By Telefoni zvone, svi su znatiželjni, zašto je Škoro de facto napustio politiku?
Jasan odgovor još uvijek nije došao do javnosti, a iz perspektive Hrvatskih suverenista zapravo nije ni važno. Ovaj naprasan odlazak Miroslava Škore sa čela svoje stranke me ponukao da još jednom podsjetim na neke ključne trenutke koji su obilježili hrvatsku politiku protekle dvije godine, a u kojima smo mi Hrvatski suverenisti i Miroslav Škoro sudjelovali, ponekad kao partneri, a ponekad kao tiha konkurencija.
Naša stranka, Hrvatski suverenisti osnovana je nedavno, 10. studenoga 2019. godine, a osnovali su je stranke, udruge i građanske inicijative koje su činile platformu Hrvatski suverenisti, a koja je ostvarila treći najbolji rezultat za europarlamentarne izbore koji su održani u svibnju te iste 2019. godine.
Zanimljivo je kako smo odmah nakon izbora na kojima smo ostvarili rezultat od 8.52% nestali iz svih anketa već sljedeći mjesec! Moram priznati da se ne sjećam takvog slučaja, a možda taj nestanak iz anketa i nije bio tako slučajan. Na poziv Miroslava Škore koji je odlučio jurišati na mjesto predsjednika države i nakon obavljenih razgovora pristali smo ga podržati kao prva politička opcija. Smatram da je na našem valu koji smo napravili s Istanbulskom, Marakeškim i drugim akcijama te rezultatu koji smo ostvarili na europarlamentarnim izborima Miroslav Škoro uspješno zajahao i ostvario sjajan rezultat na predsjedničkim izborima.
Kod naše podrške Škori na predsjedničkim izborima nije bilo niti spomena o osnivanju neke nove stranke jer su Hrvatski suverenisti u to vrijeme bili u fazi formiranja iz platforme (koalicije) u stranku. Na naše brojne upite o političkom futuru nakon predsjedničkih izbora, rečeno nam je kako njegov interes za politički angažman staje s predsjedničkim izborima. Međutim nakon neuspjeha na predsjedničkim izborima tek pet mjeseci nakon osnivanja Hrvatskih suverenista koji su skoro tri godine radili na okrupnjavanju našeg dijela političkog spektra Škoro sa suradnicima formira novu stranku, Domovinski pokret.
Nakon dugotrajnih pregovora dogovaramo koaliciju za parlamentarne izbore koju je činilo sedam stranaka. Napominjem da je dogovor bio kako ćemo nakon izbora u Saboru raditi u dva kluba ako se za to stvore uvjeti, što smo i napravili nakon konstituiranja Sabora.
Ideja stvaranja Hrvatskih suverenista je ideja zajedništva, ali ne na način kako to neki zamišljaju. Danas se pokazalo itekako opravdano to što nismo bez obzira što je bilo snažnih pritisaka došli pod patronat Domovinskog pokreta jer ako opciju gradite na način da koncentrirate previše moći u jednoj osobi može vam se dogoditi upravo ovo što se dogodilo DP-u.
Prosječni glasač u Hrvatskoj, pogotovo na ovom dijelu političkog spektra traži vođu koji će poput Starčevića, Radića ili Tuđmana odvesti Hrvatsku u „svijetlu budućnost“ i pri tom se u pravilu zanemaruje sadržaj i gradi kult ličnosti. Međutim, mi Suverenisti odlučili smo se za drugačiji pristup, bitno drugačiji od pristupa ostalih političkih opcija koje dobivaju potporu glasača desnice i konzervativnih opcija. Možda je pristup teži i politički nije mudar ali je put koji smo odabrali. Želimo graditi jasnu političku opciju bez ALI, bez dvosmislenosti, ne gledamo prema političkom centru kako bi dobili koji glas, ne sramimo se konzervativizma i kršćanstva, mi smo suverenistička, desna politička opcija. Želja nam je i dalje okupljati ljude oko ideje, a ne oko vođe.
Hrvatski suverenisti na jesen idu u petoj brzini, organiziramo referendum „Zaštitimo hrvatsku kunu“ i konačno gasimo stranke koje su tvorile platformu te ih pripajamo stranci Hrvatski suverenisti. Već u rujnu ćemo imati ujediniteljski sabor stranke Hrvatski suverenisti kojoj će pristupiti, odnosno s njom se stopiti čak četiri postojeće stranke. To je jedini pravi put u našem dijelu političkog spektra, a ne dodatna fragmetacija ili izgradanja kultova ličnosti!
U politici kao i u običnom životu ima puno detalja koji ako ih znate stvaraju pravo svjetlo na odnose i ljude koji su akteri tih događanja, o tim detaljima neki drugi put.
Miroslavu Škori želim neka napuni baterije, neka predahne i posveti se obitelji jer i osobno sam svjedok kako u ovom poslu obitelj često bude kolateralna žrtva politike.
Hrvoje Zekanović
