sa jedne strane dobro i kaže, jer sa takvom dinamikom uhićenja ne može se voditi država niti učinkovito raditi, ali sa druge strane naprosto je tragično koliko je korupcija duboko ušla u hrvatsko društvo pa je dobro da se ona sankcionira. Narod je nervozan i ljut te po društvenim mrežama pljušte uvrede prema svima, od Vlade pa sve do Sabora i grada Zagreba, Splita pa dalje. Ipak, zadnjih dana vidimo kako je Vlada dobro reagirala na stanje u Ukraini, a istodobno COVID19 slabi pa su i mjere lakše. Ali onda kada se u Hrvatskoj konačno pojavilo malo dobra, doletjelo je zlo rakete-drona u studentsko naselje te je pokazalo koliko smo ranjivi i nespremni.

Ali dešava se sada u Hrvatskoj i nešto drugo, nešto dobro. Formiraju se određene grupe znanstvenika te na razne načine ukazuju na probleme, ali ne da ikoga omalovaže nego da ukažu na problem i ponude rješenje. Ostaje samo jedno pitanje, da li vladajuća politika to čuje?

Sve se češće organiziraju Okrugli stolovi na razne teme i probleme. Jedno takvo okupljanje, Okrugli stol, organizirano je u Opatiji 24. studenog 2021. na temu problema na pomorskom dobru, kao i turizmu i nautičkom turizmu. U medijima je ostala nezapaženo, jer je na Okruglom stolu u Opatiji dominirala pravna struka pa zaključaka nije ni bilo. Taj je Okrugli stol završio kao „sve je u Hrvatskoj dobro, sve se dobro odvija i ne treba ništa kardinalno mijenjati“. Bio sam na tom Okruglom stolu u Opatiji i tužan sam se vratio, ali mi je bilo jasno da je borba za Hrvatsku, nakon Domovinskog rata teža nego u ratu te da mi domoljubi-znanstvenici moramo izdržati i boriti se znanjem za dobrobit naše djece. Put do učinkovite vladajuće politike, uspješnog makro nacionalnog sustava, ustrojene države, građanske države europskog svjetonazora, težak je i trnovit. Stoga sam 04. ožujka u Splitu organizirao Drugi Okrugli stol na temu „Zaštita, menadžment i sustav pomorskog dobra u funkciji turizma i luka nautičkog turizma“.I začudo, pridružili su se splitski fakulteti i jedna visoka poslovna škola, a došla je i podrška od strane HAZUa te je kao sudionik bio i akademik Davorin Rudolf. Koga zanima što se govorilo na Okruglom stolu u Splitu, a koji je bio interdisciplinaran i spoj znanja, struke, znanosti, iskustva lučkih kapetana, rezultata istraživanja sveučilišnih profesora sa pomorskog fakulteta i ekonomske forenzike, ekonomije u Zagrebu i drugih, može se naći detaljnije na portalu www.pomorskodobro.com. Na kraju su doneseni jasni zaključci koji su snažan iskorak u odnosu na sadašnji oblik rada hrvatske politike i administracije, ali ipak, sve je to dosta daleko od tretmana pomorskog dobra razvijenih država EUa. Zaključci Okruglog stola u Splitu su sljedeći:

1. Razvoj turizma koji se odvija na pomorskom dobru ili je povezan s njim potrebno je razvijati po principima održivog razvoja uz proaktivnu ulogu države.
2. Sukladno točki 1. potrebno je razviti sustav i sustavni pristup razvoju kako bi se osigurao koordinirani razvoj i rast koji ne ugrožava pomorsko dobro i okoliš.
3. Mišljenja smo da je u praksi  potrebno dosljedno primjenjivati odredbu čl. 18. Direktive  2014/23/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji, kao i odredbu  čl. 17. Zakona o koncesijama, na način da trajanje koncesije (rok) za gospodarsko korištenje pomorskog dobra omogući koncesionaru nadoknadu ulaganja planiranih za izvršenje koncesije, kao i povrat uloženog kapitala.
4. Sukladno točki 3., u sustav nadzora potrebno je implementirati znanstvene i stručne institucije, kako bi se rasteretila državna administracija i znatno podigao nivo učinkovitosti.
5. Potrebno je u najskorijem roku razviti sustav korištenja pomorskog dobra za potrebe poduzetnika uz učinkoviti sustav nadzora i društveno odgovorne gradnje u čemu bi znanost imala svoje mjesto.
6. Obzirom na potrebe održivog i znatno boljeg razvoja poduzetništva, u najširem smislu riječi, potrebno je postaviti jasne i realne ciljeve te kroz sustav osigurati instrumente za realizaciju ciljeva, a što uključuje zakone koji podupiru konkretne mjere i činitelje razvoja.
7. U najskorijem roku potrebno je, kod makro i regionalnog odlučivanja, uključiti i koristiti istraživanja kako bi se osigurala učinkovitost i stabilan dugoročni održivi razvoja.
8. U najskorijem roku potrebno je osigurati pomoć znanstvenika kako bi se otklonile nelogičnosti i zabune u nautičkom turizmu, posebno kod luka nautičkog turizma.
9. Obzirom na nesuglasje između niza državnih akata, čime se stvara zabuna koja onemogućuje korištenje službenih izvora kod znanstvenih i stručnih istraživanja, potrebno je međusobno uskladiti državne akte.
10. Mišljenja smo da je potrebno inicirati interdisciplinarni rad znanstvenika na oblikovanju hrvatskog makro nacionalnog sustava kako bi se postavili realni makro ciljevi, a zatim planovi koji bi se putem sustava realizirali.

Bilo je lijepo spojiti sva ta znanja na Okruglom stolu u Splitu, ali za mene kao organizatora bilo je ipak zamorno, ali i poticajno za dalje! Ostaje pitanje, da li naša politika koja donosi odluke u naše ime čuje što joj znanost i struka poručuju. Nadam se da će polako osluhnuti, barem malo, jer ovako više ne možemo, odnosno, možemo, ali ovako nema smisla!

A sad idemo na obrazloženje i odgovor na pitanje koje se odnosi na ovo zlo rata u Ukraini, a koje nam nameće pitanje:

JESMO LI NEŠTO IZ SVEGA OVOGA NAUČILI?

MISLIM DA SMO TREBALI NAUČITI DA JE SVE OVO POTVRDILO MAKRO STRATEŠKU KONCEPCIJU DEFINIRANJA STRATEŠKOG DIJELA EKONOMIJE I IZGRADNJE EKONOMIJE NA NAČIN DA SE TEMELJNO OSLANJAMO NA

DOMAČU PROIZVODNJU, ZAŠTITU I SVE DRUGO.

 

Mnogo toga govori u prilog takvoj strateškoj orijentaciji, dakle, strateškoj orijentaciji koju je u Hrvatskoj potrebno hitno graditi. Sa jedne strane, zbog suprotne strateške orijentacije, ovisničke orijentacije, doslovno smo potjerali mlade obrazovane ljude iz Hrvatske, Slavoniju smo raselili, sela bacili na koljena, pomorsko dobro u totalnom je kaosu, obranu Hrvatske, morskog i zračnog prostora onesposobili smo, i još mnogo štošta slično. Sa druge strane, umjesto da proizvodimo domače, mi uvozimo poljoprivredne proizvode iz drugih država, a luk čak iz Kine, meso iz Poljske, ribu iz Španjolske, naftu smo prodali Mađarima da bi sada bili ovisnici o vanjskom tržištu. Stoga cijene u Hrvatskoj idu u nebo, a mi na to nemamo odgovora, jer smo sve prepustili drugima izvan Hrvatske, a da ne govorim kako smo protuzračnu obranu prepustili NATOu, a koji niti u Njemačkoj nije izvijestio o padu 11 metarskog ratnog drona u Zagreb. Uz sve to, banke, gotovo sve banke, prodali smo pa je teško voditi financijsku politiku države. Treba li još toga lošeg da nam se desi pa da shvatimo da moramo sami odlučivati o svojoj sudbini, barem u onom dijelu odlučivanja koji nam je u rukama, jer znamo da dobar dio odluka dolazi izvana i tu ne možemo puno utjecati. Ovaj rat u Ukraini, koji je u svakom slučaju grozan, nehuman i loš, puno nama u Hrvatskoj govori. Osluškujmo glasove vremena, kako je govorio Tomislav Ivančić, razmislimo i shvatimo da smo sebe doveli u veoma opasnu situaciju i da moramo hitno i bitno mijenjati makro nacionalnu strategiju, ciljeve, planove i način vođenja države.

Dakle, treba shvatiti da svaka država ima svoju poljoprivredu, najprije za svoje nacionalne potrebe, a onda ostatak dolazi iz uvoza. Poznato je da je poljoprivreda strateška grana svake države i da nije profitabilna, ali je neophodna. Oni poljoprivredni proizvodi koji dolaze iz uvoza ne smiju biti od životne važnosti za građane neke države. Ako u Hrvatskoj nema manga, kivija, avokada i slično, nije jako važno, ali ako u domaćoj ponudi nema mlijeka, mesa, kruha, ribe i slično, problem je koji je neprihvatljiv da u jednoj državi postoji. A sve to sada, po cijenama, leti u nebo, jer smo dopustili da smo gotovo u cjelini ovisnici od stranog tržišta. Osnovne potrebe dominantno i isključivo treba podmiriti domaćom proizvodnjom, a ne uvozom. To je osnova svake nacionalne ekonomije. Ali, prerađivačka industrija, koju smo imali pa uništili, profitabilna je, ali se mora temeljiti na domaćoj poljoprivredi koja nije profitabilna, a ne na uvozu. Taj balans odnosa potreba domaćeg stanovništva, profitnog poslovanja i neprofitne poljoprivrede, obaveza je države, pa ga i Hrvatska treba imati kao i sve druge pametne države. Na taj se način osigurava opskrba u turbulentnom vremenu i tržištu, a  što je najvažnije osigurava se neovisnost od drugih. Neovisnost je važna, jer ako se desi ovisnost i zarobljavanje onda počinje trgovina sa domaćim resursima koje preuzimaju drugi, što vodi ubrzanom siromaštvu države i naroda.

Nije samo u pitanju poljoprivreda nego i sve drugo. Zahvaljujući spajanju sa Sberbank, Hrvatska poštanska banka (HPB) sada je tek osma banka u Hrvatskoj. U takvom slabom bankarstvu, u kojem su nekadašnje hrvatske banke prepuštene stranim bankama, imamo niz malih banaka među kojima po dobrom rezultatu prednjači Croatia banka Zagreb, a koja je nekada bila sve osim banke. Dakle, mogućnosti razvoja hrvatskog bankarstva su tu, ali ih treba iskoristiti, a ne prodavati sve što imamo. Imamo također brojne resurse, vjetar, rijeke, sunce i ne trebaju nam nuklearne elektrane nego malo volje i pameti pa možemo zadovoljiti nacionalne energetske potrebe pa tek tada možemo voditi nacionalnu energetsku politiku. Sve što je uvozno vodi uzništvu i ovisnosti!

Imamo turizam koji u direktnim efektima sačinjava oko 20% BDPa, a zajedno sa indirektnim efektima prelazi 50%BDPa i nacionalne ekonomije Hrvatske. Zajedno sa kolegama pisao sam i iznosio na konferencijama kako to nije dobro, ali turizam ostaje naša činjenica i Bogom dana mogućnost. Ipak, mislim da je potrebno razviti novu strategiju, ali ne strategiju kao niš-vrijedan državni dokument, kako smo naučili imati, nego kao strategija koja dolazi kao makro nacionalni sustav koji bi učinkovito djelovao. Odnosno, turizam treba iskoristiti na način da se razviju sve druge djelatnosti koje bi zatim postale održive, dakle, koje više ne bi zavisile od turizma nego bi se razvile na način da neovisno posluju i razvijaju se. To bi bio integralni ekonomski razvoj Hrvatske u kojemu bi u prvom koraku turizam bio pokretač razvoja, a zatim, u drugom koraku, svaka bi se industrija, ili djelatnost uspješno samostalno razvijala.

Također, pomalo je neozbiljno slušati mjere Vlade na ove cijene koje rastu, jer Vlada tu može jako malo učiniti obzirom da smo ovisnici pa uvoznici sasvim logično podižu cijene i postavljaju se „take it or leave it“. Logično je to i ne može im se zamjeriti što koriste priliku bogaćenja na našem neznanju. Eto, neko rješenje bio bi izračun koliko je poskupio život u Hrvatskoj te da se plaće i mirovine za toliko podignu. Da, to bi bio udar za državni budžet, ali unutar nacionalnog prostora s makro restrukturiranjem to je moguće provesti.

Neću spominjati pad 6 tonskog drona u Zagrebu, koji je pokazao koliko smo jadni u obrani, ali i koliko malo značimo za NATO koji na sve to šuti kao da se ništa nije dogodilo. Nema potrebe to analizirati, ali i to je potvrda svega što navodim, dakle, još jedna potvrda da se moramo okrenuti sami sebi i rješavati svoje probleme neovisno od drugih, maksimalno koliko se realno može, a može se.

Također, ako malo pogledate, Europska unija, obzirom na rat u Rusiji , odmah je reagirala na taj način, odnosno, na način unutarnje kohezije i rješavanje problema snabdijevanja unutar EUa. Rješavanje opskrbe tržišta maksimiranjem korištenja resursa država EUa, te uvoza onoga što je neophodno, energenata, od manje rizičnih država nego što je to uvijek ratno raspoložena Rusija, logičan je potez EUa. Takva je koncepcija mudra i dugoročno dobra. To je Putin previdio pa će uskoro postati ovisnik od Kine koja će se na temelju ekonomskog zarobljavanja Rusije, a koja će, u ekonomskom smislu, teško platiti ovu agresiju na Ukrainu.

Puno bi se tu još moglo reći, ali ono što je najvažnije i što je odgovor na pitanje ŠTO IZ OVOG GROZNOG RATA U UKRAINI MOŽEMO NAUČITI je istina koju moramo vidjeti u svemu što nam se dešava, jer za sve što nam se dešava SAMI SMO KRIVI! Ostaje za vidjeti da li će naši političari nešto iz svega ovoga naučiti ili će i nadalje ostati slijepci!?

 

Dr. sc. Tihomir Luković, znanstveni savjetnik