By III.nastavak
Imaš li pič…?
Jednoga dana pojavi se neznanac u kafiću gdje je Eva radila prije one birtije na Docu gdje sada radi, sjede za šanka, naruči kavu i, dok je polako ispija bulji malo u Evu, malo u prazno, nekako čudan i odsutan, gotovo da čovjek pomisli da s njim nije nešto u redu. Kad je platio kavu i digao se hoteći otići, malo se nageo preko šanka i potiho, tako da samo Eva čuje: Imaš li pič…?
Eva je ostala iznenađena, zgranuta gledajući za njim dok odlazi prema izlazu, malo je falilo da joj ne ispadne čaša iz ruke, koju je brisala. Ponovilo se to tri dana uzastopno. Čovjek bi došao u isto vrijeme, sjeo na isti stolicu, naručio kavu, pripalio cigaretu, odbijao dimove, polako pijuckao kavu, buljio u Evino raskošno poprsje, pa kad bi ispio kavu, platio, digao bi se, nageo nad šank i dobacio Evi, ali tako da drugi u britiji ne čuju: Imaš piz..?
Barbara se povjeri prijateljici, a ona joj, kroz smijeh, kaže da je to možda njegov način udvaranja. Eva to nije mogla prihvatiti kao zdravo za gotovo, jer je nepoznati mušakarac djelovao ozbiljno i pomalo isčašeno. Kad joj je Eva rekla kako izgleda i kakav je dok ispija kavu, gospođa Vesna dade doznanje porijateljici da bi ga rado upoznala u biblijskom smislu, isto onako kako je Abraham upoznao Sara, a David Betsabeju. Po Evinoj priči bio je visok, elegantan, markantan, a posebno je zamijetila njegove lijepe, duge prste, odnjegovane ruke, pa je pomislila da se ne radi o manualcu kakvi zna biti na pretek u birtiji, već o čovjeku koji nije u životi digao ništa teže od olovke. Po brkovima i bradici izgledao je poput kakva umjetnika, slikara ili pjesnika. Čudnim se činilo Evi, pa i njezinoj prijateljici, da ne pozdravlja kao ostali gosti koji dolaze na kavu ili pijaču, pa kažu: dobro jutro, dobar dan… Nepoznati uđe, šutke, sjedne na istu stolicu, ispije kavu, popuši cigaretu i, odlazeći nagne se malo nad šank i potiho rekne Evi da drugi ne čuju: Imaš li piz..?
Pravio je neku svoju razliku, pa je jednoga dana govorio pizda, drugoga, pak, pička. I tako naizmjenično, sedam dana uzastopce dolazio je ispijao kave, pušio, bludio pogledom po Evinu stasu i poprsju, a ima je na čemu odmarati i napasati oči. Jer, Eva je bila lijepa žena tridesetih godina, žestvena, bogata ženskim tjelesnim milinama, blistava osmijeha, pa se nije mogao načuditi njezinu mužu zašto je vara s drugom ženom koja nije ni blizu Evinoj gracioznosti i ljepoti.
Nakon tjedan dana, Eva odluči reći mužu što joj se događa na poslu, pa ispriča kako svakoga dana u isto vrijeme, dolazi neki čovjek, sjeda na istu stolicu, popije kavu i kad odlazi, nagne se na šanka, kaže joj potiho da drugi u kafiću ne čuju: ima li pič…
Muž se rasrdi i poče psovati, da će on njega vidjeti, da će mu razbit njušku, ta tko je on da njegovu žena tako ponižava i vrijeđa na poslu, pa predloži ženi, da će se on sakrit u kafiću iza vrata koje vode od šanka u ostavu.
Sutradan u isto vrijeme, došao je nepoznati, sjeo na svoju stolicu, naručio kavu, zapalio cigaretu, buljio uporno i upadljivo u Evine grudi, tako da je Evi postal pomalo neugodno. Iza oškrnutih vrata, napet ko puška, pritajio se muž i čekao. Bio je nesrpljiv i spreman na fizički obračun. Osluškivao je gotovo ne dišući što će neznanac reći na odlasku i što će Eva odgovoriti. Eva je isto mislila, da će, nakon njegova vulgarna upita i njezina konačnog odgovora, iskočita iza vrata njezin dragi Mrgud, kako ga je odmila zvala, otjerati vulgarca, a možda mu zalijepi i koju pljusku, jer je Evin muž bio sporski građen, jak muškarac, koji je, uzged budi rečeno, svojedbono trenirao karate onako, za sebe i svaku sigurnost, ako nedaj Bože nekad ustreba braniti se od nekih siledžija.
Točno u isto vrijeme pojavio se nepoznati, sjeo na svoju stolicu, naručio kavu s mlijekom, polako ispijao, pušio, odbijao dimove, šutke i mučki odmjeravao Evu pogledom, napasao oči, pa kad je platio kavu, nageo se preko šanka prema Evi i ponovio svoju rečenicu:
– Imaš li pič…?
Silno se iznenadio i ustuknuo kad je glasno rekla:
– Imam!
Uto je iza vrata iskočio Mrgud, kao kamenčić iz praćke i počeo prijatiti, vikat i granat rukama, a nepoznati ga zaskoči riječima, koje gotovo skameniše Evu i njezina dragog Mrguda. Rekao je tako jasno i glasno kao da je želio da čuju svi koji su se u to vrijeme zatekli u birtiji.
– Kad je već imaš, zašto mu je ne daš. Umjesto vas on ševi moju ženu. Gad.
Rekavši to, nepoznati je otišao isto onako kako je prvoga dana ušao u kafić. Eva i njezin nevjerni i dragi Mrgud ostali su otvorenih usta, bez riječ, kao dva kipa.
Kad je došla sebi i shvatila što joj reče nepoznati vulgarac, kako ga je prozvala, silno je poželjela vidjeti i upoznati ženu s kojom je vara njezin Mrgud.
U njoj je planula želja za osvetom, pa je, nakon razvoda, raznih kombinacija, razmišljanja što učiniti, kako kazniti ženu koja joj je razorila brak zajedno s njezinim nevjernim mužem. Saznala je gdje gospođa Magdalena radi i krenula u osvetnički pohod. Odjenula se lijepo i otišla do ljubavnice svoga bivšeg, na njezino radno mjesto, a gospođa je radila u banci, za šalterom. Došla je do šaltera i umjesto da polaži ili podigne novac, prišla je bliže i rekla gospođi iza staklene pregrade:
– Ima li vaš muž kitu?
Gospođa se silno iznanadila i zaprepastila, a ona je otišla. I tako za tri dana uzastopce. Gospođa se požalila s šefu umjesto mužu, da je uznemirava na poslu neka žena vulgarnom rečenicom, koju ona ne razumije zašto to čini.
Šef predloži da će gledati i slušati preko videonazora, pa ako treba pozvat će osiguranje ili policiju. Eva je došla, prišla bliže i pitala, sad je to bilo peti put.
– Ima li vaš muž kitu?
Kad je uvrijeđena gospoja Magdalena rekla glasno da
ima, Eva je dala duši oduška i ispunila svoju osvetu.
– Kad ima neka vam pokloni cvijet koji u ruci raste!
Nastavlja se
Ante Matić
