By Naprosto je nevjerojatno sa koliko se upornosti predsjednik Vlade trudi naglasiti važnost isplate godišnjeg dodatka svim umirovljenicima. Posebno se pritom ističe ukupni iznos od oko 200 milijuna eura, i to s ozbiljnošću kao da je riječ o milijardama eura kojima će bitno promijeniti životni standard umirovljenika. U stvarnosti, riječ je o još jednom jednokratnom dodatku koji se medijski predstavlja kao povijesni iskorak, iako to doslovno ni po čemu nije.
Na sjednici Vlade premijer Plenković javno se zahvalio MUH-u, SUH-u i HSU-u, istaknuvši kako su sve mjere za umirovljenike rezultat dijaloga sa njima kao „predstavnicima“ umirovljenika. Upravo bi tu izjavu umirovljenici trebali dobro zapamtiti jer sve što ih je u proteklim godinama snašlo, a dobrih je odluka bilo znatno manje od loših, izravna je posljedica tih „dogovora“ između Vlade, HDZ-a, MUH-a, SUH-a i HSU-a.
Takvi „predstavnici“ u Nacionalnom vijeću za umirovljenike, kao i oni u Hrvatskom saboru, Vladi su prihvatljivi isključivo zbog svoje „bespogovorne lojalnosti“, i to na izravnu štetu umirovljenika. Zbog osobnih interesa spremni su prihvatiti sve što im se servira, uključujući i posljednje ponižavajuće mrvice u obliku dodatka od šest eura po godini staža. Posebno je indikativno što se premijer u samohvali počeo koristiti i terminom „13. mirovina“, iako taj dodatak sa pravom 13. mirovinom nema apsolutno nikakve veze.
Time se dodatno potvrđuje opravdana bojazan da će se uvođenjem trajnog dodatka, uz snažnu medijsku buku, iz fokusa javnosti potpuno izbaciti rasprava o stvarnoj 13. mirovini, paketima pomoći za najugroženije i božićnicama. To je već viđena priča „tri u jedan“, koja u konačnici za umirovljenike znači jedno veliko ništa.
Premijer se pritom hvali kako će već nakon 1. siječnja, uz ukidanje penalizacije i povećanje invalidskih mirovina, prosječna mirovina narasti na 700 eura, a do kraja mandata na 800 eura. Ono što pritom prešućuje jest činjenica da se ne radi o stvarnom rastu mirovina, nego o nominalnom učinku visoke inflacije i usklađivanja koja ne prate ukupni rast plaća. Drugim riječima, i uz te iznose umirovljenici nastavljaju realno zaostajati za plaćama zaposlenika.
Posebno je znakovito što je zaboravljeno obećanje iz 2016. godine prema kojem je prosječna mirovina trebala doseći 60 % prosječne plaće. Danas, uz prosječnu plaću od oko 1.450 eura, to bi značilo prosječnu mirovinu od najmanje 870 eura. Do kraja mandata, uz plaću od 1.600 eura, prosječna bi mirovina trebala iznositi oko 960 eura. Ovih 700, pa ni 800 eura do kraja mandata neće dosegnuti ni 50 % prosječne plaće, a kamoli 60 %. Podsjetimo, do 1999. godine prosječna mirovina iznosila je 75 do 80 % prosječne plaće.
Ako je sve što se danas događa umirovljenicima doista rezultat dogovora MUH-a, SUH-a i HSU-a sa HDZ-om, onda je jasno da umirovljenici nemaju vjerodostojne predstavnike. Umjesto toga, imaju tek nekolicinu loših glumaca koji u njihovo ime trguju za vlastitu korist. Vrijeme je da se to promijeni i da Vlada konačno dobije sugovornike koji poznaju problematiku, imaju znanje, volju i kapacitet ponuditi održiva i pravedna rješenja.
Blok umirovljenici zajedno (BUZ) u svakom je trenutku spreman na ozbiljan, argumentiran i odgovoran dijalog o stvarnoj reformi mirovinskog sustava. Umirovljenicima ne trebaju mrvice ni samohvala vlasti, nego pravedan sustav koji jamči dostojanstvenu starost.
U Zagrebu, 18.12.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
