Iako se redovni parlamentarni izbori održavaju tek 2028. godine, potpuno je jasno kako je izborna kampanja već započela, ne predizbornim skupovima, već svakodnevnim životom građana, posebno umirovljenika koji sve teže žive. Kako je umirovljenika 1,2 milijuna, a njih gotovo 800 tisuća uz nedovoljnu mirovinu za pristojan život, tako je jasno da će pitanje mirovina biti jedno od ključnih tema po kojima će se birači opredjeljivati za davanje podrške.
Kako se radi o gotovo trećini populacije jasno je da gotovo i nema obitelji koja nije izravno povezana sa nekim tko živi od mirovine. Istodobno, rast cijena hrane, stanovanja, energije i zdravstvenih usluga konstantno smanjuje kupovnu moć starijih građana. Mnogi su nakon desetljeća rada dovedeni u situaciju da biraju između lijekova, režija i osnovnih životnih potreba. To već dugo nije samo socijalni problem, to je pitanje dostojanstva i odgovornosti države prema vlastitim građanima.
Posljednjih godina svjedočimo istoj političkoj matrici Vlade HDZ-a po kojoj se uoči svakih izbora dijele jednokratni dodaci, izvanredne pomoći ili prigodne naknade koje se predstavljaju kao velika briga za umirovljenike, ali nakon izbora sve se vraća na staro. Takva politika je donosila kratkoročne političke bodove HDZ-u, ali nije rješavala temeljni problem, niske mirovine i nepostojanje strategije razvoja mirovinskog sustava. Građani više ne žele lažna obećanja, građani će ovaj puta tražiti odgovore, a jedno od njih je i zašto Hrvatska još uvijek nema jasno definiran cilj da prosječna mirovina dosegne najmanje 60 posto prosječne plaće?
Zašto se usklađivanje mirovina i dalje provodi tako da umirovljenici nakon svakog usklađenja mirovinama sve više zaostaju za rastom plaća i stvarnim troškovima života? Zašto se godinama odgađaju reforme koje bi osigurale dostojanstven život ljudima koji su svojim radom stvarali ovu državu? Još će važnije biti pitanje političke vjerodostojnosti jer će građani uspoređivati ono što su pojedine osobe ili stranke govorile prije, pa i nekih prethodnih izbora, sa onim što su nakon izbora doista učinile. Teško će ponovno vjerovati onima koji su godinama obećavali med i mlijeko, a istodobno donosili ili prihvaćali rješenja zbog kojih Hrvatska i dalje ima jedan od najnepovoljnijih položaja umirovljenika u EU.
Pitanje mirovina nije tema koja zanima samo sadašnje umirovljenike već pitanje mirovina koje postaje pitanje budućnosti svih zaposlenih građana koji svakoga mjeseca izdvajaju doprinose očekujući da će jednoga dana ostvariti pravednu mirovinu. Ako se današnje nepravde ne isprave, nema dvojbe da će sutrašnji umirovljenici živjet samo još lošije. Zato će izbori 2028. biti svojevrsni referendum o tome žele li građani nastaviti podržavati politiku kozmetičkih PR promjena ili će dati povjerenje onima koji nude jasna, održiva i dugoročna rješenja. Vrijeme političkih trikova Vlade polako istječe, a građani sve bolje vide razliku između jednokratne pomoći i trajnog povećanja mirovina, između PR i stvarnih rezultata.
Ono štio je posebno važno naglasiti je da se izbori 2028. neće dobiti sa kampanjama od nekoliko tjedana prije izlaska na birališta. Dobit će ih oni koji već danas pokazuju da imaju znanje, hrabrost i političku volju izgraditi pravedniji mirovinski sustav. Umirovljenici više nisu samo najveća skupina birača već skupina koja sve jasnije razlikuje odgovornost od PR. Uvjeren sam da se vrijeme kupovanja glasova jednokratnim mrvicama bliži kraju, kao i da vrijeme odgovornosti tek počinje.
Tko to ne razumije ne treba očekivati povjerenje građana, posebno umirovljenika.
U Zagrebu, 16. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment