By U vrijeme rata na Kosovu bila je bitka na Košaru. Tu je poslano mnoštvo mladosti koja je izginula i stradala u srazu s jedinicama Oslobodilačke Vojske Kosova (OVK). Bilo je stotinu poginulih i mnoštvo ranjenih. O toj izgubljenoj bitci se u javnosti SR Jugoslavije ali i srbijanskoj šutjelo od 1999.-2020. Šutjelo se i o ratu u Preševskoj dolini (grad Bujanovac te općine Preševo i Medveđa) od 1999.-2001. A onda radi potreba agende ‘srpski svet’ se “otkrilo” taj događaj iz 1998., napravilo se par filmova na tu temu, uglazbilo desetke pjesama, sagradilo i par spomenika. Ali se preživjele iz te bitke drži u siromaštvu i obespravljenosti. Socijalnim slučajevima. I što nam to govori?
Govori nam da nisu Beogradu bitni ljudi nego velikosrpski ciljevi. U Pljevljima u bivšem Sandžaku (sjever Crne Gore) je podignut spomenik jednom vojniku iz toga grada koji je poginuo na Košaru. I to pred malo. Pazimo, dvadesetak godina od stjecanja samostalnosti Crne Gore od zajedničke države sa Srbijom na teritoriju iste te Crne Gore se podiže spomenik jednom vojniku koji je poginuo za ‘obranu’ države od koje se C.G. odvojila na referendumu iz 2006. (21.5. Dan državnosti te zemlje) i za obranu Srbije s kojom se Crna Gora razdružila i taj događaj uopće nije vezan za Crnu Goru niti onda direktno a osobito otkako je postala samostalna država. I kuda to vodi? Zar isti narativ ili sličan ne promoviraju “hrvatski” ljevičari i “predstavnici” pojedinih manjina u Hrvatskoj? Zapitajmo se! Zar nije izgradnja spomenika kralja Tvrtka Kotromanića u Sarajevu i Banjoj Luci isto svojatanje onoga što je hrvatsko i katoličko?
Stoga, svakako da je to dodatni poticaj da i dalje što snažnije ističemo krunjenje prvog hrvatskog kralja Tomislava koji je naš ‘Prvovjenčani’ na Duvanjskom polju u današnjoj Hercegbosanskoj Županiji u Herceg-Bosni (unutar Federacije BiH i BiH) kao simboličko i stvarno Svehrvatsko Zajedništvo poglavito Hrvatske i Herceg-Bosne ali i ostatka BiH, Vojvodine, Boke, Bele krajine, JI Europe te dijaspore. Ali i poticaj da naglašavamo i to da je i kralj Tvrtko Kotromanić također hrvatskoga roda sin i vladar hrvatske krvi premda se u intitulaciji nazivao i vladarem drugih nam susjednih zemalja i njihovih žitelja te mada je krunjen u pravoslavnom samostanu (manastiru) Mileševa u staroj Raški. Budimo mudri, lukavi i pametni te nam i ovaj članak pomogne da izbjegnemo ‘tamne oblake s debelim zidovima magle’ koji su se nadvili obvijajući tu ionako ispaćenu malu balkansku zemlju koju i morski valovi dodatno zamućuju i zlokobno se pjene. A i Bosna i Hercegovina je otprilike u istom tom stanju. Zato spasimo što se spasiti dade ako ništa drugo onda sami sebe i naše primarno dominantne zemlje Hrvatsku i Herceg-Bosnu.
Vizija budućnosti
Zaključak je da Hrvatska za razliku od Crne Gore treba izbjeći da samo figurira kao samostalna država a faktično bude svedena na ‘malo jaču’ verziju Autonomne Pokrajine Vojvodina dok Herceg-Bosna treba biti snažno područje s većinskim hrvatskim narodom u BiH bilo u smislu onoga što je sada tj. neslužbena regija tamošnjih hrvatskih kantona, gradova i općina sa dodatno povećanim stupnjem samostalnosti i međusobno povezanih u svojevrsni političko-administrativni “klaster” tj. ‘Zajednicu većinskih hrvatskih kantona (županija),gradova i općina’ unutar Federacije BiH u BiH. bilo kao objedinjena većinska hrvatska federalna jedinica-država unutar federalizirane i cjelovite BiH umjesto svojevrsne “hrvatske Zapadne Obale ili pojasa Gaze” u Bh “bliskoistočnom” mozaiku.
Daljnja postupanja
Dakako, poradi sprječavanja tal. iredentizma tražiti jačanje pograničnih tal. regija u odnosu na središnju vlast u Rimu poglavito Giulia-Friuli-Venezia (Julijska krajina), Veneta i dr. kao i primjerice Lombardije je. I upravo radi još jačeg slamanja tal. iredentizma preoblikovanje Talijanske Republike u Federaciju više makrocjelina među kojima bi bila i Padanija (nazvana po rijeci Pad/Po)s glavnim gradom Milanom. Štoviše, jačanje političkopravnog položaja hrvatskog naroda ali i ljudi slovenskog podrijetla u Tal.Rep. da se što više ‘usmrćuje u svakom pogledu tal. iredentizam i neofašizam’, jasno ističući i hrvatsko pravo na Trst i okolicu kao i slovensko na Goriziu (Gorica). Po načelu Recipročnosti!
Glede današnje Mađarske s naglaskom na ‘orbanističke’ posttrianonske ugroze s hrvatske strane valja stalno ponavljati i isticati da je povijesna županija Zala u bivšoj Ugarskoj prilikom administrativnog preustroja iz 1785. ušla u okvir Zagrebačke oblasti s upravnim sjedištem u Zagrebu tj. našla se u Hrvatskoj. Obuhvaćala je i južni dio Prekmurja kao i obale Balatonskog jezera na svojim sjevernim granicama. Također Bačka Hrvatska (pojam od 1930.) podrazumijeva bajski Trokut (jug Mađ.) te SZ dio AP Vojvodina uz granicu s Hrvatskom. Dakako, jačanje hrvatskih lokalnih samouprava u današnjoj Mađarskoj uz preslikavanje istoga toga modela na hrvatski narod u južnijoj AP Vojvodina. Glede zaštite hrvatskoga naroda u Boki koji tamo stoljećima živi (radi se o hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru) može se utvrditi svojevrsna mjesna autonomija odn. ‘urbane hrvatske zone’ a to sve zbog sigurnosti same Republike Hrvatske kao i očuvanja cjelovitosti Crne Gore. Međutim, u slučaju da Crna Gora na ovaj ili onaj način krene ponovno putem “ujedinjenja” sa Srbijom onda Hrvatska ima tražiti dio Boke koji se naslanja na njezinu granicu s njom. I pored toga “neutralnu zonu” u dubljem zaleđu Boke radi sprječavanja direktnog kontakta s crnogorskim prostorom u ‘velikosrpskom’ aranžmanu.
Jasno, što prije rješavanje svih otvorenih pitanja sa Slovenijom uz povratak Sv. Gere pod vlast Republike Hrvatske. Ili eventualno kakva zamjena za Sv. Geru i to u recipročnom smislu. A zašto ne, Hrvatska može imati raznorazne kombinacije glede prostora susjedne Mađarske i Italije radi njihovoga dolaska u ‘hrvatsku’ domenu da tako kažemo. Jer na svaku prijetnju ima adekvatan odgovor. Samo treba biti odvažan, hrabar i s Hrvatskom, Herceg-Bosnom i Hrvatima u srcu sa ‘zrnom soli’ u glavi kako se kaže. I život odmah postaje lakši………
Preporuke
Radi što boljeg pozicioniranja Hrvatske, Herceg-Bosne i hrvatskoga naroda općenito, valja nam posjećivati naš hrvatski narod gdje god da živi. Pomagati ga, pružati mu zaštitu, zastupati njegove interese pred domaćom, europskom i svjetskom javnosti. Hrvatski političari, estradni umjetnici, znanstvenici, poslovni ljudi i ini iz javnoga i društvenoga života trebaju konstantno (svako malo) odlaziti među naše Hrvate gdje žive i u svakom pogledu im biti potpora. U cilju očuvanja njegove samobitnosti, nacionalnog identiteta, jezika, vjere, kulture, materijalnog statusa a ujedno i nacionalnog dostojanstva. Nema druge nego s riječi na djela!
Poučak
Važno je da znamo svu tu “Ilijadu i Odiseju” raznoraznih balkanskih mitova od “kosovskih bitaka i majke Jugovića” i “drevnih Bošnjaka” koji eto “baštine” tradiciju banova i kraljeva Bosne nekadašnje (katoličke i kršćanske) a pritom stalno ističu simbole i slogane njihovih dželata i okupatora im zemlje. I jasno na one koji se pozivaju na nekadašnje Rimsko Carstvo pa su i do Somalije išli. I za Mađarsku traže ono što je bilo ugarsko a ne mađarsko. Jednostavno recipročnost i još povrh toga. I jasno iznositi povijesne činjenice uz onu ‘ako ti moje svojataš daješ mi pravo na tvoje vlastito i ako ti tvoje uzimam onda nisam lopov jer te odvraćam od ludosti bezumne trajno’. Tim mislima se odsada vodimo……. Jer imamo pravo biti sretni! Zaslužili smo a to je ono najvažnije.
Josip Žgela
Odlične objave! Hvala što prepoznajete trud!
Anđelko Jeličić
