By Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.
(Matej: 6,34)
Premijer Andrej Plenković se brine za sve nas. Uvjerava nas “da nam je bolje nego što se to čini”, ali tu papagajski ponavljanu krilaticu više nitko ne komentira. Jedini znak da smo je po stoti puta čuli – posprdan je osmijeh na licu i okretanje glave ustranu. Hrvatska je pala u depresiju, golemi broj građana isključuje ton kad se na ekranu pojavi netko iz elite političara. To je samo dio sporednih znakova koji ukazuju da se približavamo kraju još jednog neuspjelog modela državnosti nacije doseljene početkom VII. stoljeća. Ono što neosporno diktira democid (nestajanje naroda bez obzira na naciju, spol i vjeru) masovno je raseljavanje našeg vitalnog radnog sloja, nikakav natalitet i prebrzo umiranje bolesnika i staraca. Po smrtnosti raka, zbog siromaštva i lošeg zdravstva, umiremo brže od mnogih zaostalih zemalja, pa čak i brže nego u Sjevernoj Koreji. Čini se da nam se svijet urušava, da nam democid “kuca na vrata” i da ne postoji mogućnost opstanka. Ali, postoji! Zapravo, postoje dvije solucije opstanka!
KRALJEVINA CROATIA (prva solucija)
Prva solucija, da postanemo Kraljevina Croatia, začela se dana 11. lipnja, ljeta Gospodnjega 2018., kad nam je predsjednica Kolinda obrazložila kako da izbjegnemo democid i da postanemo bogata, sretna i vječna država. Izložila nam je svoj plan kako spriječiti panični bijeg hrvatskog stanovništva od pogubne politike, korupcije i kriminala te najvećeg zla naše današnjice – sveopće nepravde u svim segmentima hrvatske države. Atraktivni TV nastup predsjednice trebao je biti lijek od “bijele kuge” (raseljavanje) i svega gore navedenog. Skup mjera; naknade jednake punoj plaći tijekom drugih šest mjeseci dopusta nakon rođenja djeteta, redovita mjesečna naknada za drugo i svako sljedeće dijete u iznosu od oko 1250 kuna, osigurano mjesto u vrtiću za svako dijete starije od tri godine, besplatan prijevoz za sve školarce, produljeni boravak u svim školama najmanje do 5. razreda, niže kamate za stambene kredite, veće neto plaće – što je samo dio od predloženih 45 mjera. Zaboravila je Kolinda dodati da treba barem dva ili tri puta povećati mirovine, prodati 12 borbenih zrakoplova i kupiti hranu za gladni puk, te manje putovati na “službene” izlete u inozemstvo i po Lijepoj našoj. Bilo bi toga “još i koš”, ali premalo je papira za šire izjašnjavanje.
Uz mogućnost da se u Slavoniji i u Jadranskom moru pronađu velike zalihe nafte – Kolindin plan bio bi zaista genijalan. Ovako, bez ikakvog pokrića, samo izvlači onaj spomenuti, posprdni osmijeh na licu građana.
Ipak i bez bez novih izvora nafte ideja o Kraljevini Croatiji nije sasvim bez veze. Imali bi zgodnu i pametnu kraljicu Kolindu i uludo bačeni troškovi prenapuhanog balona vlasti bili bi manji. Kraljica bi ukinula kompletnu pregolemu vladu RH i Hrvatski sabor s bezbrojnim uredima, ukinula bi sve nepotrebne agencije, komore, povjerenstava, odbore… Milijardski troškovi za nepotrebnu 21 županiju, za smiješni broj od 126 gradova i žalosni broj od 429 općina – s tisućama bezbrojnih uhljeba, plaćenih zastupnika, vijećnika, savjetnika, pomoćnika, s tisućama preskupih službenih limuzina s vozačima – sveli bi se na nulu. Naša nova kraljica Kolinda bi uz svoje bogate i vjerne suradnike – volontere; Željku Markić, Ilčića, Bartulicu, Batarela, Stiera, Hasanbegovića, Esihicu, Raspudića, Culeja, Glasnovića, Zekanovića, Troskota… mogla vladati bez i jedne lipe troškova. Za svoju Prvu damu mogla bi uzeti prelijepu Mariju Selak, uvijek savršeno dotjeranu, rekli bi, melem za oči. Jedino, Marija ne bi smjela otvarati usta i, ne daj Bože, nešto reći… Iznad svega, lebdio bi duh Kaptola, pa po pitanju bacanja milijuna i milijarda u dim tamjana, hrvatski puk ne bi ništa bolje ni jeftinije prošao nego danas. Održavanje standarda, također pregolemog svećenstva, skupo je – čak i župnici malih župa voze mercedese. A, s propovjedaonica bi se emitirali hvalospjevi kraljici Kolindi.
Da ima kraljevske ovlasti – naša Kolinda bi lako riješila sve probleme. Slično kao što je kralj Henrik VIII. učinkovito rješavao probleme sa svojim ženama. Ali, samo onda kada u milijardskim, mega aferama kao što je Agrokor&Hotmail ili nova afera o kojoj se šuška (F-16 Fighting Falcon), nema dragih prijatelja. Njezini krvnici ne bi im mačem odsjekli glave, čak i da su krivi.
DVA PROMAŠAJA
Ako pogledamo unatrag u “povijest, učiteljicu života”, zaključit ćemo da je hrvatski narod, u praktičnom smislu, bio stalno pod tuđom vlasti. Naši gospodari govorili su; latinski, talijanski njemački, mađarski, pa i francuski (u doba Napoleona). Prvi puta se čuo hrvatski govor na Hrvatskom saboru 1843. godine (Ivan Kukuljević Sakcinski), a službenim je naš jezik u Saboru proglašen tek 1847. No, to nije bila nikakva neovisnost.
Hrvatska, prvi puta u povijesti, u 21. stoljeću treba pravu neovisnost – treba iz temelja stvoriti novu, Treću Hrvatsku bez kriminala i sveopće nepravde. Uz današnju vlast nemoguć je popravak – trulo jaje ne može se popraviti, mora se razbiti. Potrebne su korjenite promjene da izbjegnemo democid. Nije u pitanju neovisnost o gospodarima koji govore stranim jezicima – nego neovisnost od domaće, zločinačke bande koja je opljačkala i izdala Hrvatsku. To su poglavito vodeći dijelovi HDZ-a i SDP-ea koji su u svojim mandatima razgrabili sve vrijedno u domovini i u porezne oaze smjestili milijarde DEM, dolara i eura. Tu je i 94% današnjih tajkuna – pljačkaša, zločinaca, milijunaša i milijardera. Samo 5% do 6% tajkuna donijeli su iz inozemstva svoj pošteno zarađeni novac – svi ostali su pljačkaši i izdajnici svoga naroda.
Ako želimo izbjeći democid – zlo utjelovljeno u Interesnoj zajednici HDZSDP, više nikada ne smije biti “ni u blizini vlasti”. Mjesto im je u Remetincu ili Lepoglavi. Izbjeći democid bez konfiskacije nezakonito stečene imovine te lustracije svih zločinaca Titove Jugoslavije i današnje Republike Hrvatske – nemoguće je! Treću Hrvatsku mogu voditi samo novi ljudi s provjerenim porijeklom imovine i bez prljavih mrlja korupcije i kriminala. S onim smiješnim karticama o imovini saborskih zastupnika i slične manipulacije sa skrivanjem opljačkane imovine – vrijeđanje hrvatske pameti.
DVIJE “NEOVISNOSTI”
Ako preskočimo davno prohujala stoljeća o kojima nemamo mnogo podataka, znamo samo za dva razdoblja “neovisnosti” (s navodnicima ili bez). Bilo je to u kratko trajnoj, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas. U ta dva sustava udaljena pola stoljeća, nailazimo na niz sličnosti. Poglavnik Ante Pavelić učinio je najveću sramotu hrvatskoj naciji uvođenjem Rasnog zakona prepisanog iz zločinačkog, Hitlerovog Nuirnberškog zakona. Učinio je i tešku izdaju prodajući Italiji dio Jadrana i jadranskih gradova, čime je u talijansko ropstvo gurnuo 400.000 Hrvata. Predsjednik Franjo Tuđman proveo je zločinačku pretvorbu i privatizaciju (čitaj; pljačku!) vrijednih hrvatskih resursa koje su stvarale generacije. Uveo je korupciju i kriminal u Hrvatsku kao nikada do tada i od udbaša koji prije 1990. nisu imali ništa – stvorio je milijunaše i milijardere. Tuđmanov je zločin stvaranje tužiteljstva (DORH) koje nedjelovanjem i selekcijom djelovanja amnestira najgori kriminal. Korumpirani sudovi prate ovu mafijsku liniju, oslobađaju velike kriminalce “nedostatkom dokaza” ili predugim procesima i zastarama (nevenke (Tuđman), merzelice, sanaderi, vidoševići, horvatinčići i niz drugih). Lukavo je i dogovorno puštanje “velikih” da pobjegnu prije suđenja u inozemstvo. Hrvatska je postala azil i za strane kriminalce, često s hrvatskim putovnicama.
Od mnoštva sličnih detalja u NDH i RH, dobar primjer je i “nakaradba” jezika, uvođenjem složenica (dalekovidnica, brzoglas, zrakomlat, zračna luka, zrakoplov, međunožno guralo…) i niz sličnih, često smiješnih “novohrvatskih” riječi. Frapantna sličnost je i u stalnom bujanju šovinizma – mržnje prema svemu drugom i drukčijem, kao i prepuštanje svih važnih odluka Kaptolu.
Ukratko, obje države, i NDH i Republika Hrvatska, doživjele su raspad bez obzira na različitost razloga.
TREĆA HRVATSKA (druga solucija)
Treći puta, s Trećom Hrvatskom ne smijemo pogriješiti. Imamo ljude – u Hrvatskoj ne žive samo proždrljive i pohlepne zvijeri s inkriminiranim stranačkim iskaznicama! I pored paničnog bijega i opasnosti totalnog raseljavanja, imamo dovoljne kapacitete za poštenu vlast. A, već i sama naznaka da bi moglo nestati zla i nepravde Republike Hrvatske – vratila bi tisuće ljudi u domovinu.
Najveći je problem u uspostavi nove vlasti, jer to nije moguće postići s izborima. Interesna zajednica HDZSDP (koja uskoro postaje i službeno – koalicija!) ima nevjerojatno čvrste mehanizme za obranu vječne vlasti. Izbori su od samih početaka, od 1990. godine, manipulirani i provođeni sa stotinama tisuća lažnih glasova, mrtvaca i duhova koji su “glasovali” nekoliko puta s različitih adresa. Birački spiskovi nisu ni do danas uređeni ni istiniti, pa će i idući izbori – biti uobičajena farsa. Za uspostavu pravedne Treće Hrvatske treba naći neki drugi put – dakako demokratski – da se isprave sve izborne i ine manipulacije vladajuće garniture. Ukoliko nastavi ovim tempom – imperativ je i “nešto nedemokratsko”!
U ovom tekstu ima previše humora, sarkazma i puno šale, ali – u svakoj šali ima i pola zbilje. Priča o predsjednici Kolindi i Kraljevini Croatiji, zapravo je groteska, a završetak ove groteske bit će sjajni tekst znanstvenika Ivice Puljka iz stranke Pametno. Možda me Ivica Puljak tuži zbog krađe ovog genijalnog priloga, ali riskirat ću. Puljak piše:
“Predsjednica predstavlja demografsku politiku. Nadao sam se da će reći nešto u ovom stilu: “Dragi sugrađani, jedina efikasna demografska politika je da se ja, moji suradnici, cijeli HDZ, SDP i svi koji su sudjelovali u upropaštavanju ove zemlje zauvijek maknemo s političke scene. S obzirom da njih ne mogu maknuti, ali sebe mogu, danas dajem ostavku na mjesto predsjednice Republike Hrvatske. Jako mi je žao što sam lagala, varala, izmišljala i griješila, mišlju, rječju, djelom i propustom. Da se iskupim povući ću se u izolaciju i više za mene nećete čuti niti ćete me vidjeti u javnosti. Nadam se da će se radi toga barem netko odlučiti na ostanak u Hrvatskoj, a možda se netko i vrati. Jako mi je žao radi svega što sam radila do sada i pozivam i sve moje drugove iz HDZ-a i SDP-a da naprave isto kao i ja, da se zauvijek povuku iz javnosti”
Poštovani čitatelji, odaberite; ili Kraljevina Croatia, ili nova Treća Hrvatska!
Anno Domini MMXVIII. Saša Radović
