Standardizacija prezimena kod katolika počela je znatno ranije zbog strogih crkvenih propisa. Tridentski sabor (1545–1563.) donio je dekret kojim se župnicima nalaže obvezno i sustavno vođenje matičnih knjiga krštenih, vjenčanih, (umrlih) – matrice baptizatorum, copulatorum, (defunctorum).
Oblik s nastavkom -ović učestalije se standardizira u 18. stoljeću u kontekstu administrativnih potreba mletačkih i habsburških vlasti, dok raniji osmanski popisi često bilježe starije, nestandardizirane oblike osobnih imena i nadimaka. Proces standardizacije kasnio je u Osmanskom Carstvu. (Kolijevka Herceg-Bosna: sažetak o prezimenu Pripuzović)
O sekundarnom patronimiku Pripuzović
Navedena prezimena obrađena su u knjizi o katoličkim rodovima u župi Fojnica (1742-1992): Puzo, Puzić, Pripuz i Pripuzović.
U Poriječanima pokraj Kraljeve Sutjeske (danas općina Visoko) od 1796. do 1900. godine u maticama župe Kraljeva Sutjeska može se pratiti i prezime Prgomet. Sudeći prema ostalim prezimenima (Pripuzović, Puljić, Pušić, Radat, Pipunić, Pirić, Rojnica itd.) vjerojatno je riječ o doseljenicima iz Imotske krajine.
U Kneževini Srbiji, stalna i nepromjenjiva prezimena zakonski su uvedena tek 1851. godine, ukazom kneza Aleksandra Karađorđevića. U Bosni i Hercegovini ulaze u razdoblje sustavnije administrativne standardizacije prezimena dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine. Ogranak Puzovića u Sandžaku (što bi bili istočni dijelovi nekadašnjeg Hercegovačkog Sandžaka te Novopazarski Sandžak) neosporno ima svoje ishodište u dinarskom bosansko-hercegovačkom (starohercegovačkom) fondu, odakle se tek u kasnijim stoljećima prelijevao prema istoku, odnosno Gornjem Polimlju. Primjer jesu i migracije iz Tjentišta (Foče) na područje Bijelog Polja; uz to migracije muslimanskog življa. Detaljno se o migracijama ka istoku autor bavio u dosadašnjim radovima.
[Zanimljiv podatak] Toponimija – zaseoci kraj Goranaca (područje aglomeracije Grada Mostara): Gradina, Podgradina, Goranačka gomila, Hamzevina, Raskršće, Miljevci, Modrave, Puzevina, Plandište, Vučjaci, Kulašin, Staro selo, Bašića Guvno, Sovići, Ćorići, Podčabulja, Potkosa, Dugolaza, Bačkaruša.
Legenda o nastanku prezimena Puzo, Puzić i Puzović smještena je u kontekst obrane Blagaja (kod Mostara) 1465. godine. Radi se o tromeđi povijesnih činjenica, narodne epike i onomastičkih zagonetki, a postoji više varijacija vezanih za samu legendu. Više o tome može se pročitati u autorovom publicističkom eseju Pobijanje etnocentričnog ekspanzionizma temeljenog na migracijskim kretanjima kroz povijest.
Nikola Puzović
Nezavisni istraživač usmjeren na onomastiku, povijest i genetičku genealogiju, hrvatski društveno-politički aktivist i publicist iz Vojvodine te student sociologije u kontekstu formalnog statusa
Leave a Comment