By Peti dio sam završio riječima:
Naravno i državnici oko sebe imaju obične političare koji nisu ništa naučili iz povijesti, pa se ponekad moraju tome prilagoditi, ali poruka je poslana. I razumjeli su je oni kojima je upućena.
Nevjerojatno mi je gledati današnje komentatore koji tvrde da je Biden odstupio od svojih riječi mada on to negira.
U prvom dijelu sam komentirao političare koji ga okružuju:
Joe Biden u Poljskoj prvo Vladimira Putina nazvao krvnikom, a zatim i rekao da Putin ne može ostati na vlasti. Odmah je stigao odgovor iz Kremlja da to neće određivati američki predsjednik, a i iz Washingtona je došlo objašnjenje da predsjednikove riječi nisu bile poziv za promjenu režima u Rusiji. Potpuno nerazumljivo reagiranje Bidenovih suradnika jer Biden nije tvrdio da to što mu se inputira pa nije dovoljno samo opovrgnuti takvu tvrdnju.
U emisiji Z1 televizije „Branitelji danas“ (01.94.2022.) o ratu u Ukrajini govorio je general zbora Josip Lucić i potvrdio moju tvrdnju iz tog teksta jer ni on ne misli da su Bidenove riječi poziv na rušenje Putina. Zašto u momentu kada ruskom narodu postane jasno da im je omiljeni predsjednik postao krvnik i ratni zločinac ne bi sami smijenili Putina? Zato mi je i bilo smiješno reagiranje ljudi oko Bidena.
Ono što je bilo točno i što je Biden priznao jeste to da to nije bilo u govoru koji su mu pripremili suradnici. Ali oni i nisu državnici pa ću zato i ponoviti Hitrecove riječi:
Biden koji više ne nastoji biti diplomatičnim političarem, nego državnikom, a državnici u opakim vremenima govore jednostavnim rječnikom, krvnika nazivaju krvnikom, neprijatelju poručuju ne samo da će biti poražen nego i svrgnut s vlasti,…
Slična je priča s izjavom ministra Gordana Grlić Radmana da je Putin ratni zločinac. Naime tvrdi se da su njegova objašnjena smiješna. Gledao sam u „Bujici“ njegovu izjavi i objašnjenja. I meni su napadi na Ministra smiješni.
Zašto?
U izjavi on govori o strahotama rata u Ukrajini i za Putina kaže „kada je on počinio ratni zločinac“. Zapravo izvlačeći iz ovog RATNI ZLOČINAC naši novinari i političari očito ne znaju hrvatski jezik, ili misle da ga ne zna Ministar.
Međutim i u objašnjenju Ministar dva puta koristi istu pogrješku. Kada govori o kažnjavanju koristi konstrukciju: ISTRAŽIVATI RATNI ZLOČINAC, da bi zatim i ponovio: ON POČINIO RATNI ZLOČINAC.
Da se htio opravdati Ministar je samo trebao ponoviti cijelu svoju tvrdnju i konstatirati da se radi o pogrješci u izgovoru- Ali on to ne radi već još dva puta u različitim formama pravi istu netočnu konstrukciju tj. umjesto RATNI ZLOČINI kaže RATNI ZLOČINAC.
Da, to ne može biti slučajno.
Ne bi me iznenadilo, sjećajući se tvrdnji naših o veleposlaniku Grlić Radmanu u Njemačkoj, da je on to učinio namjerno. Jasno je da mnogi u EU i SAD otvoreno govore o Putinu kao ratnom zločincu. U RH ni jedan od predsjednika to eksplicitno ne želi reći. Prvo sam mislio da je u samoj izjavi Ministar nesvjesno rekao RATNI ZLOČINAC. Nije želio znajući da to nije politika vlasti u RH, ali je izrekao ono što misli.
Međutim kada je u objašnjenu to još dva puta ponovio – to ne može biti nesvjesno!
Čini mi se da samo Ministar voli državništvo. Sigurno se sjeća da smo mi imali takvog – imali smo OCA HRVATSKE DRŽAVE akademika Franju Tuđmana.
Josip Pečarić
On 02/04/2022 02:10, Josip Pecaric wrote:
I KRVNIK I RATNI ZLOČINAC, 5. DIO
U prvom tekstu s ovim naslovom upozorio sam na kako ima puno političara sa Zapada kojima je bliža politika koju su imali mnogi prema Hitleru kada je počeo sa svojom ‘igrom’ s Čehoslovačkom i Poljskom.
O tome detaljno piše Đuro Vidmarović31. ožujka 2022.
u tekstu:
TKO PRIŽELJKUJE DA UKRAJINSKOG PREDSJEDNIKA ZADESI SUDBINA ČEHOSLOVAČKOG PREDSJEDNIKA, DR. EMILA EMILA HÁCHE?
Je li danas moguć neki oblik Münchenskog sporazuma?
Mnogi politički teoretičari, vojni stratezi i novinari kod nas, ali i u Europi, kako se čita u tisku, upozoravaju da se Putina ne smije satjerati u kut, jer će inače aktivirati svoje atomske bombe. Taj „kut“ je, zapravo, neprihvaćanje okupacije Ukrajine, uz prethodno izvršeno etničko čišćenje livoberežne Ukrajine, odnosno „Malorosije / Novorosije“, razaranje svih njezinih velikih gradova, gospodarskih potencijala i tzv. denacifikaciju, prevedeno: neutralizacija, istjerivanje iz zemlje, ili istrebljenje pučanstva koje iskaže državotvorno opredjeljenje i nacionalnu ukrajinsku svijest. Oni koji upozoravaju na ovu monstruoznu alternativu, tobože, misle na čuvanje svjetskoga mira, odnosno izbjegavanje III. svjetskoga rata. Žrtvovanje Ukrajine, Gruzije, Moldavije (za sada) trebalo bi spasiti čovječanstvo od atomskoga sukoba jer bi zadovoljilo hazjajina iz Kremlja. Jesu li oni koji tako misle u pravu?
Kako iz povijesti ništa ne učimo! Stoga mi dozvolite malo povijesne poduke, uz ispriku mudrim europskim glavama koje bi mogle pomisliti kako ih podučavam, ali i naglašavanje kako sam osobno iznad svega zainteresiran za mir. Želim da moji voljeni unuci žive u svijetu bez rata, pandemija i gladi.
Teorija o zadovoljavanju Putinovih zahtjeva kao zalog svjetskome miru i izbjegavanju III. svjetskoga rata, podsjeća na slično ispunjavanje zahtjeva koje je postavljao Adolf Hitler. Ti su zahtjevi prihvaćeni čuvenim Münchenskim sporazumom kada je demokratski Zapad u plemenitoj, ali ne i mudroj euforiji žrtvovao nezavisne države, najprije Republiku Austriju, a zatim i Republiku Čehoslovačku, članice Lige naroda. Münchenski sporazum (češki: Mnichovská zrada; njem.: Münchner Abkommen) multilateralni je Ugovor s kojim je, kako se vjerovalo, riješena Sudetska kriza. Ugovor je potpisan u Münchenu, 29. rujna 1938. između Zapadnih sila i nacističke Njemačke.
Vidmarović je i povjesničar pa nam u svom tekstu opisuje što se sve događalo – daje nam povijest sramotnog ponašanja europskih političara na koje ga podsjećaju ovi koji danas ‘upozoravaju da se Putina ne smije satjerati u kut’.
Svoj tekst Vidmarović završava ovako:
Je li danas moguć neki oblik Münchenskog sporazuma? Možemo li zamisliti predsjednika Zelenskog kao nekadašnjeg čehoslovačkog predsjednika, dr. Háchu? Koje bi se susjedne zemlje mogle kandidirati za komadanje, eventualno poražene Ukrajine? Ali tu su Gruzija i Moldavija. Hoće li ruski napad na Poljsku konačno prosvijetliti naše lidere? Poljska je, kao i nekada Čehoslovačka, odlično opremila svoju vojsku.
Pisac ovih redaka jedino sa sigurnošću može ustvrditi kako predsjednika Zelenskog ne može zamisliti u položaju dr. Háche. Mladac (za mene) Zelenski je spreman poginuti, ali ne i kapitulirati, a još manje izdati. Uz njega je ukrajinski narod spreman braniti slobodu protiv mrskog agresora. Krv mladih heroja s EUromajdana, „Nebeske sotnje“, procvjetala je domoljubljem na prostranim ukrajinskim stepama, u ukrajinskim selima i gradovima, na ulicama i u svakome domu. Nažalost kandidata za povijesnu ulogu Nevillea Chamberlainea imamo nekoliko.
Ono što nas treba upozoriti koliko je snažna želja mnogih da se ponašaju kao tadašnji europski političari jeste nerazumijevanje Bidenove ‘nediplomatske’ ali istinite izjave o Putinu kao ratnom zločincu i krvniku. Oni bi ponovo Hitleru prepustili Sudete tj. danas Putinu ono što osvoji. Istina za mene neočekivano Biden se pokazao kao istinski državnik, kako je konstatirao i Hrvoje Hitrec (on je ipak bio ministar istinskom državniku Franji Tuđmanu) pa je krivca za stravične zločine nazvao pravim imenom.
Naravno i državnici oko sebe imaju obične političare koji nisu ništa naučili iz povijesti, pa se ponekad moraju tome prilagoditi, ali poruka je poslana. I razumjeli su je oni kojima je upućena.
Josip Pečarić
