By U posljednje vrijeme preko društvenih mreža rezignirani i apatični hrvatski puk liječi svoj bijes razmjenom stotina pošalica i dosjetki u kojima je glavna meta posrnula bivša ministrica Gabrijela Žalac. Zanimljivo je da je na gotovo svim slikama ili pak kompjuterskim animacijama uvijek u društvu premijera Plenkovića iako se on nonšalantno „pere“ od bilo kakve svoje osobne odgovornosti za nedjela svoje bliske suradnice. Tu je upotrijebio često korištenu obranu koristeći poznatu pravnu formulaciju o presumpciji nevinosti dok se pravomoćnom osuđujućom presudom ne dokaže krivnja. Kako nam je poznato iz mnogobrojnih pravnih postupaka zbog koruptivnih kriminalnih radnji u Hrvatskoj s akterima uglavnom iz političkog miljea da se postupci razvlače i po deset godina i više sve dok ne završe u zastari, domaćoj javnosti bi bilo moguće pričati o ovom slučaju uvažavajući premijerovu argumentaciju tek za 10 do 15 godina.
Međutim, prosječni hrvatski glasač bi zbog nekvalitetne medijske scene u ovom slučaju vrlo lako mogao upasti u zamku da od stabla ne vidi šumu. Naime, naša Gabi nije usamljeni ili rijedak slučaj u Lijepoj našoj, već je to široko rasprostranjeni „modus operandi“ hrvatske političke scene kod političkih garnitura svih provenijencija koje su bile u prilici do sada participirati u obnašanju bilo kojeg dijela vlasti. Nesporno je da “naša Gabi“ nije mogla sama izvesti sve financijsko kriminalne operacije a da nije bila sastavnica široke koruptivne mreže. To zasigurno važi i za sve druge otkrivene i neotkrivene slučajeve kriminala pa se tako može bez ikakve sumnje zaključiti da je ključni problem hrvatskog društva SISTEMSKI KRIMINAL. To je ona šuma koja se ne vidi od stabla personificirana u liku Gabrijele Žalac. To je kancer koji prijeti da ne samo oslabi, već i da uništi krvlju branitelja stečenu hrvatsku državu.
Ovdje se možemo sporiti tko je više „jamio“ jesu li to plavi, crveni ili žuti, ali da nitko nema čiste ruke to je više nego jasno. Međutim narod ima pravo osobito snažno upirati prstom u premijera Andreja Plenkovića i stranku kojoj je na čelu, a kojima je hrvatski puk iskazao začuđujuću naklonost nakon silnog tereta kojeg im je na leđa stavio Ivo Sanader svojom petipogodišnjom kriminalno kleptomanskom vladavinom. Je li Andrej Plenković obmanuo hrvatsku javnost kad mu je ista iskazala povjerenje, uvjerena da sa sobom nosi neke europske vrijednosti koje neće dozvoliti da kriminal, a osobito onaj koji se čvrsto „sljubljuje“ s visokom politikom više neće stanovati na ovim prostorima???
Gospodine premijeru vi se ne možete eskulpirati od odgovornosti kako za silne kadrovske promašaje bez dubinske provjere i do „sedmog koljena“ kandidata, a osobito onih sa zavičajne liste, koje postavljate na odgovorne dužnosti u zemlji, tako i za krajnje nesposobne i nekompetentne ljude u kontrolnim državnim tijelima. SOA, DORH, Državna revizija, Uskok, PN Uskok, Policija, Pravosuđe predstavljaju uglavnom samo sterilni dekor pravne države u kojima caruju pretežno nekompetencija i nesposobnost da se nose s rastućim kriminalom u društvu. Uskoro ćete imati priliku da doka žete da ste spremni napraviti zaokret kod izbora Predsjednika i članova uprave Hrvatske elektroprivrede, kompanije gdje se najviše u državi oslikava prljava igra političkih moćnika na isisavanju stotina milijuna kuna kroz manipulacije u javnoj nabavi. Tada ćete značajno rasteretiti i sva kontrolno represivna i pravosudna tijela prethodno navedena, a ako još k tome pokrenete podešavanje potrebnih Zakona kao i mehanizama temeljem kojih isti djeluju možemo se nadati da politički podržana mafija neće ovladati svim tijelima koja čine državu. Do tada uzdat ćemo se u strance da nam akcijama koje provode nad ograničenim predmetima korištenja europskog novca preko svoga kontrolnog tijela „OLAF-a“ makar malo ublaže sumornu sliku koju nam vi s vašim suradnicima činite.
Anđelko Jeličić
