By Ogromna bura digla se oko bjelodane istine koja je prošli tjedan ugledala svjetlo dana, nakon čega je ista učestalo ponavljana, što je, držim, dobra posljedica za još uvijek sirovu, neformatiranu hrvatsku političku scenu…
Targetriane su, naime, osobe koje su obilježile hrvatsku političku povijest, svaki svojom tugom i čemerom, ali sa zajedničkim nazivnikom da su obojica, nažalost, presjek političkih odnosa na području koje uže ili šire opisuje današnja Lijepa naša!
Da, činjenica je da su obojica bili “pijuni”, tzv. tuđi igrači na terenu, o čemu su se očitovali brojni povjesničari s čitavim setom činjenica, dokumenata, izjava, zapisa, materijala, knjiga, ali, eto, ovisno o tome je li ovaj naš ili onaj njihov, ova činjenica, izgleda, ne dopada se nikome?!
Pažnju mi je, nastavno, pobudila i neloša analiza političke scene u Hrvata, kod koje, više-manje, sve stoji, ali je problem u „the analitičaru“!
Naime, nisam fan SKH/HDZ-ovske poncijeve sheme i partijskih pulena koji je održavaju u životu jer im ništa ne dugujem, ali, ostaje pitanje je li ikad provedena ovako promišljena, temeljita istraga poslovanja genijalnoga poslovnog turbolimač-analitičara?!
Naime, poznato je da ga je – eto, slučajno – karta krenula, nakon što je bio Račanov, trećejanuarski ministar!
Kako bilo, sasvim legitimno je pitati se i sve oko sebe, dokad će mjerilo ičeg u Lijepoj našoj biti neprocesuirana neoudbašija koja je vječito na štihu i koja nikad da bude procesuirana poput nekih drugih koji su svojedobno vedrili i oblačili hrvatskom imovinom, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je i dan-danas vrlo slična situacija jer za sve poslove uvijek postoji enormna gužva pred šefovim uredom…
Međutim, ono što opisuje današnje, aktualne odnose, stanuje ipak malo dalje od Savudrijske vale, Dunavskih ada i Prevlake…
Kako stvari stoje, legitimno je zapitati se je li se jučer dogodilo „ono nešto“ što će, Bogu hvala, bitno ugasiti eskalaciju ratnih zbivanja u Iranu, koja se, poput plimnoga vala, prijetila preliti se uzduž i poprijeko!?
Koliko god smiješan bio ovaj kontradiktorni protagonist, ipak je kud i kamo bolje da smo izbjegli ogroman sigurnosni „potres“, poput onog u Pearl Harbouru ili, pak, terorističkoga napada, 11. rujna 2001.g., koji je, slučajno ili ne, uzdrmao SAD i američku javnost pa i čitav svijet, preusmjerivši tada pažnju na nešto sasvim drugo…
U konačnici, legitimno je pokušati se prisjetiti koji je to vojni sukob – u nimalo svjetloj povijesti ratovanja na planetu Zemlji – SAD ili koja druga svjetska sila, dugoročno riješila u svoju korist, ako se isključi ona najbestijalnija svrha, u vidu zarade tijekom rata te, poglavito, na obnovi, nakon rata?!
Nešto se, baš sad na prvu, ne sjećam nijednoga…
Mislav Benčević
