By …Može li se uopće u Hrvatskoj roditi netko tko će biti veći od Tuđmana i njegovih ZAVNOH-ovskih zabluda na temelju kojih danas imamo ovaj sramotni blagdan? I onaj koji nam uskoro slijedi u Srbu? Može li uopće bilo tko dokazati da Hrvatska bez ZAVNOH-a u izvorišnim osnovama….
U jeku genocidnog rušenja Grada, kada smo svaki da sa strepnjom čekali izvješće ratnog reportera Siniše Glavaševića iz Vukovara, na radio postaji Zaprešić postavljeno je zanimljivo pitanje. Kako bi jednostavnom formulom nazvali srpsko-jugoslavenski nasrtaj na Hrvatsku? „Kuda idu divlje svinje“, odgovor je koji je pobijedio između stotinjak prijedloga slušatelja!
Kako bi danas mogli nazvati hodočašćenje vrha države Brezovici, ako ne „kuda idu divlje svinje“? Jer ako se ide hodočastiti partizanskim odredima, koji su u svom idejnom nukleusu bili stvaratelji zločinačke, diktatorske i nedemokratske Jugoslavije, ili bolje kazati Velike Srbije, u kojem okviru su „svi Srbi živjeli u jednoj državi“ dominirajući nad drugima po memorandumskom modelu, nije li to apsurd nad apsurdima, kojega možemo opisati samo jednom upitnom rečenicom? Suludo! „Kuda idu divlje svinje“, ako ne na žirovanje u Brezovičku šumu?
Ti isti „besmrtni partizanski odredi“, koji su poslužili Titu za stvaranje zločinačke Jugoslavije, koji su mu pomogli istrijebiti više stotina tisuća „narodnih neprijatelja“, dominantno Hrvata-ustaša i simbolično i stvarno su to pokušali novim zločinom s istim predznakom, rušeći novoproglašenu i priznatu Hrvatsku kao što su to činili i za vrijeme legitimno proglašene NDH. Ista matrica isti obrazac, ista meta isto odstojanje. Tuđmanova Hrvatska za njih je bila i ostala ustaška kao što je bila i Pavelićeva? Do nedavno je o tome zborio Milorad Pupovac, javno bez sustezanja, dok mu je nekim čudom danas ipak otupljena oštrica jezika, što ne znači da se predomislio!?
Slijednici „besmrtnih partizanskih odreda“, a neki od njih živi i zdravi, glavom i bradom orgijali su po Vukovaru, Dubrovniku, Škabrnji i svemu što se miče i hrvatski diše, gazeći sve „narodne neprijatelje“ Jugoslavije u kojoj su se Srbi najbolje osjećali. Danas se državni vrh Republike Hrvatske poklonio nukleusu jednog planiranog zločina protiv hrvatskog naroda i države i kako to drugačije nazvati ako ne, „kuda idu divlje svinje“? Otužno je bilo gledati jednog premijera Andreja Plenkovića, koji zasluženo reflektira na najuglednije položaje u Europskoj uniji, koji je jedan od prepoznativljijih lidera u toj i takvoj EU, kako se klanja stvarateljima Jugoslavije, nasuprot svim antikomunističkim deklaracijama i rezolucijama! Otužno je bilo slušati Plenkovićevo spominjanje Bleiburga, koji mu očito služi kao državnički smokvin list kada želi kopirati Tuđmana, jer Bleiburg su učinili krvavim upravo ovi kojima se on danas u Brezovici klanjao. Zbog tih „besmrtnih partizanskih odreda“ proliveno je more hrvatske krvi, zbog tih „odreda smrti“ dosuđeno je stotine tisuća godina robije u konc logorima Lepoglave i Golog otoka u toj divnoj Titovoj, antifašističkoj Jugoslaviji, koju su stvarali „besmrtni partizanski odredi“. Dičeći se da su najveći antifašisti, najokrutnijim fašističkim metodama kojih se ne bi postidio ni drug Staljin, riješili su se „narodnih neprijatelja“- hrvatske rase! Taj Titov nepisani rasni zakon bio je užasniji od svih rasnih zakona koje je svijet vidio! Hrvatska rasa, ili ustaška rasa, tako je svejedno, to treba zatuć da ne ostane ni traga od tragova! Danas se Plenković ni kriv ni dužan, poklonio ideji klasičnog rasizma i fašizma.
Može li se uopće u Hrvatskoj roditi netko tko će biti veći od Tuđmana i njegovih ZAVNOH-ovskih zabluda na temelju kojih danas imamo ovaj sramotni blagdan? I onaj koji nam uskoro slijedi u Srbu? Može li uopće bilo tko dokazati da Hrvatska bez ZAVNOH-a u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske ne bi bila priznata? Ili je možda spominjanje ZAVNOH-a u Ustavu Republike Hrvatske zabluđena Tuđmanova trgovina s ljevicom na tragu njegove pomirbe ustaša i partizana? Ako jest, posljedice te trgovine vidljive su i dan danas u zrcalu državnih blagdana, koje bi zapravo trebalo proglasiti danom žalosti sa spuštenim stjegovima na pola koplja! Ali sve dok takve papazjanije ne budu ukinute, po zakonu će biti državni blagdani! Dakako, ni jedan zakon ne nalaže bilo kojem državnom vrhu da se takvim kontroverzama klanja, da im hodočasti, drži govorancije i da bude pokrovitelj, organizator i podupiratelj apsurdu nad apsurdima i da od šake jada i marginalaca stvara relevantne društvene skupine. A ti marginalci, vehementno se pozivaju na Ustav Republike Hrvatske!
Notorna je činjenica da se u Ustavu Republike Hrvatske ne spominje antifašizam na kojemu dijelom stoji hrvatska državnost. U Ustavu nema ni traga bilo kakvim ideološkim natruhama, osim u prijevodu koji odgovara sljednicima „besmrtnih partizanskih odreda“! Za sam Ustav i zakone, izvorišne osnove nisu bitne, one su više povijesne. U njima se spominje i hrvatsko kraljevstvo, tako da bi onda, po logici ljevičara, ispalo da je protuustavno biti i protiv feudalnog društvenog uređenja zato što to stoji u preambuli!? Evo dio onog što je zapisano u Ustavu Republike Hrvatske:
“Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
– (…)
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
(…)
– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”
Kompletne izvorišne osnove su samo kratak pregled odluka, događaja dokumenata i sličnog, na temelju kojih se tvrdi o pravu hrvatskog naroda na svoju državu. Nema tu nikakve ideologije ni nikakvih zakona, to su jednostavne povijesne činjenice.
Kad se spominje ZAVNOH, onda se u Ustavu Republike Hrvatske ne spominje antifašizam ni bilo kakva ideologija, spominju se klasične birokratske odluke ZAVNOH-a. Jedna od njih je temelj uspostave državne suverenosti u Drugom svjetskom ratu, koja nije nikada ostvarena, osobito ne u okvirima diktatorske Jugoslavije.
Godine 1945. jedna je boljševička skupina, na tragu „besmrtnog partizanskog odreda“ iz Brezovičke šume, brutalnom silom preuzela vlast nad Jugoslavijom i Hrvatskom, dakle ista ona koja je optužila i pogubila jednog od vođa ZAVNOH-a, Andriju Hebranga, zato što se zalagao za veću autonomiju Hrvatske u okvirima Titove Jugoslavije! Čini se da se vlastodršci u Hrvatskoj, nažalost, drže se one Orwellove: “Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost”, nadajući se da će im to honorirati narod kao glasači i „stoka sitnog zuba“! To će trajati sve do tada, dok se narod ne probudi i ne upita: „Kuda idu divlje svinje“?
Kazimir Mikašek-Kazo
