By U demokratskoj državi projekti bi se trebali dobivati temeljem kvalitete, javnih procedura i jednakih pravila za sve. Izjava saborskog zastupnika Darija Zurovca o razlozima prelaska u vladajuću većinu otvorila je jedno veoma ozbiljnije pitanje. Je li rečenica kojom je Zurovec objasnio razloge prelaska u vladajuću većinu zapravo razotkriven model političkog pogodovanja koji bi mogao imati i obilježja kaznenog djela?
Zurovec je svoj prelazak opravdao tvrdnjom da se dok je bio u oporbi često događalo da za projekte “uvijek nedostaje neki papir”, dok se nakon sastanka i “kave sa premijerom” taj problem odjednom riješio. Drugim riječima, prema vlastitom priznanju, projekti očito nisu ovisili samo o procedurama i zakonima, nego i o političkim odnosima. Ako je to točno, a nama razloga sumnjati jer to sam Zurovec kaže, tada se otvara niz vrlo ozbiljnih pitanja.
Prvo, znači li to da su institucije države selektivno tretirale projekte ovisno o političkoj pripadnosti onoga tko ih predlaže? Jer ako je jedina razlika između blokiranog projekta i odobrenog projekta politički prelazak u vladajuću većinu, onda to nije administrativni problem, to je ozbiljna sumnja u zlouporabu političke moći. Nešto što neodoljivo podsjeća na slučaj Željka Saboa, bivšeg gradonačelnika Vukovara i saborskog zastupnika koji je osuđen zbog političke korupcije.
Drugo, je li time zapravo potvrđen model političke trgovine? Jer ako netko javno kaže da je prelazak u većinu omogućio rješavanje projekata koji su prije zapinjali, onda to zvuči kao politička razmjena, podrška za vlast u zamjenu za državne projekte. Nije li i Željko Sabo onomad uradio potpuno isto? Takva praksa, ako bi se dokazala, mogla bi otvoriti pitanje kaznene odgovornosti za zlouporabu položaja i ovlasti ili pogodovanje. Jer državne institucije ne smiju biti instrument političke nagrade niti sredstvo za kažnjavanje oporbe.
Treće pitanje možda je i najvažnije, kakvu poruku ovakva izjava šalje građanima? Ako je istina da projekti ovise o “kavi s premijerom”, a ne o zakonima i procedurama, tada građani sa pravom mogu zaključiti da u Hrvatskoj ne postoji jednak pristup državnim institucijama. Postoji samo pristup vlasti. U takvom sustavu oporba nije politički konkurent, ona je zapravo u svojevrsnoj administrativnoj blokadi ili kazni. Navedenim lokalni čelnici dobivaju jasnu poruku, želite li razvoj svojeg grada ili općine, priklonite se vladajućima. To više nije demokracija jednakih pravila i prava, to je politički klijentelizam na najvišoj razini vlasti.
Naravno, pitanje je hoće li itko u institucijama države uopće istražiti ovakve javne izjave. No čak i ako pravno ništa ne bude dokazano, politička šteta već je učinjena neovisno o pokušaju predsjednika Vlade da relativizira značaj onoga što se dogodilo. Jer ponekad jedna jedina rečenica razotkrije više o stanju demokracije nego stotine političkih govora.
Zurovčeva rečenica o “kavi koja rješava papire” možda je upravo takva rečenica.
U Zagrebu, 18. 03. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
