Svjedoci smo da svakodnevno slušamo termine ‘srpski svet’, ‘ruski svet’, ‘panturski svijet’ ,’albanski svijeta’, karta “velike “Mađarske” sl. Zatim često slušamo o “Bosni” umjesto o Bosni i Hercegovini. Budući su i Hrvatska i Herceg-Bosna”zahvaćeni” tim imaginarnim svjetovima/svetovima postavlja se pitanje koji je hrvatski odgovor na to. Crna Gora, Sjeverna Makedonija su dobrano načete njima. Osobito Crna Gora. Pa kada uzmemo u obzir talijanski iredentizam koji svojata najmanje 23%-više od 50% današnje Slovenije, dijelove Crne Gore, Albanije, Francuske i Švicarske. Nažalost i Hrvatske. Pa ćemo se sjetiti i ‘Islamske Države’ koja je svojatala dijelove Europe od Grčke pa do Hrvatske i još zapadnije. I kao odgovor je pozivati se na obećanje papi koje su mu i drugi davali ‘da neće otimati tuđe’?! Samo Hrvati se”trebaju” pozivati na to a ne i jedni Mađari?! Ili Srbi i Bugari koji su isto bili kao kršćani i obvezani ‘da ne otimaju tuđe’?! A to što je bilo u srednjem vijeku je stvar prošlosti. Nećemo sada biti ‘papskiji od pape’ ili ‘ekumenskiji od carigradskih patrijarha’. Jer odgovarati recipročno nije otimanje nego obrana vlastitoga kao i ‘opamećivanje’ onoga koji svojataju tuđe. Jer pružiti drugi obraz ne znači odustajati od recipročnosti nego poniziti zlostavljača umjesto pustiti da nas dodatno ugnjetava. Dakle, kada smo to raščistili, vrijeme je da kažemo hrvatski odgovor na spomenutu izazove.
‘Hrvatske zemlje’ i prema savjetu admirala Loše
Admiral Davor Domagoj-Lošo je u emisiji ‘Bujica’ odprije dvije-tri godine izjavio da kada Srbi govore o ‘srpskom svetu’ onda Hrvati trebaju kao odgovor na to pričati o ‘hrvatskim zemljama’ među kojima su osim same Hrvatske i Herceg-Bosne kao i cijele BiH također i istočni Srijem i Boka. I to jesu hrvatske povijesne zemlje. Kao što su termini ‘Turska Hrvatska’, ‘Bačka Hrvatska’, ‘Zaljev hrvatskih svetaca’ (Boka) kao i ‘Herceg-Bosna’ povijesno dokumentirani, činjenični i potpuno legitimni. Osobito sa stanovišta hrvatskoga naroda. I zašto ne poslušati našega cijenjenoga admirala? Treba ga poslušati. Bez obzira što su neka njegova stanovišta možda i ‘kontroverzna’. Valja nam znati ‘da ne smijemo dopustiti ponavljanje loše nam povijesti’. Protivnika ne treba čekati da nam dođe na kućni prag nego rađe otići pred njegov kućni prag pa da tamo ga pitamo u čemu je naš zajednički “problem”? Da mu uđemo u kuću pa stvari istjeramo na čistac. Dosta smo mi Hrvati se branili samo na svome ali braniti se može i na protivničkom terenu. To ne znači “agresija” nego obrana. Nužna obrana moglo bi se reći. Braniti se (ne otimati) van vlastitih granica je uvijek efikasnija obrana nego unutar vlastitih međa. Jasno, te kako navedosmo hrvatske zemlje (hrvatske povijesne i etničke zemlje) će imati značenje u aktualnopolitičkom smislu recipročno tim nekim ‘drugim svjetovima/svjetovima s kartama i šalovima njihovim’. Dakle, bez trunke agresije a opet na platformi ‘hrvatskog svijeta’. Ili (pan)hrvatskog areala. I s takvim shvaćanjem idemo i k gospodarskom suverenizmu te samosvijesti. Zemun, Trst, Boka kotorska, Prekmurje, Bela krajina, kraj oko Nađkanjiže (Velika Kaniža) kao ‘hrvatski dometi’. Pa kada se slobodno govori “Bosna i Sandžak jedna država” ili pjesma ‘Bosna nam je domovina a Sandžak otadžbina’ onda isticati činjenicu da ‘Hrvatska i Herceg-Bosna čine jednu etničku i povijesnu cjelinu’ kao i ‘Lijepa li si’ u kojoj se pored regija u Hrvatskoj spominje i većinski hrvatska Herceg-Bosna u BiH je potpuno legitimno. Tako nam valja razmišljati i raditi. Jer drugoga puta nema. Ako ne znaš je li to baš tako reći će ti i admiral Lošo. I idemo ukorak s drugima čista obraza. Bog vidi i zna! Ovi reci se pišu bez zle namjere a za vlastitu dobrobit i na korist drugima. Promjene dobro dođu. Pa i u misaonim sistemima. Hrvatskim glavama pogotovo! Patrijarh Porfirije je rekao da se granice kroz povijest mijenjaju i da nitko ne može garantirati da tako neće i dalje biti. Pa kada jedan crkveni poglavar to kaže zašto ne bi i mi Hrvati? Trebali bismo, naravno. Reciprocitet umjesto “lopovluka”. Porfirijeve riječi valja shvatiti ne samo da Srbija može biti veća nego i manja nego što je sada. Ili da Hrvatska može biti i veća nego što je sada. Kao što je Banovina Hrvatska bila dobrano kopneno veća od ove današnje. I nemojmo biti prestrogi prema sebi. Ako jedan ‘patrijarh’ Porfirije nije pa nećemo biti ni mi. U Bibliji piše ‘ne budi suviše mudar ni suviše pravedan, ta zašto bi sebe upropastio’! Jasno, ove stihove iz knjige Propovjednikove (Stari zavjet) treba shvatiti u ispravnom svjetlu umjesto pogrješnom.
Pa što Bog da i sreća junačka.
Josip Žgela
Leave a Comment