Kako dobro navodi nobelovac Joseph Stiglitz, koji godinama istražuje ekonomije država u tranziciji kao i država koje se nisu dovoljno razvile i postavile sustav zaštite svoje nacionalne ekonomije, takve države često raspolažu sa kvalitetnim resursima. U svojim istraživanjima Stiglitz navodi: Bilo bi za očekivati da one koristeći svoje resurse dinamiziraju svoj gospodarski rast, ali se događa suprotno, sve do povećanja siromaštva u tim ekonomijama. Njihova su prirodna bogatstva u fokusu interesa velikih korporacija koje korupcijom s centrima moći u tim državama i politikom, preuzimaju prirodna bogatstva ekonomija u tranziciji. Taj fenomen Stiglitz naziva „paradoksom prirodnog bogatstva“, a sastoji se u tome da države bogate prirodnim resursima, nakon ulaska stranog kapitala, često obilježava kronična ekonomska zaostalost i siromaštvo većine stanovništva. Stiglitzova istraživanja su upozoravajuća, a za nas u Hrvatskoj važno je sagledati da li se i koliko „paradoksom prirodnog bogatstva“ odnosi također na Hrvatsku.
Sudeći po razvoju događanja, Hrvatska se nažalost može pridružiti zaključcima Stiglitzovih istraživanja koja se odnose na „paradoks prirodnog bogatstva“.
Hrvatska ima važne resurse, more, vode, šume, ali i velika područja, čak i sela u Slavoniji koja su napuštena i zapuštena, a država kao da ne zna što bi sa svim tim. Znamo da se hrvatska ekonomija temelji na turizmu, a nešto više od 88% turizma odvija se na obalama hrvatskog Jadrana, dakle na pomorskom dobru. Sve to postavlja zahtjev hrvatskoj vlasti da nakon katastrofalnih poteza kojima smo izgubili banke, INA-u, trgovačke lance, a postupno i medije, krene putem zaštite pomorskog dobra kao visokovrijednog nacionalnog resursa.
Sukladno razvoju događanja sve se odvija u pravcu gubitka vlasničke prevlast u hrvatskom turizmu. Strani kapital raznim oblicima preuzimanja ulazi u strukturu vlasništva na pomorskom dobru na kojem posluje ostvarujući značajne profite od kojih Hrvatska nema gotovo ništa. Stoga se postavlja pitanje da li hrvatska vlast shvaća da takva makro nacionalna ekonomska politika, kojom se resursi izlažu preuzimanju od strane stranog kapitala pod krinkom investicija, vodi gubitku nacionalne ekonomije? Da li takav razvoj nacionalne ekonomije u biti vodi uništenju našeg mladog hrvatskog poduzetništva? Ta je spoznaja jako važna, jer gubitak nacionalne ekonomije neminovno vodi gubitku nacionalne države.
Odgovore na to pitanje, koje se sada odnosi na pomorsko dobro i turizam, pokušat ćemo rasvijetliti na Okruglom stolu 20. siječnja 2026. u hotelu Westin u 17 sati. Kako je taj problem interdisciplinaran, pozvali smo najuglednije hrvatske znanstvenike kao i gospodarstvenike da rasvijetle ovu problematiku s ciljem skretanja pažnje Vladi Republike Hrvatske na mogući problem koji kao sjekira u rukama krvnika na giljotini stoji nad Hrvatskom.
Stoga uzmite ovo kao najavu i poziv za slobodno prisustvovanje ovom važnom Okruglom stolu.
Hrvatski narode, sretan vam i blagoslovljen Božić uz najljepše želje u 2026. godini
U ime organizatora:
Izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković
Zagreb, 22. 12. 2025.










