By Posljednjih dana su uznapredovale kritike na Predsjednika Republike Hrvatske, dužnost koju trenutno obavlja Zoran Milanović, napada ga se kao Bože oprosti izdajnika, ruskog oficira, doušnika i najblaže rečeno zagovornika ruske politike.
Malo je lajkova potpore takvim gorljivo nametnutim objavama, a nema ni ozbiljnih komentara potpore tim tvrdnjama, što je zapravo dobro jer ne bi bilo dobro da nas se vodi u nove podjele na ukrajinofile i rusofile sad kad je najvažnije da ostanemo jedinstveni.
Imamo Hrvatsku na krvi obranjenu i opet bi joj da ustreba stali na branik, jer nijedan narod u povijesti nije poražen ako nije podijeljen iznutra.
Što se tiče Zorana Milanovića, neka mi netko pronađe da ga je javno i na portalima itko, barem iz Dubrovnika više kritizirao od mene, i kao predsjednika Vlade i kao predsjednika Republike, ali i ispoštovao funkciju kad je to bio red.
Predsjednik Države predstavlja je u cijelom svijetu, i zapovijeda i vodi u slučaju rata, kad postaje prva osoba RH.
Pored propusta, koji su javno poznati napravio je izvrsnu stvar za sigurnost Hrvatske prije dvije godine kad je demokratski donesena odluka da na teritoriju Republike Hrvatske ne dolaze na obuku snage jedne od strana u ratnom sukobu, što bi po međunarodnom ratnom pravu Hrvatsku uvuklo u RAT, i otvorilo mogućnost da se te vojnike, dočasnike i časnike oružano napada, a tako i hrvatski Narod.
Na žalost Narodu to nije prezentirano, nego servirano da klizne s maslom, no njegovom i mudrošću narodnih predstavnika, sukladno s Ustavom i pozitivnim pravnim normama to nije prošlo.
Pomoć ugroženima, ranjenima u sukobu, pružanje liječničke skrbi bez obzira s koje zaraćene strane bili je ljudski, to što je bio Srbin ili Crnogorac zarobljen ili ranjen nije mu od naše strane na crti bojišnice predstavljalo opasnost od osvete, ali neki kokošari u toploj pozadini daleko od granata znali su se, srećom rijetko, nepotrebno iživljavati. Za to postoje sudovi, pa i oni ratni.
Sve natruhe posrednog i ne daj Bože izravnog angažiranja ili slanja hrvatskih vojnika, dočasnika i časnika u rat u Ukrajini, koja u ostalom nije ni članica NATO saveza, s gnušanjem odbacujem. Postoje demokratske procedure i uzusi, odnosno način na koji se to voljom Naroda može dogoditi ali ne smije manipulacijama i jednostranim dez-informacijama jer se to kad tad kasnije skupo plati.
Predsjednici Vlade i Države trebaju sjesti i odgovorno se konzultirati i dogovoriti (ne znači da to i u ovom trenutku možda ne rade), kako najbolje braniti interese ali u slučaju potrebe i teritoriju RH. Držim to ozbiljno njihovom prioritetnom zadaćom, i da pri tom trebaju poštovati Ustav i zakone, te odluke Sabora.
I dok se mi bavimo navodnim izdajama Državnih interesa od strane pojedinih dužnosnika, pa i onih visokih, na MALA vrata nam se šuljaju razni melanomi i karcinomi (vanjski i unutarnji), preko poslušnika i trabanata slobodnozidarskih globalističkih snaga stvaranja slabokrvnosti u Naroda, globalističke kontrole i “uspješnih” cijepljenja u tijelo, ali bogme duhovno i u glavu.
Dobar dan? Hrvatska. (a evo gore i ilustracije povoda zbog čega ovaj komentar završavam tužnim “dobar dan”)
Bog i Hrvati.
Marko Mujan
